Foto: HRT Foto: HRT

Zbirka za njegove kćeri

Ljeposlav Perinić rođen je u Splitu. Školovao se u Zagrebu, gdje je završio srednju školu i studij, ali je veći dio života proveo u Argentini. Ljubav prema rodnoj zemlji ostala mu je snažna do dana njegove smrti. Bio je vrlo aktivan u kulturnome životu hrvatske zajednice u Buenos Airesu. Bio je član Hrvatskoga kulturnog kluba, tajnik uprave časopisa Studia Croatica te urednik nekoliko emigracijskih publikacija.

Ljeposlav Perinić bio je visok, uvijek formalno odjeven. Ugodan u razgovoru, odnosio se prijateljski prema drugima. Kako je počeo skupljati lutke? Kao što je i sam rekao u jednom intervjuu, kao dijete je bio zadivljen raznovrsnošću boja, vezova, ukrasa i motiva tipičnih hrvatskih nošnji što ih je vidio na sprovodu Stjepana Radića 1928. u Zagrebu. Perinićeve kćeri, koje su 1959. godine dobile lutku u narodnoj nošnji iz Posavine, navele su ga na razmišljanje o tome da prikupi zbirku lutaka u narodnim nošnjama iz cijeloga svijeta, ali ne kupujući ih, nego primajući ih kao dar od političkih vođa iz cijeloga svijeta.

Lutke pokucaju na vrata

I tako su počele stizati: prva, 1962., iz Meksika. Poslala ju je prva dama Eva Sámano de López Mateos. Potom lutka iz Njemačke, s pismom koji je potpisao Konrad Adenauer. Zbirka je nastavila rasti. Stizale su lutke iz različitih zemalja - uz potpise Francisca Franca, Indire Ghandi, Mao Tse Tunga, Grace Kelly ...

Zbirka se povećavala i premašila broj od 350, iz više od 120 zemalja. Ta privatna zbirka izlagana je više puta i u dobrotvorne svrhe. Tako je jednom prigodom prikupljen novac za dječje lječilište od lepre u Argentini te kako bi se sagradilo sjedište udruge S.O.S. OPROVI Argentina ...

Ispunjena želja

Ljeposlav Perinić je imao veliku želju: da se njegova zbirka daruje Etnografskom muzeju u Zagrebu. Godine 1992. u hrvatskome glavnom gradu rođena je zbirka "Perinić". Zbirka je prihvaćena zbog vrijedne ideje o međusobnom odnosu naroda i kultura svijeta. Tijekom inauguracije, Perinić je rekao: "Kao donator, uime svojih kćeri i svoje, želim ovu zbirku lutaka prepustiti svojoj hrvatskoj naciji, svojoj domovini Hrvatskoj i gradu Zagrebu."

Zbirka i dalje raste. Lutke šalju ne samo predstavnici vlasti nego i umjetnici i ljubitelji lutaka u narodnim nošnjama iz Hrvatske i inozemstva. Ostvaruje se želja čovjeka koji, nakon što je proživio teške trenutke progonstva, nikada nije zaboravio domovinu te je svojom zbirkom lutaka simbolično ujedinio sve zemlje svijeta - u gradu koji je uvijek nosio u srcu.