Od rođendana do rođendana

Najčešće se neki potpisi i sublimacije rade krajem kalendarske godine, ali kako sam nedavno proslavio rođendan, nisam mogao ne pomisliti gdje sam bio prije godinu dana te što je obilježilo ovih 365 dana koji su iza nas.

Nakon što su prije početka ljeta 2021. godine uvedene digitalne covid potvrde, ljeto smo proveli oprezno putujući što je dovelo do solidne turističke ljetne sezone, no, već u kolovozu je krenulo s upozorenjima da nas očekuje teška jesen. Nekako u vrijeme mog rođendana (22. listopad) čekao se neki drastičniji pomak; uskoro je prethodni Covid soj postao Omikron te su krenule mjere ograničavanja okupljanja. Bez obzira na to, advent događanja su se ipak odvijala u skromnijoj i varijanti na otvorenom, dok je zabavni život na zatvorenom zamro već ranije ubijen zatvaranjima u ponoć. Iako se advent dogodio za razliku od prethodne 2020. godine, ipak je bio zasjenjen crnim oblakom Covida.

Godinu smo započeli s Omikronom koji se pokazao vrlo zaraznim ali ipak blažim od svojih prethodnika pa su tako sa službenih mjesta stizali naputci da se ne obraća pažnja na broj zaraženih nego na broj hospitaliziranih. Početkom godine mnogi poznati te slavni medijski ljudi su se obračunavali s mjerama cijepljenja, između ostalih bili su tu Neil Young, Van Morrison i, dobro se sjećamo, Novak Đoković. Sjetimo se, oko Nove godine u procesu je bilo primanje trećeg cjepiva, što je u mom slučaju odmah nakon primanja treće doze značilo da sam pozitivan.

I dok smo se mi još uvijek prepucavali oko Covida i čekali proljeće, Putin je odlučio čekanje nam učiniti zanimljivijim; u veljači kreće ruski napad na Ukrajinu. Posljedice su bile da je Europa postala kompaktnija nego ikad a uskoro su krenule kalkulacije oko sankcija, protuodgovori Rusije s distribucijom energenata, dok ostalo više-manje znamo; skok cijena, potencijalni nedostatak plina, zasad izbjegnuti nedostatak hrane, recesija i neizvjesnost. Neki dan je Putin samoinicijativno počeo spominjati pregovore, možda se nazire svjetlo na kraju tunela… Pomalo ironično, nakon toga Covid pada tako duboko u drugi plan da se Bogu hvala nije oporavio do danas. Nema nekih većih naznaka povratka Covida, neka tako i ostane, dosta nam je jedno zlo…

S dolaskom proljeća napokon su se počeli događati i koncerti u nas, sjetimo se velikog koncerta grupe Iron Maiden u Areni a slijedili su Tom Jones, Placebo, Simple Minds, Kiss, Diana Krall, IN Music festival… Koncerti su bili dobar pokazatelj da se nešto ipak kreće u dobrom smjeru kada je pandemija u pitanju. I domaća scena je krenula pa se onda i moj glazbeni posao pokrenuo do neke mjere, ljudi su bili željni događanja ali nabujala recesija je protresla budžete, kako privatnika, tako i turističkih zajednica te gradova, pa opet nismo ispunili sve moguće potencijalne angažmane.

Kao da su svi stanovnici Planete zaboravili Covid te su zasićeni ograničavanjem kretanja krenuli putovati. Turizam je gorio na cijeloj planeti, te je sezona i u nas dosegla najveće standarde, spominje se često da je ovo bila najuspješnija turistička sezona dosad. Pomalo iznenađujuće zar ne, uz još uvijek živuće repove Covida te aktivnu recesiju, ali izgleda da su ljudi stvarno željni kretanja a očigledno su ponešto u ova negibajuća vremena i uštedjeli. Ni ja se ne mogu požaliti na ovu godinu, vidio me Paris, Honolulu, Memphis, Nashville, New Orleans…

U ovih godinu dana od 22. listopada prošle do 22. listopada ove, ostali smo bez Brucea Willisa koji se povukao iz glumačke profesije, gledali smo i prvo šamaranje na dodjeli Oscara, film “Elvis” je napravio dar-mar u svjetskim ali i u našim kinima, napustila nas je engleska kraljica Elizabetha koja je bila medijskim idiomom i idiomom dugovječnosti, na Otoku je ostavku dao i ne baš popularni Boris Johnson, Amerikanci su se pohvalili nominacijom prve Afroamerikanke za vrhovni sud (koja je ono godina? 1967.? A ne, 2022…), u Francuskoj desnica nije uspjela doći na vlast, u Italiji jest, itd. Hrvatska? Pelješki most, najavljen je ulazak u Schengen te dolazak Eura, dogodila se sjajna turistička sezona te osiguran odlazak Hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetsko nogometno prvenstvo (ne možemo zaobići najvažniju sporednu stvar na svijetu).

Do kraja ove ’22. želim Vam ugodan advent, puno plina i struje, niske cijene te svima nama da zaokružimo ovo nesretno razdoblje započeto 2020. sa sretnim početkom u 2023.. Nadam se kad budem pisao o svom rođendanu, sljedećeg 22. listopada, kako će ovaj članak biti lišen velikih i turbulentnih tema.

Do tad, carpe diem, mahalo!