Tko je ubio Mary Poppins

Vremena se mijenjaju i to ne na bolje. U zadnjih dvadesetak godina učiteljski status je degradiran i to bez ikakvog valjanog razloga. Učitelj je nekoć bio autoritet, moralni oslonac te netko tko provodi izuzetno mnogo vremena s vašim djetetom, i poznaje vašeg potomka u situacijama u kojima ga vi ne viđate. I nitko u tim vremenima nije propitivao ulogu učitelja na bilo koji način. 

Zašto se odnos prema školi i pedagozima promijenio? Jedan od razloga je moralno posrtanje opterećeno uspjehom pod svaku cijenu, koje je dovelo do situacije da kadar ne mora imati znanje, ali mora imati papir, priznanje, diplomu. Ova beskrupulozno brza sadašnjica koja nam nameće suludi poslovni tempo, nema vremena za istinsko znanje, temeljiti pristup, bitno je da klinac ima maturu pa diplomu. Ostalo će se riješiti po putu. Kod nas je nepotizam gotovo nacionalni sport i uvijek se razmišlja o toj karti, ali posljedično zbog toga nemamo dobre kadrove, a kada nema dobrih kadrova, nema ni efektivnog posla pa onda ni pravih rezultata, čitaj novaca. Ova besmislena situacija podsjeća pomalo na mladog psa koji uzaludno pokušava uhvatiti svoj rep.

U takvom suludom okruženju opterećenom uspjehom pod svaku cijenu, roditelji postaju beskrupulozni. Svaka odluka učitelja se propituje, i to vrlo često ne na civilizacijski način, već prijetnjama i retorikom: “Ti si dala jedan mom djetetu?!”. Znamo da svatko voli svoje dijete, ali nećete ga zaštiti neznanjem. Nećete ga pripremiti za život ako fizički nasrnete na učitelje. Znanjem i socijalizacijom kroz školski odgoj mu možete podariti ulaznicu za istinski život te iskušenja koja ga očekuju. Nećete biti pokraj svog mezimca dovijeka, mora naučiti padati i puzati, kako bi potom naučio i hodati.

Pod takvim pritiskom bojeći se za svoje mentalno i fizičko zdravlje, većina učitelja popušta te već dva desetljeća dobivamo upitni ljudski i radni kadar. Možda je ta konstatacija prestroga, ali definitivno je slabije potkovan kadar od onog iz prošlih generacija što se reflektira na poslovne rezultate. Dodatna šteta je što već ovakvo školstvo stvara i nove “takve” učitelje. Sve manje ima starog školskog kadra koji je još pružao otpor novovalnoj pedagogiji koju gura beskrupulozna nepotkovana ambicija za uspjehom.

Sve jači privatni sektor je sektor budućnosti, a kod privatnog sektora je doslovno stvar preživljavanja, nema popusta ni obitelji, preživjeti se mora, tako da je pitanje kakva budućnost čeka naraštaje koji prolaze kroz ovakvo izranjavano školstvo.

I tko je na kraju ubio Mary Poppins? Tko je izbrisao učiteljice koje su imale ulogu zamjenske majke, strogog ali sigurnog okrilja? Osim već spomenutih razloga poput opterećenosti sigurnim uspjehom kojeg nameće današnji kapitalizam te jakog nepotizma za kojeg je potreban tek komad papira, tu je svakako i kućni odgoj. Napada se današnje klince da su razmaženi te da pitaju samo za svoja prava ali ne i obaveze, ali netko je odgojio te klince. Porastom standarda u nas pokušavajući dati svom djetetu ono što nismo imali, postali smo previše zaštitnički raspoloženi te tu leži još jedan od razloga zašto je nestala Mary Poppins. U vrijeme mog odrastanja nije bilo razvažanja na treninge, škole, fakultete, imao si tramvaj i autobus pa izvoli.

I što sad? Preko noći se sigurno neće ništa promijeniti, ali kako mnogi mladi gledaju u Europu i Svijet, postat će svjesni da ih mama ili ujak ne mogu zaštititi u Parizu, New Yorku ili Dublinu, da ondje ne mogu profitirati nepotizmom, pritiskom ili bezobrazlukom, nego samo znanjem. Uostalom napuštajući školovanje tek počinjemo ili kako bi stari latini rekli VIVERE TOTA VITA DISCENDUM EST.