Glas Hrvatske

11:44 / 16.08.2020.

Autor:

Gitara i krumpiri

Robert Mareković (foto: osobna arhiva)

Robert Mareković (foto: osobna arhiva)

Foto: - / -

Kao da cijela ova godina nije sama po sebi teška, nego se kao bonus svim znanim nam nevoljama odnedavno povela i medijska hajka na glazbenike. Od strane jednog našeg poznatog portala pokrenuto je glasanje među čitateljima koje se huškački i neempatično okomilo na glazbenički posao kao takav. Govorimo o poslu koji je u ovoj znanoj nam situaciji prvi ugašen, a ni nakon prestanka lockdown razdoblja nije ozbiljnije pokrenut.

Sve je krenulo pisanim komentarom koji se referirao na interview Nine Badrić , koji je predložio Nini da se primi kopanja u polju, a ne da zapomaže oko svog precijenjenog posla. O portalu koji je to iskoristio kao huškačku priču protiv glazbenika neću trošiti riječi, ali ta opaska je progovarala dublje i opasnije o percepciji naše profesije općenito. Reakcije koje su posljedično nastale nakon objavljivanja toga članka govorile su upravo o tome na koji način Hrvati doživljavaju glazbu; ne kao ozbiljno zanimanje, nego kao hobi. Takva percepcija me prati od pionirskih koraka moje karijere koje je bilo vezano uz grupu Fantomi: ”Čime se baviš?”. Uvijek sam ponosno odgovarao: “Pjevam.”. Gotovo uvijek je slijedilo isto: “Ma ne to, čime se stvarno baviš?”. Svirao sam u punih deset zemalja i nigdje na taj način nisam osjetio omalovažavanje prema glazbenom poslu. Zašto je tome tako? Jesmo li si sami krivi? Možda djelomice i jesmo, kod nas su mnoge stvari sagrađene na krivim temeljima pa tu ima mjesta i samokritici, ali generalno najveći problem je što govorimo o poslu koji obavlja mali broj stanovnika Lijepe naše, što implicira da je problematika tog posla generalno nepoznata.

“Pa kaj, on pjeva, kaj njemu fali?!”

O svojim iskustvima sam djelomice pisao u ovim kolumnama, pa ću ovaj put citirati Facebook kolegicu čije ime sam zaboravio: ’Je li se dotična oja nas tjera na kopanje krumpira ikada probala voziti kombijem do Švedske?”. Kakva nam je prehrana u tim uvjetima, koliko smo u mogućnosti spavati, u kakvom su nam stanju leđa, glava ili želudac? Implicirajuć naš “lagodan” život, svi nas pitaju kada smo ustali, nitko nas ne pita kada smo legli. I tako deset, dvadeset i trideset godina… Jasno mi je da ne mora svatko poznavati tu problematiku, ali evo, kad već imam mogućnost, progovaram o istoj.

Također se često zaboravljaju i ulaganja u glazbeni business; kako bi netko od nas snimio pjesmu i spot, mora uložiti najmanje 10.000 - 15.000 kuna, a prošla su zlatna vremena kad su diskografske kuće ulagale u izvođače. A tu su još scenska odjeća, instrumenti, pojačala…

Ljudi se stalno vode cijenama koje Severina ili netko sličan priskrbi za doček Nove godine, ali to su iznimke i to nisu realiteti ovog posla u nas. Ono što se zaboravlja kod ignoriranja nestanka glazbenog posla su i kolateralne žrtve, vozači, ljudi koji rade ozvučenja i rasvjetu, redari… I oni kod kuće imaju obitelji, a svoj posao ne mogu rukovoditi iz ugode svog doma.

Ova vrsta posla je nužno vezana uz medije, a današnji mediji ne podastiru sadržaj, samo formu. Našla se na tapeti i haljina koju je Nina navodno platila 14.000 kuna. Najvjerojatnije je ta haljina ionako sponzorski pokrivena a podastrto je kako se maše haljinom a traže se poticaji. Većina medija ne želi više pisati o bilo čemu ozbiljnom, ili se traže tračevi ili tragedije. Cipele, haljine i dekoltei nalaze se na naslovnicama, dok bilo kakav kreativni trud; pjesma, spot ili televizijska uloga, nemaju dovoljnu težinu za objavljivanje. Na taj način se glazbenike predstavlja kao bahate maloumnike, a bez medija se ne može.

Ono što je najiritantnije u ovom medijskom incidentu jest to što cijeli taj sporni članak nije tražio milostinju nego mogućnost da se prema našem poslu odredi fleksibilnije, da nam se omogući rad, a ne milodar. Jasna nam je realnost u kojoj se nalazimo, nitko ne govori o velikim masovnim okupljanjima, ali u trenucima kad imamo 800.000 turista, vjenčanja, gledatelje na nogometnim utakmicama, licemjerno je da su prešutno dokinute manje organizacije koncerata i evenata.

I za kraj ovog osvrta na hajku koja se vodi protiv glazbenika, napisat ću još samo da se iskreno nadam da su i gospođa, koja je sve pokrenula svojim komentarom, ali i vlasnik portala koji se time poslužio, bili toliko dosljedni i pošteni pa su sljedeće jutro upalili perilicu ili slušali tišinu, a ne radio aparat.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!