Noćni život dvije godine kasnije

Ovaj tjedan ukidaju se kovid mjere koje su sputavale noćni život. Kada je u ožujku 2020. objavljeno da kreće zatvaranje, prvo što je stradalo bili su angažmani, koncerti i Dj-iranja. Nakon mrvica koje su se jedva našle na tanjuru društvenih izlazaka tijekom ljeta 2020., i donekle solidne 2021., gdje se danas nakon dvije godine poniranja nalazi noćni život?

Sjećam se kako sam posljednje večeri prije zatvaranja dotadašnjeg života emitirao glazbu u svojstvu DJ-a. U polupraznom klubu ljudi su sjedili u manjim skupinama, a u zraku se osjećalo nešto fatalistički, nepoznato i zastrašujuće. Teško mi je s ove točke gledišta procijeniti jesmo li tada očekivali nešto ovako zastrašujuće ili smo se bojali i goreg scenarija, ali za većinu su ovo bile mukotrpne godine.

Kada je cijelo ovo ludilo spriječilo izlaske te time automatski ugušilo socijalne i društvene aktivnosti, ugostitelji te glazbeni radnici dobili su financijsku pomoć koju je dostavila Država. Naravno, pomoć je zaobišla ljude poput mene koji su imali ostale prihode, i s empatične strane se slažem s tim kriterijem, ali, kao i obično, kriteriji su u nas "prilagodljivi" i nedorečeni. Poznavao sam one koji nisu plaćali članarine glazbenim udrugama, a dobivali pomoć, ali ta pomoć je bila kratkotrajna te nekonzistentna, tako da i nemam za čime previše žaliti. S druge strane, ugostitelji su dobivali novac za minimalne plaće svojih zaposlenika, što je ustvari rasteretilo burze, no nije spašavalo ugostitelje koji su sami morali plaćati naknade prostora, vodu, struju, a pri tome nisu, naravno, ništa zarađivali. Znam da je većini populacije teže probuditi empatiju za vlasnika kafića ili kluba, ali nisu to redovito ljudi koji su se “oparili”, bilo je tu niz malih ugostitelja koje je snašla vrlo nepovoljna situacija.

Pri skraćivanju radnog vremena koje se dogodilo nakon prvih otvaranja mijenjali smo navike izlaženja; većina onih koji su bili željni zabave izlazili su oko 20 sati. To je donekle bilo retro, tako se izlazilo u mojim tinejdžerskim, i čak je to donekle imalo šarma, ali potrošnja svakako nije bila na razini pred-covid razdoblja. Taj nedostatak prihoda se, naravno, odrazio na broj angažmana kada su DJ "okretači"  u pitanju, a da o glazbenicima i ne pričamo, klubovi su ti koji su uglavnom angažirali glazbu uživo, a klubovi se, u ovim okvirima vremenskog ograničavanja, mnogi nisu ni otvarali.

Nažalost, ni kulturološki pandemija nije pripomogla. Kako klubovi nisu radili, rijeka mladih konzumenata slila se u kafiće, a time se i glazbena ponuda srozala na niske grane što je uvjetovalo da su i mnoga koliko-toliko urbana mjesta stradala i prilagođavala se vrlo sumnjivim jeftinim ritmovima i notama. Naravno, kulturnom poniranju pomogla su i zatvorena kazališta, ili tek djelomično otvorena kina. Iako je kino-ponuda zatrpana Marvel franšizom koja teško da pomaže kulturno gladnim potrošačima, ali ipak.

I eto, napokon se otvaramo u nadi da se neće u nekoj nedođiji roditi neki novi opasni virus. S ukidanjem svih mjera ohrabrit će se i oni najnepovjerljiviji koji su zaobilazili izlaske gotovo dvije godine. Dobra je stvar što se nadamo da su ljudi gladni druženja i zabave, loša je stvar što smo se razdvajali pune dvije godine te mijenjali navike krećući se u malom krugu ljudi i zatvorenim prostorima, a navike je teško mijenjati. Ipak, ako smo prije dvije godine teško mijenjali navike na lošije, na bolje bi trebali vjerojatno puno lakše.

Ne zaboravite, zamišljeni smo kao socijalna, društvena, topla bića, sve ostalo su tek poremećaji u ponašanju. Nismo proizvedeni od Svevišnjeg da bi nam najbolji prijatelj bio Netflix, mobitel ili neka nova aplikacija, zamišljeni smo kako bi energiju prenosili druženjem i zagrljajem. Želim vam ugodno ljeto puno socijalnih kontakata i druženja te kvalitetnih te pismenih glazbenih programa.