Glas Hrvatske

11:22 / 10.01.2021.

Autor:

Dobro došla, 2021.

Foto: snimka zaslona/facebook

Foto: snimka zaslona/facebook

Foto: - / -

Toliko smo željno čekali ovu, novu, ’21. godinu. Je li moguće da će zamjena nule za jedinicu u broju godine uistinu nešto promijeniti? Mjerenje vremena nastalo je još u staroj Grčkoj zbog praktičnih razloga, ali oduvijek subjektivno i u nadi pratimo kalendar, čekajući da prođe duga zima, nesretna godina ili loši tjedni/mjeseci. Iako se takvo što ponekad čini banalno i da su to tek brojke, astrologija bi svakako rekla drugačije.

Pišem tekst tek nekoliko sati poslije posljednjeg jakog potresa. Kažu da je bio jačine 5 po Richteru. Za dobrobit naših nadanja kada je u pitanju već tekuća ’21., pripisat ćemo ga godini koja je iza nas; tada se dogodio glavni potres koji je inicirao stresne repove u ovoj. Nakon ovog gotovo desetomjesečnog zlostavljanja koje smo prošli uz potrese, poplave i virus, moramo se hvatati za neku slamku, lakše nam je tako koračati kroz ovaj mrak. Bližio se kraj 2020., iako zatvoreni te bez Božića, nanjušili smo kraj ovom ludilu gledajući kako začinju cijepljenja, i onda bam, potres! Naravno, najviše su stradali oni koji su ostali bez domova, mnogi od njih uložili su svoju životnu ušteđevinu kako bi podigli krov nad glavom, ali tu šteta nije stala.

Ljudi su mentalno i duhovno izranjavani, žive u strahu a vrijeme ide; nekome prolazi mladost, drugima se urušavaju poslovi, trećima pati obiteljski život, dok su nam svima zajednički strah i neizvjesnost. I gubitak socijalizacije. Iako nisam previše uplašen kovidnom napasti, primijetio sam kako se već nesvjesno odmičem od ljudi. Nakon cijele ove situacije morat ćemo se ponovo učiti rukovati, sjetiti se kako izgledaju pravi zagrljaji, gotovo iznova se učiti smijati, iskreno veseliti, pa čak i steći ponovo naviku izlaženja. Nadajmo se da je to ipak kao vožnja biciklom, lako ponovljivo. Nadajmo se i da ovo trenutno stanje nije uistinu novo normalno.

Ono dobro što se kod petrinjske tragedije izrodilo je nevjerojatna empatija. Očekivao sam reakciju, ali nikako ne u toj količini. Naravno, opet je mali čovjek pomogao malom čovjeku, bogati sportaši i biznismeni se nisu iskazali, ali ta srčanost te predanost u pomaganju je prvo blago koje nam je donijela ova godina. Gledajući neki dan nepreglednu kolonu kamp kućica koja ide prema nesretnom gradu, pustio sam suzu, a vjerojatno nisam bio jedini. Ono što je dodatni šlag na cijelu priču, pomagali su i dragi ljudi iz susjednih zemalja.

U moru nesretnih priča, meni je kao dugogodišnjem predanom pratitelju nogometa zapela jedna mala priča za oko i srce. Mladi Petrinjčanin Bruno Lončarević, koji je kao infetkolog usput budi rečeno na prvoj liniji borbe protiv kovida već mjesecima, ostao je u nepuna dva dana najvećih potresa u njegovom gradu, bez kuće u kojoj mu je živjela majka, te bez stana u kojeg je nedavno uložio 130.000 kuna kredita. Ono što je u toj tragediji bilo simpatično svakom pravom navijaču, jest to kako je Bruno iz rušećeg stana spašavao legendarni limeni znak nogometnog kluba Liverpool, kojeg je veliki navijač. Mirno i skromno je to ispričao u jednom televizijskom prilogu, nakon čega su se mobilizirali svi hrvatski navijači navedenog kluba, i digli hajku do te mjere da je to došlo do engleskih medija i samog nogometnog kluba Liverpool. Kako legendarna himna kluba “You’ll Never Walk Alone” govori o tome kako nitko kroz nevolje neće proći sam, tako je svaki Liverpoolov navijač skočio dodatno motiviran i tim toliko poznatim stihovima.

Znam da ženska populacija teško shvaća mušku predanost praćenju sporta ili npr. sakupljanju ploča, ali ono što je tu najbitnije jest empatija, bez obzira na povod. Razlog je dobro znan.

Najjači potres dočekao sam na mjestu od kojeg sam zazirao mjesecima kada je Rihter u pitanju, a to je podzemna garaža. Razina - 5. Kada sam izašao na Cvjetni, gomila ljudi bila je šoku i panici udišući prašinu koja je ispunjavala floristički trg. Ta zadnja nevolja podsjetila me koliko je ovo turbulentno područje, kako se preko Hrvatske pa i Balkana uvijek prelamaju civilizacije pa onda i nevolje, u ovom slučaju i tektonske ploče. No, ako su nešto Hrvati naučili kroz stoljeća, to je preživljavanje. Urođen nam je obrambeni mehanizam, lukavost, cinizam, čak i optimizam. Kaže stara pjesma a man can’t crawl, samo s bradom gore možemo ovo izvući. Ako glava bude padala sve niže, ništa nas neće spasiti. Pokušajte racionalizirati vaše strahove čitajući provjerenu stručnu literaturu a ne portale koji senzacijama skupljaju klikove. U ovakvim dugoročno neizvjesnim razdobljima, zadajte si kratke i ostvarive ciljeve, one koje možete sa sigurnošću ispuniti. To može biti tjelovježba, čitanje knjiga, sviranje ili svakodnevna šetnja, na taj način osjećat će se vrjednijim, sposobnijim te ispunjenijim. Uostalom, na ovaj način vrijeme će vam brže prolaziti u iščekivanju, vjerujem, uskoro boljih vremena, pa zato walk on!

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!