Marta i Matea (Foto: Instagram @better_bolivit) Marta i Matea (Foto: Instagram @better_bolivit)

Želim misiju

Jedna dolazi iz Varaždina, druga iz Đakova. U dalekoj Boliviji rade zajedno s vlč. Ivicom Vrbićem i još trojicom peruanskih svećenika u Župi Mineros. Ta župa obuhvaća tri općine s pedesetak tisuća stanovnika. Ima šest velikih podružnica i dvadeset malih. Većina podružnica na teško je dostupnim mjestima, s lošim cestama nepristupačnim tijekom kišnih sezona. Najbliža filijala udaljena je sedam kilometara od Minerosa, a najudaljenija osamdeset.

Marta Klemenčić i Matea Gazilj dugo su željele otići u misiju nekamo izvan svoje rodne zemlje. Upoznale su se neko vrijeme prije odlaska u Boliviju. Sada rade u timu, zajedno s Elianom, mladom ženom iz Santa Cruza de la Sierre, u župi Mineros i njezinim podružnicama. Tijekom godine dana morale su se prilagoditi novim običajima, novom jeziku, drugačijoj klimi, hrani, drugim pravilima... te ulaziti u svijet u kojem vlada veliko siromaštvo i u kojem aktivnosti  ne ovise o satu nego o meteorološkim prilikama ... 

Marta i Matea

Marta je završila studij pedagogije i filozofije u Hrvatskoj. Matea je edukacijska rehabilitatorica i defektologinja. Njihov rad s djecom počinje u ranim poslijepodnevnim satima. U nekoliko naselja na tom području rade s oko 600 djece u školskome programu podrške, koji uključuje ne samo pisanje domaćih zadaća, nego i učenje osnovnih znanja. „Ovdje se bogatijom obitelji smatra ona koja ne živi u samo jednoj prostoriji. I dok je teško vidjeti što sve djeca nemaju, uvijek mi se paralelno javlja misao što im mi možemo pružiti. Od namirnica, odjeće do zdravstvene skrbi, ali ponajviše i u obliku praktičnih znanja koja će im pomoći u budućnosti, poput pranja zubi, pisanja domaćih zadaća, učenja tablice množenja... ", kaže Marta koja već dobro govori španjolski jezik.

Unatoč vremenu koje su provele u Minerosu, Matea je i dalje iznenađena pričama i načinom života većine ljudi koji ondje žive. „Primjerice, kada čujem koliki postotak djece tek tako napuste majke i odu u drugu državu bez da se ikad više jave, ili kada radim sa šutljivom djecom za koju se ispostavi da su ih zlostavljala vlastita braća i da su zbog toga promijenila ponašanje, ne mogu ostati ravnodušna“, objašnjava Matea. Posebice ju dirne kad djecu zapuštaju roditelji pa su željna zagrljaja, pažnje, ljubavi. Često nailazi na problem nedostatka osobne higijene, odustajanja od učenja, čime se gubi silni potencijal. 

Iz dana u dan

- Znam da mogu samo ići iz dana u dan, truditi se pomoći pojednicu pa da će se to onda širiti i da, ako se osnaže pojedinci u samome Mineru, da će se s vremenom polako mijenjati mentalni sklop. Već se i mijenja dugogodišnjim nastojanjima mnogobrojnih misionara - kaže Matea o načinu suočavanja s tim teškim radom.

Poruka mladima

Matea i Marta imaju poruku za mlade Hrvate: - Mladima u Hrvatskoj proručujem da u svom životu budu odvažni, jer odvažnost nije obilježje samo nekih rijetkih ljudi nego bi trebala biti značajka svakog pojedinca koji preuzima odgovornost za svoj život. S tim na tragu smatram da nismo odgovorni samo za vlastiti život, nego i u neku ruku za živote ljudi oko nas, za naše bližnje - kaže Marta.

- Svim mladima u Hrvatskoj poručila bih da se trude iskoristiti svoje kapacitete, talente, da budu zahvalni za ono što imaju i da si osvijeste koliko toga mogu promijeniti samo u svojoj okolini, ako to žele. Nije svatko pozvan djelovati na istome mjestu ili na isti način, ali traži se i ondje gdje najviše možeš dati, tu se daj! - poruka je Matee.

Ove dvije mlade misionarke, koje će djelovati u Minerosu do sredine 2020., zahvaljujući društvenim mrežama približavaju nam svakodnevnicu života toliko različitog od našeg. Unatoč nevoljama s kojima se redovito susreću, nadahnjuje nas radost kojom se nose u svojem poslu. Bez sumnje, primjer koji valja slijediti.

Svakodnevni život Marte i Matee možete vidjeti na instagramu @ better_bolivit