Otac hrvatske popularne glazbe

Deveti ožujka je dan odlaska Ive Robića, a Mister Morgen nas je napustio 2000. godine. Baveći se glazbom susretao sam muzičare raznih profila, a mnogi od njih poznavali su Ivu Robića. Znate kako vas ponekad sustignu priče koje želite, ali i ne želite znati, tako sam i ja kolateralno slušao priče o gospodinu Robiću, no vjerovali ili ne, nijedan kolega kojeg sam upoznao nije imao nijednu zamjerku na njegovo profesionalno ili privatno ponašanje.

Zvali su ga Glas, zvali su ga Mister Morgen, ali on je jednostavno Otac domaće popularne glazbe. Nakon Drugog svjetskog rata glazba zapadnjačkog utjecaja biva prezrenom tako da je Robić tek čekao da dođe njegovih pet minuta. Nakon prestanka ljubavi s Rusijom popustio je antagonizam prema zapadnjačkoj pop kulturi, i tada se počela rađati domaća zabavna te pop glazba. Krenulo je sramežljivo s prepjevima svjetskih hitova, da bi se pomalo počeli pojavljivati i domaći autori. Iako nije bio primarno autor, svoju najpoznatiju pjesmu “Samo jednom se ljubi”, Ivo Robić je napisao sam. Bila je to 1956., a nekako u to vrijeme uspio je uz veliku operativnu pomoć svoje supruge Marte napraviti i internacionalnu karijeru snimajući za češku diskografsku etiketu Supraphon. Bila su to vremena kada su informacije sporo putovale, kada je putovnica bila luksuz te kad je prelaženje državne granice bila domaćim vlastima sumnjiva radnja, i time je taj uspjeh bio veći. No Supraphon je ipak imao ograničen domet na europskom tržištu te je Ivina karijera dohvatila višu razinu kad je počeo snimati za njemački Polydor pod producentskom palicom Berta Kaempferta. Ne samo da je dohvatio zaredom dvije godišnje nagrade tada najslušanijeg europskog radija, bio je to Radio Luxemburg, već je postao i ostao jedini pjevač s ovih prostora koji je dohvatio američku Billboardovu top ljestvicu najslušanijih, ušavši na Top 20. Bez obzira na američku turneju, nije uspio dohvatiti trajniju karijeru preko Atlantika, ali i taj doseg nitko od nadolazećih domaćih vedeta nije ponovio.

Oni koji su ga poznavali kažu da nije mario za novac te da je njegova legendarna supruga bila mudrost njegove karijere, ali, kaže se da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena.

Paralelno je postizao uspjehe na domaćim festivalima, pogotovo na Opatijskom i Zagrebačkom, a uspjesi su ga pratili do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća. Od nevjerojatnih priča iz tog vremena treba izdvojiti kako je Bertu Kaempfertu skrenuo pažnju na čudnovate nepoznate mladiće iz Liverpoola te im omogućio da snime prve ozbiljne snimke s pjevačem Tonyjem Sheridanom, a upravo te snimke su pomogle da ih otkrije budući menadžer Brian Epstein, naravno riječ je bilo o grupi The Beatles, dok je poznata i ona kako je pjesmu “Ta divna splitska noć” prodao već spomenutom Kaempfertu; ista je kasnije postala svjetski hit u izvedbi Franka Sinatre pod imenom “Strangers in the Night”.

Iako su se glazbeni stilovi mijenjali i dolazile su nove generacije koje su tražile svoje idole, Ivo Robić je još za života imao legendarni status koji s godinama nije blijedio. Iako je u posljednja dva desetljeća svog života malo snimao, i dalje je vrijedno nastupao.

Imao sam ga prilike sresti na nekim dobrotvornim nastupima tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, da bi ga osobno upoznao i snimao s Mister Morgenom 1998. Na snimanje u studio Croatie Records stigao je u bijelom Mercedesu, noseći bijelu vestu s koje je visio bijeli šal. U navedenom studiju u tom trenutku bilo je nekoliko glazbenika i ton majstora koji su neobavezno čavrljali, ali kad je g. Robić stupio u prostoriju, svi smo se ukočili od poštovanja i karizme. S obzirom na već zrele godine, glas G. Ive nije odmah proradio i već smo bili u strahu da će planirana suradnja propasti, no, kad je proradio, to je bilo to!

Iako se to premalo naglašava ili zaboravlja, Ivo je bio taj koji je svojom predanošću i kvalitetom iznio domaću popularnu glazbu na svojim leđima te joj postavio temelje. Bio je i kvalitetan i popularan, te svjetski poznat, s čime se teško netko u nas može mjeriti, možda pokoji klasičar u svojoj domeni ili 2 Cellos koji su fenomen za sebe u ovim drugačijim internetskim vremenima. Svaki izvođač koji i danas izađe na pozornicu bio svjestan toga ili ne, trebao bi biti zahvalan tom velikom pioniru i jedinstvenom slučaju. ili da skratim, možda se i ljubi samo jednom, ali definitivno se samo jednom rađa - Ivo Robić.