Gledajući kako
se većina socijalnih druženja vrti oko hrane, ostao sam fasciniran u kojoj
mjeri je hrana dobila ulogu totema. Totem je bio centralno duhovno mjesto
unutar sela američkih Indijanaca, nešto slično crkvama u malim europskim
gradovima, dok je totem danas idiom nečeg obožavanog, nečeg što nalazi se na
tronu socijalnih prioriteta.
Povijest razvoja
hrane i prehrane može se grubo podijeliti u tri važnija razdoblja:
predagrikulturno doba, doba agrikulture koje započinje 10.000 godina prije
Krista., i agroindustrijsko doba koje je započelo prije 150 godina.
Kako bi mogli
preživjeti, naši su preci pronalazili i sakupljali hranu u prirodi te se može
reći da određene prehrambene navike postoje 2 milijuna godina. Smatra se kako
priprema jela i obroka započinje prije više od 500.000 godina, a najstariji
pronađeni opisi hrane te jela opisani su od starih Egipćana. Kroz cijelu
povijest ljudskog roda provlači se spoznaja o povezanosti hrane i bolesti. Sva
opažanja od prethistorije pa do 18. stoljeća stvorile su temelj za razvoj
moderne znanosti o prehrani. Znanost o prehrani je vrlo mlada – smatra se da je
nastala prije otprilike 200 godina, nakon pionirskog rada francuskog kemičara
Lavoisiera. Temelj za uspostavu nutricionizma donijela su saznanja iz kemije,
biokemije i fiziologije.
Hrvatska kuhinja
je poznata kao regionalna kuhinja jer svaki dio Hrvatske ima svoju kulinarsku
tradiciju. Kuhinja u unutrašnjosti Hrvatske ima više sličnosti s austrougarskom,
a u nekim područjima s turskom kuhinjom. Na hrvatskom Jadranu vidljivi su
utjecaji antičke te ilirske, a kasnije i mediteranske kuhinje, poglavito
talijanske i francuske.
Hrana je postala
svojevrsna legitimacija svake nacije, možemo je nazvati i svojevrsnom osobnom
kartom svake Države, a mi se opravdano možemo pohvaliti kuhinjom koja je
uvelike prepoznata i na internacionalnom planu.
Hrana je naš
pokretač, naše gorivo, nešto bez čega ne postojimo, ali ostao sam ne nužno
ugodno fasciniran činjenicom da je hrana ono oko čega se vrte eventi,
vjenčanja, proslave, naši životi… Naravno, nitko nije imun na zavodljive inpute
koje u našim nepcima proizvodi ukusno spremljena hrana, ali mi je
neprihvatljiva činjenica kako je švedski stol kralj nekog događanja. Ni
prostor, ni živa zabava poput glazbenog banda, pa čak ni piće, nemaju taj
kraljevski status kao ta neizbježna, često ukusno spremljena hrana. Bilo što da
organizirate, uvijek ćete se potruditi da prostor u kojem nešto spremate bude
na razini, jer to je na neki način vaše ogledalo. Band ili DJ u prostoriji
dobit će svoje mjesto, ne prebitno ali ipak mjesto, jer oni su tek nužno zlo
iako vam često diktiraju cijelu atmosferu; glazba u nas nema zasluženi tretman.
Piće? Piće je naravno bitno, ali ako nedostaje piva, bit će dobrog vina, nije
nužno da se sve pokrije, ali hrana, na hrani se ne štedi.
Nedjeljna i ina
privatna druženja se organiziraju oko roštilja, pogrebna okupljanja nakon
obreda donose ručak, dječji rođendani su nezamislivi bez hrane, vjenčanja su koncipirana
oko sljedova koji izlaze cijelu noć. Najromantičniji dan u našim (vašim)
životima vrti se oko jela. Na eventima, bez obzira na kojoj razini bili,
švedski stol je napadnut kao da je ušao u NATO, sve skrupule i socijalna
druženja padaju u vodu kada zamiriši Ona, kraljica hrana.
Ta fascinacija
hranom mi ponekad izgleda neukusnom, ali ostavljam otvorenom mogućnost da je to
preosobni stav, stav klinca koji je odrastao u siromašnoj radničkoj obitelji
koja nije mogla razviti gurmanske nagone, te čovjeka koji je danas
vegetarijanac. Hranom sam bio fasciniran u svojim formativnim godinama, kada su
mi zbog novaca neke stvari bile nedostupne pa time i posljedično egzotične. Da
se razumijemo, i ja volim konzumirati ukusno jelo, ali mi se ponekad čini
neprimjereno da je hrana centar zbivanja. Iako je nutricionizam postao vještina
pa gotovo i umjetnost, mislim da u prosjeku hrana dolazi na tron zbog
nedostatka apetita za duhovnim, kulturnim i kvalitetnijim sadržajima.
Možda sam ipak
prestrog, možda je hrana tek okidač kako bi Zemljani našli povod za okupljanje
i opuštanje u nedjelju popodne, okidač koji im pomaže kako bi se opustili te
pobjegli od svakodnevnog stresa. No, kako god bilo, ne zanemarite činjenicu da
je prema posljednjim istraživanjima dvije trećine Hrvata pretilo, pa prema tome
zaključak je; jedite malo - jedite dobro, i dobar vam tek!
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!