Kako je hrana postala zlatno tele

Gledajući kako se većina socijalnih druženja vrti oko hrane, ostao sam fasciniran u kojoj mjeri je hrana dobila ulogu totema. Totem je bio centralno duhovno mjesto unutar sela američkih Indijanaca, nešto slično crkvama u malim europskim gradovima, dok je totem danas idiom nečeg obožavanog, nečeg što nalazi se na tronu socijalnih prioriteta. 

Povijest razvoja hrane i prehrane može se grubo podijeliti u tri važnija razdoblja: predagrikulturno doba, doba agrikulture koje započinje 10.000 godina prije Krista., i agroindustrijsko doba koje je započelo prije 150 godina.

Kako bi mogli preživjeti, naši su preci pronalazili i sakupljali hranu u prirodi te se može reći da određene prehrambene navike postoje 2 milijuna godina. Smatra se kako priprema jela i obroka započinje prije više od 500.000 godina, a najstariji pronađeni opisi hrane te jela opisani su od starih Egipćana. Kroz cijelu povijest ljudskog roda provlači se spoznaja o povezanosti hrane i bolesti. Sva opažanja od prethistorije pa do 18. stoljeća stvorile su temelj za razvoj moderne znanosti o prehrani. Znanost o prehrani je vrlo mlada – smatra se da je nastala prije otprilike 200 godina, nakon pionirskog rada francuskog kemičara Lavoisiera. Temelj za uspostavu nutricionizma donijela su saznanja iz kemije, biokemije i fiziologije.

Hrvatska kuhinja je poznata kao regionalna kuhinja jer svaki dio Hrvatske ima svoju kulinarsku tradiciju. Kuhinja u unutrašnjosti Hrvatske ima više sličnosti s austrougarskom, a u nekim područjima s turskom kuhinjom. Na hrvatskom Jadranu vidljivi su utjecaji antičke te ilirske, a kasnije i mediteranske kuhinje, poglavito talijanske i francuske.

Hrana je postala svojevrsna legitimacija svake nacije, možemo je nazvati i svojevrsnom osobnom kartom svake Države, a mi se opravdano možemo pohvaliti kuhinjom koja je uvelike prepoznata i na internacionalnom planu.

Hrana je naš pokretač, naše gorivo, nešto bez čega ne postojimo, ali ostao sam ne nužno ugodno fasciniran činjenicom da je hrana ono oko čega se vrte eventi, vjenčanja, proslave, naši životi… Naravno, nitko nije imun na zavodljive inpute koje u našim nepcima proizvodi ukusno spremljena hrana, ali mi je neprihvatljiva činjenica kako je švedski stol kralj nekog događanja. Ni prostor, ni živa zabava poput glazbenog banda, pa čak ni piće, nemaju taj kraljevski status kao ta neizbježna, često ukusno spremljena hrana. Bilo što da organizirate, uvijek ćete se potruditi da prostor u kojem nešto spremate bude na razini, jer to je na neki način vaše ogledalo. Band ili DJ u prostoriji dobit će svoje mjesto, ne prebitno ali ipak mjesto, jer oni su tek nužno zlo iako vam često diktiraju cijelu atmosferu; glazba u nas nema zasluženi tretman. Piće? Piće je naravno bitno, ali ako nedostaje piva, bit će dobrog vina, nije nužno da se sve pokrije, ali hrana, na hrani se ne štedi.

Nedjeljna i ina privatna druženja se organiziraju oko roštilja, pogrebna okupljanja nakon obreda donose ručak, dječji rođendani su nezamislivi bez hrane, vjenčanja su koncipirana oko sljedova koji izlaze cijelu noć. Najromantičniji dan u našim (vašim) životima vrti se oko jela. Na eventima, bez obzira na kojoj razini bili, švedski stol je napadnut kao da je ušao u NATO, sve skrupule i socijalna druženja padaju u vodu kada zamiriši Ona, kraljica hrana.

Ta fascinacija hranom mi ponekad izgleda neukusnom, ali ostavljam otvorenom mogućnost da je to preosobni stav, stav klinca koji je odrastao u siromašnoj radničkoj obitelji koja nije mogla razviti gurmanske nagone, te čovjeka koji je danas vegetarijanac. Hranom sam bio fasciniran u svojim formativnim godinama, kada su mi zbog novaca neke stvari bile nedostupne pa time i posljedično egzotične. Da se razumijemo, i ja volim konzumirati ukusno jelo, ali mi se ponekad čini neprimjereno da je hrana centar zbivanja. Iako je nutricionizam postao vještina pa gotovo i umjetnost, mislim da u prosjeku hrana dolazi na tron zbog nedostatka apetita za duhovnim, kulturnim i kvalitetnijim sadržajima.

Možda sam ipak prestrog, možda je hrana tek okidač kako bi Zemljani našli povod za okupljanje i opuštanje u nedjelju popodne, okidač koji im pomaže kako bi se opustili te pobjegli od svakodnevnog stresa. No, kako god bilo, ne zanemarite činjenicu da je prema posljednjim istraživanjima dvije trećine Hrvata pretilo, pa prema tome zaključak je; jedite malo - jedite dobro, i dobar vam tek!