Lijepo je biti u društvu najsigurnijih

Prema ozbiljnim europskim istraživanjima, deset najsigurnijih gradova u Europi su:

1. Munchen, Njemačka; 2. Zurich, Švicarska; 3. Prag, Češka; 4. Zagreb, Hrvatska; 5. Temišvar, Rumunjska; 6. Helsinki, Finska; 7. Krakov, Poljska; 8. Basel, Švicarska; 9. Bern, Švicarska; 10. Kluž-Napoka, Rumunjska.

Lijepo je biti u ovom društvu. Zasigurno od ratnih, sad već pomalo davnih vremena, Zagreb pruža gotovo svakom gostu sigurnost. Ono što mi domaći ponekad uzimamo zdravo za gotovo, luksuz je mnogih europskih gradova. Danas je rijetko da noćima možete slobodno šetati europskim urbanim centrima, što naša metropola još uvijek “nudi”. U svakom slučaju možemo biti ponosni na tu informaciju koja samo potvrđuje prošlogodišnju; francuska tvrtka za iznajmljivanje OVO Network stavila je Zagreb na također četvrto mjesto idealnih starokontinentalih destinacija, kada je putovanje s djecom u pitanju.

No, mnogim skepticima se nameće pitanje, do kada je to održivo?

Jedan od glavnih povoda za porast kriminala je svakako siromaštvo. Iako ima pomaka unaprijed, ipak je teško ustvrditi da smo okruženje u kojem cvate blagostanje, nekako se čini da smo još uvijek na donjem rubu europskih standarda, kojima pripadamo ne samo geografski, nego sada već godinama i institucijski. Upravo taj ples po rubu skepticima daje za pravo i budi možda opravdanu sumnju. Po drugoj strani, teško je ustvrditi da je ranije bilo bolje te da je to u prethodnim vremenima bila prepreka sigurnosti, tako da smo kod tog argumenta, blago rečeno, u pat poziciji.

Ono što dodatno zabrinjava Zagrepčane i one koji se osjećaju takvima, jesu migracije, odnosno emigranti. Val koji je s Bliskog istoka krenuo još prije osam godina se nastavlja. Zbog nedostatka radne snage koja se dogodila nakon Korone, i kod nas je potrebito sve više uvozne radne snage. Nedostaje građevinskih radnika i ugostiteljskog osoblja, ali i neke druge privredne grane stradavaju te grcaju u oskudici kada su ruke u pitanju. Naravno, ne osjećamo se ugroženi kada u naše krajeve stižu npr. Makedonci, to nam je prirodno okruženje, ali ljudi drugačije boje kože i vjere, eh, tu se već budi skepticizam i sumnja. Poznato je kako je jedan od najvećih ljudskih strahova strah od nepoznatog, a ljudi drugačije boje kože koji dolazi iz nama nebliskih zemalja, mogu se svrstati u takvu ladicu. Do neke mjere je to shvatljivo, postoje loša iskustva iz nekih drugih zemalja; ljudi koji dolaze iz različitih kultura često se druže zajedno te ne apsorbiraju okolinu u koju su došli, nego primjenjuju svoje navike i običaje na tlu na kojem je to neizvedivo te tako nastaje neželjena kolizija. Takvi strahovi su do neke mjere opravdani, ali četa skromnih Nepalaca koja predvodi emigrante u nas, teško da mogu biti takva prijetnja. Naprotiv, prihvatimo te ljude u svoju zajednicu, kako bi se oni mogli osjetiti dijelom te zajednice, kako bi je, vice-versa, oni mogli u potpunosti prihvatiti kao svoju.

Potres i Korona su definitivno naštetili Zagrebu koji je bio u turističkom zamahu do 2020. Iako se to do neke mjere povratilo, trebat će mudrosti, strpljenja te ulaganja da se Zagreb zadrži na traženoj svjetskoj turističkoj mapi. Iako se često lome koplja oko toga tko bi trebao brinuti o centru domaće Metropole, definitivno je da bili to građani, Grad ili bila to Država, moramo osvijestiti kako je centar glavnog grada ogledalo države! Svi bilateralni posjeti dogodit će se u Zagrebu, sva poslovna svjetska i politička vrhuška dogodit će se Zagrebu, a taj isti Zagreb je u tom slučaju naličje cijele Države.

Budite rasno tolerantni, iako su ljudi druge boje kože, također su djeca božja, a što se tiče Zagreba, učinite i vi što možete da On bude sigurniji i ljepši, propustite pješaka, bacite smeće u koš i nasmijte se našim gostima. Serbus!