Glas Hrvatske

13:21 / 03.10.2021.

Autor:

Jesenska elegija

Autor u jesenskom ugođaju Maksimira

Autor u jesenskom ugođaju Maksimira

Foto: osobna arhiva / -

Volim jesen. Volim boje koje stižu u to doba godine. Nijanse smeđe, žute i odlazeće zelene čine rujan, listopad i studeni najobojenijim godišnjim dobom. Volim debele crne oblake koji se naginju nad grad praveći se da su opasni, volim ritam kiše koja udara o zamagljen prozor, čak volim i noseći kišobran hodajući gradskim trgovima promatrati ubrzane prolaznike koji izbjegavajući pljusak nespretno žure svojim domovima.

Gledajući po Facebooku komentare, kako rođeni Zagrepčani pišu o tome koliko im se grozno nakon ljetovanja vratiti u domaću Metropolu, meni su nepojmljivi. Shvaćam kako ljudi nužno ne vole svoj posao i da je mnogima puno primamljivija ideja ne raditi ništa, ali tako pisati o svom Gradu mi je neprihvatljivo. Ispunjava me kada se napune zagrebačke ulice, kada se pokrene noćni i klupski život, kada Gradu bilo ponovo ubrzano kuca. Bez obzira na osobne afinitete, ovaj je Grad, pogotovo nakon svih silnih recentnih strahota, zaslužio više ljubavi. Pogotovo od stanovnika koji se vole zvati Zagrepčanima.


Ugostitelje, glazbenike i sve srodne duše užasava pomisao da bi ova jesen, pa i zima, mogle izgledati kao prošle 2020. Ne zaboravimo kako su u tim vremenima vlasnici ugostiteljskih objekata dobivali državnu pomoć, ali samo za primanja djelatnika, dok su glazbenici i DJ igrači bili spašavani tek sporadično, ili neki muzičari koji imaju i druge izvore prihoda poput mene, nikako. Kako se maloprije navedena zanimanja u nas oduvijek karakteriziraju kao hobiji a ne kao poslovi, ni mediji nisu pokazali preveliki senzbilitet za glazbeničke i ugostiteljske probleme, a ne zaboravite kako, kao i u mnogim drugim sferama, tek manjina posjeduje željene financijske zalihe dok se većina bori od 1. do 1. u mjesecu. Ako već nemate empatiju za naše umjetničko-financijske strahove, sjetite se samo koliko su stvari povezane; ako nema ljudi u kafićima, stradavaju okolne trgovine, butici, frizeraji, nema impulzivne kupnje, nema protoka ljudi, domino efektom stradat će mnogi.


Dobra stvar je da ova godina izgleda ipak bolje od mrske nam prošle. Iako se pojavljuju antagonizmi između cijepljenih i onih koji to nisu, te iako je ponekad nejasno onima poput mene koji su među prvima primili iglu u ruku čime smo mi kao takvi time socijalno privilegirani, ipak sve izgleda optimističnije no prošle, okrugle nam godine. Zbog pandemije procvao je autoturizam, što je Hrvatsku dovelo do rekordne sezone, a to je okidač koji je gurao i ostale industrijske grane, tako da svi nekako lakše čekamo jesen. Prema najavama, ne bi smjelo biti prošlogodišnjih restrikcija, čini se bez obzira na brojke da se bolest ipak uhvatila za rogove i da se nekako sve primiče, ako ne kraju, onda dugotrajnoj i uspješnoj kontroli ove sulude strahote. Dodatni optimizam budi gašenje svih restrikcija u Engleskoj, objava prekida epidemije u Danskoj, puni nogometni stadioni u Nizozemskoj, izgleda kao da se uistinu nešto ozbiljno i dugotrajno kreće. Uostalom, ako smo optimisti i glavu držimo gore, visoko, pogled je bolji, a time su i horizonti prostraniji. I zato, uživajte u bojama, prigrlite jesen čvrsto i hrabro, i dok kažu kako nakon kiše dolazi sunce, ja ću reći, nakon kiše dolazi - Božić!

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!