Glas Hrvatske

14:35 / 19.09.2021.

Autor:

Rock’n’roll - buntovnik s razlogom

Robert Mareković i gitarist Srđan Basarić na koncertu grupe Swingers

Robert Mareković i gitarist Srđan Basarić na koncertu grupe Swingers

Foto: osobna arhiva / -

Prilikom svog nastanka rock and roll je bila demokratična glazba sa stavom, jednako je pogađala mladu publiku u velikim betonskim metropolama kao i onu na ruralnim sjenicima udaljenim od vreve ubrzanih gradskih prometnica. Bila je to u svojim začetcima glazba koja je teenagerima dala identitet te je prizmu glazbenog stila s beskompromisnim stavom zadržala kroz većinu svog postojanja. Iako je prošlo 65 godina otkako je rock dobio svoj legitimitet, ovaj starac ostao je idiomom stava, identiteta i poruke. Danas možda više nego ikad.

Glavni instrumentalni idiom rocka je gitara. Instrument koji je bio lako prenosiv, financijski dostupan kako siromašnom Afroamerikancu na rijeci Mississippi tako i bogatom bijelcu na Manhattanu, bio je demokratičan ne samo u financijskom smislu, već je bio lako dokučiv i bez profesionalne edukacije. Svi navedeni preduvjeti učinili su ga glazbalom slobode, duha, napravili ga instrumentom koji ne poznaje granice na bilo koji način. Kroz pedesete godine prošlog stoljeća, Ona se njihala s vratova novih idola adolescenata koji su i sami bili teenageri, srca i top ljestvice slamali su Elvis Presley, Buddy Holly, Chuck Berry… Tijekom šezdesetih stigli su novi kreativni mladići i djevojke, koji su svojoj gitari dodali poruke, ozbiljne tekstove, tekstove koji su se bavili slobodom, segregacijom, tjeskobom… Tijekom osmog desetljeća, čitaj sedamdesetih, dobili smo novu progresivnu raskošnu formu u obliku hard rocka i ranog heavy metala, da bi se krajem istog desetljeća pojavio minimalistički, glasan i bezobrazni punk. Tijekom osamdesetih rock je postao popularni dinosaur, koji je pojavom MTV video kanala eksplodirao komercijalno, ali je izgubio na svojoj oštrici i snazi, da bi krajem prošlog milenija bandovi poput Metallice i Nirvane vratili potpis ovom glazbenom buntovniku.


I kod nas je rock and roll bio buntovnik. Iako je prvi val rocka tijekom pedesetih godina u nas bio previđen zbog prešutne cenzure medija te slabog trgovinskog protoka sa zapadnim državama, bivšoj državi u ranim šezdesetim godinama više nije bilo spasa. Jugoslavenski klinci, predvođeni onim zagrebačkim, počeli su recentno pratiti, prvenstveno britansku scenu predvođenu Cliffom Richardom, dok su nakon toga stigli The Beatles, Rolling Stones, The Animals, i jednostavno povratka više nije bilo. U nedostatku ponude na domaćem tržištu, glazbeni adolescenti radili su gitarska pojačala rastavljajući velike radio aparate, a kako su koncerti bili sve glasniji a kose sve duže, domaći sigurnosni aparat je pokušao riješiti novonastalu situaciju silom i medijima, ali popularnost rocka bila je sve veća te se jugoslavenski aparat pomirio da će odsad morati živjeti s novonastalom anomalijom.


Drugi put kad je rock pomicao granice, bilo je vrijeme punka i novog vala. Glazba je bila drska, tekstovi socijalno obojeni, moda neprihvatljiva za osnovne organizacije udruženog rada (OOUR) i Komunističku partiju, ali tadašnja Država imala puno veće probleme od Prljavog Kazališta, Azre ili grupe Film, tako da su ovi klinci sa stavom gotovo nesmetano pomicali i promicali granice.


Zašto rock and roll spominjem danas, u 2021 godini? Rock ove godine slavi 65. rođendan svog etabliranja te kako je onda bio drugačiji, opasan i progresivan, tako i danas ponosno nosi svoje prgave vrline. Unatrag dvadeset godina pop industrija uništila je grupe, nestalo je bandova na vrhu top ljestvica a sve pod parolom lakše je nadzirati jednog DJ-a i pjevačicu nego primjerice pet muzičara, koji će onda imati, vidi vraga, i svojih ideja. Autokracija raznoraznih diskografskih kuća i managera diktira top ljestvice i svjetski glazbeni ukus a doslovno jedva pet producenata stvara kompletnu pop glazbu. Kod nas je uvijek nered pa je teško slično preslikati kompletnu situaciju, ali i u nas na top ljestvicama više ne postoje grupe, a još manje rock pjesme.


Iako rock and rolla nema više na TOP 40 ljestvicama popularnosti, scena iza scene je oslabila, ali nije nestala. Pomoću današnjih medijskih mogućnosti, klinci s gitarama snimaju, objavljuju, nastupaju, daleko od očiju srednjostrujaških medija koji ionako gube na važnosti. Klinac koji i danas 65. godina nakon rođenja ovog divnog neposrednog stila odjene rock gitaru, želi nešto reći. Kako rocker biti odavno nije srednjostrujaška moda, za to je potrebna hrabrost, a da bi bili hrabri, morate imati stav iza kojeg stoji vaš potpis. Iako se ljudi s gitarama ponekad s pravom danas osjećaju kao Don Quijote, drugačiji ljudi stvaraju i pišu povijest. Lako je biti isti, komplicirano i slatko drugačiji. I da sumiramo na kraju uz pomoć Rolling Stonesa: “I know, it’s only rock and roll, but I like it!”.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!