Kako postati superherojem

Prvi superjunak pod nazivom Superman nastao je 1938. godine. Superjunaci su ljudi s nadnaravnim sposobnostima koji se bore protiv raznih, često radikalnih i običnim zemljanima nerješivih nevolja. Odrastali smo u posljednjih pedesetak godina uz znanstveno-fantastične filmove koji se bave nuklearnim prijetnjama, virusima i prirodnim katastrofama te dok smo se divili i navijali za te super ljude, nismo ni sanjali da će njihove nevolje postati naša realnost.

Tijekom Kubanske krize u listopadu 1962. posljednji put se razbacivalo nuklearnim oružjem. Tada su ruske nuklearne rakete razmještene Amerikancima pod nosom (na Kubi) i tijekom te Jesenske krize (kako je zovu Kubanci) svijet je bio najbliže atomskom ratu. Do danas. Danas svaki drugi ruski diplomat maše nuklearnim prijetnjama kao da prodaje novine na cesti. I dok je to, nadajmo se prazna prijetnja, ne znamo uistinu kakvi su to mozgovi te do koje mjere misle ići. Nisu jednom ljudi ginuli za ideale budala. Nadajmo se samo da Ove nisu luđe od onih u posljednjih sedamdeset godina.

 

I tako se sada mi poput Supermana, Batmana, Tora ili nekog trećeg suočavamo svako jutro s nuklearnom prijetnjom i pod takvim stresom moramo svaki dan djecu pogledati nasmiješeni kako bi ih sakrili od realnosti, svaki dan kao da se apsolutno ništa ne događa moramo odlaziti na posao kako bi zaradili za kruh, za kruh koji je sve skuplji, a ni pandemija još nije prošla…

 

Sjećate se pandemije? Da, tu je, još nije prošla. Od pojave Covida u Hrvatskoj u prosjeku umire 17% stanovništva više u usporedbi s minulim godinama prije pandemije. Već dvije godine od pojave tog zla poput superjunaka navlačimo svoje maske, skrivamo svoj identitet i distanciramo se od ostalog stanovništva te pazimo da ne izgubimo glavu; zvuči kao život heroja iz Marvelovog stripa, zar ne? Eh da, i opet odgajamo djecu kojoj moramo objasniti da ovo nije ono zbog čega smo ih donijeli na svijet te kako mi nismo živjeli s maskama. Usprkos tim superjunačkim ulogama, svaki dan na moramo na posao i plaćati račune.

 

Ako se lokalnije fokusiramo, potresi? Heroji se bore i protiv prirodnih katastrofa. Najjači potres u Zagrebu nakon sto godina u začetku pandemije odmah je pojačao naša super svojstva. Sreća u nesreći je bila ta što smo bili zatvoreni po kućama pa stradalih nije bilo više. Ljeto nam je u Metropoli samo tri mjeseca kasnije donijelo i najveću poplavu od 1964., i to ne jednu, već dvije u tri dana.

Mnoga ostavština malih junaka koji su živjeli u svojim podrumskim stanovima je stradala. Šest mjeseci kasnije slijedi onaj grozni udar zemlje na čovjeka, još jedan ogromni brutalni potres koji je uzdrmao Baniju i Sisak a dobrano se osjetio i u Zagrebu.

 

Ako izuzmemo one najgore ugrožene koji su ostali bez imovine, što je nemoguće ali na trenutak, sjetite se koliko nam je ugroženo i psihičko zdravlje; stresovi, strahovi, PTSP. Osjećam kako sam mentalno dobro prošao u ove dvije godine, ali ni ja nisam ostao imun na tmurne misli. Znam uistinu mnogo ljudi koji su psihički stradali i radikalno se promijenili.

 

I onda kao šećer na kraju, na Zagreb padne letjelica. Ne zna se ni danas otkud i zašto. Šlag na tortu. Naravno da je teško u vrijeme ovog aktualnog rata to predstaviti kao katastrofu, pogotovo jer su i u nas samo trideset godina ranije noćne more prolazili Vukovar, Gospić, Sisak, ali gotovo da je tragikomično što je Metropolu sve snašlo u protekle dvije godine.

 

Kako pronaći svjetliju stranu ove tmurne sadašnjosti? Definitivno baby steps, mali koraci, mala veselja i dan po dan. Globalno sagledavati sliku će nam donijeti samo crne misli i depresiju. Sreća je da proljeće počinje, sunce nas uvijek pokreće i hrani pa će sve izgledati ipak malo svjetlije nego u siječnju ili studenom. S druge strane, da nam je netko prije samo tri godine ispričao ove sve tekuće i minule probleme koji se događaju od 2020. naovamo, vjerujem da bi gotovo svi položili oružje…

Ali iznašli smo snage, dogurali do ovdje, borili se protiv svih nedaća i postali mali superheroji o kojima će jednog dana Marvel raditi filmove i stripove. Postali smo mali superheroji čiji će identiteti većinom ostati nepoznati, mali superheroji koji će iznijeti i ove svjetske probleme koje je smislio netko treći, mali superheroji koji pripadaju velikom i predvidljivom plemenu, toliko moćnom izdržljivom i jakom, plemenu poznatom kao - ljudska rasa.