Zašto putovati?

Nedavno mi je moj dragi, ovaj put neimenovani prijatelj koji se bavi edukacijom mladih fakultetlija, pričao kako je predajući na sveučilištu u jednom od naših kontinentalnih gradova shvatio kako gotovo dvije trećine mladih uopće ne posjeduje putovnicu. Ono što ga je dodatno začudilo je to što do toga nije došlo jer ih je spriječila financijska nemogućnost odlaska u inozemstvo, već potpuna inercija i nezainteresiranost. 

Ono što dijelimo moj neimenovani prijatelj i ja, upravo je sklonost prema putovanjima. Putovati negdje ne znači biti nezadovoljan svojom okolinom ili nedostatak mogućnosti da se trajno maknemo iz Hrvatske, putovati znači učiti i proširiti horizonte. Rođeni sam Zagrepčanec i ne mogu zamisliti da živim nigdje drugdje do u našoj Metropoli, ali otputovati negdje u meni budi osjećaj otvaranja prozora u sunčanom danu; osjećaj sreće, mogućnosti, širine i upijanja novih horizonta.

Godišnji odmori nisu smišljeni samo zbog naše komocije te da bi namakali noge u dragom nam Jadranskom moru, godišnji služe rekuperaciji. Više mentalnoj nego fizičkoj. Rekuperaciji koja ima u potpunosti svoju svrhu tek kada se maknemo iz svoje sredine jer tako uspijevamo izaći iz našeg svakodnevnog kotača, iz naše rutine, uspijevamo sagledati stvari sa strane i tako biti objektivniji prema svojim životima te se vratiti kući osvježeni, objektivniji i s novim idejama. Ključ je privremeno promijeniti svoje stanište.

Zašto putovati u inozemstvo? Upoznavati različite kulture, navike, rase, kuhinje, pa čak i promet, čini nas bogatijim. To je iskustvo koje nam širi znanje, empatiju, razumijevanje, te iskustvo koje nas čini liberalnijim i većim.

Recentno sam putovao duž Sjedinjenih Američkih država; bilo me je od Havaja, koji su kronološki posljednja pedeseta američka država, pa do Memphisa, New Orleansa, Nashvillea i malog ruralnog Tupela. Na Havajima sam se susreo s polinezijskom kulturom i poviješću, koja je u stoljećima iza nas bila naprednija od europskih dvorova, bile su tu i neviđeno čiste boje prirode, Tiki dizajn i Pearl Harbor. Memphis je grad glazbe koji je iznjedrio američke bazične stilove poput bluesa, rock and rolla i soula. U malom Tupelu koji je svijetu podario najomiljenije lice popularne kulture, Elvisa Presleyja, dotaknuo sam se crkvene tradicije i saznao kako o životu te politici razmišlja jedan prosječni čovjek s američkog juga. Nashville, meka country glazbe, pokazao je svoje hedonističko lice. Bio je dan koncerta Keitha Urbana i cijeli je grad bio odjeven u kaubojske čizme te šešire. Iako je bio petak tulumarilo se od jutra kao da je doček Nove godine. New Orleans, ah New Orleans, glavni grad države Louisiane, jedine države u Americi koja ima i francuski kao službeni jezik, grad luka koji je svoju glazbenu i kulinarsku kulturu sagradio na miješanju europskih, karipskih i latino-američkih utjecaja, grad u kojem je rođen jazz, i grad u kojem znaju tko su Hrvati. Da, Amerikanci uglavnom nagađaju gdje je Hrvatska, iako danas puno bolje nego ranije, u New Orleansu, zahvaljujući Dragi Cvitanoviću, Hrvati nisu nepoznanica. Riječ je bilo o prestižnom ugostitelju koji bio toliko cijenjen da je predvodio čuvenu Mardi Gras (povorka povodom maškara) promenadu, a to možete zaslužiti samo ako ste zadužili grad New Orleans.

Ovo mi nije bio prvi izlet u Ameriku, ali sam ponovio i utvrdio neke prijašnje impresije; da boja koža nije kriterij da li je netko dobar ili loš, da Amerikanci vole pričati te su vrlo susretljivi, kako im je promet bolje ustrojen nego europski, te da je to ogromna zemlja velikih kontrasta te nikako ne možete tvrditi da su Amerikanci ovakvi ili onakvi jer je riječ o nepreglednim prostranstvima s 330 milijuna različitih ljudi.

Naučio sam i da je naša hrana ukusnija te da su žene oku ugodnije. Ono što sam donio sa sobom su nova saznanja i ideje koje bi me trebali napraviti boljim, motiviranijim te konstruktivnijim. I tolerantnijim.

Možemo se za kraj iz zafrkancije sjetiti slogana iz bivše nam države tuđe nećemo, svoje ne damo, i da, tako nekako, tuđe nećemo, ali ćemo ga rado povremeno posjetiti i vratiti se doma.

Do sljedećeg godišnjeg, aloha!