Digitalni ratnici podzemlja

Povodom preimenovanja tvrtke koja stoji iza Facebooka, jedan od vodećih ljudi te dugotrajne socijalne mreže izjavio je kako nas očekuje svijetla budućnost jer uz pomoć 5G tehnologije više nećemo morati izlaziti iz svojih fotelja kako bi upravljali našim životima. Iskreno se nadam da će dotad smisliti plastične pčele, kartonsko sunce koje će svatko imati na zidu, pse koji neće trebati u šetnju te me iskreno zanima što će mobilna industrija reći na sve to.

Nedavno je vršen jednogodišnji eksperiment nad izvjesnim gospodinom koji nije bio ekstrovertirano biće te je kao takav pristao imati sve pogodnosti unutar 365 dana trajanja tog pokusa, osim druženja te bilo kakvog kontakta s ostalim zemljanima. Bez obzira na sve ostale pogodnosti koje su mu bile omogućene, izvjesni gospodin se bez ikakvog kontakta sa svojom vrstom fizički razbolio. Iako su nas mreže i mobiteli spojili s ljudima koji nisu u našoj blizini, udaljili su nas od susjeda, kolega i rodbine.

 

Pogledajte koliko puta samo za stolom ljudi ovisnički kopaju po svojim pametnim telefonima ignorirajući ostale prisutne. U ovih godinu dana dohvatili smo i novu razinu antisocijalizacije; naučili smo kako boravak s drugim ljudima te udisanje zraka u zatvorenoj prostoriji može biti rizično. Pitanje je i kad sve ovo prođe koliko će to trajno ostaviti traga na civilizacijskoj komunikaciji te koliko će ova pandemija generalno i dugoročno promijeniti naše socijaliziranje. Ugodu u prisutnosti drugih zamijenit će udobnost i sigurnost razdaljine. To čak nije ni budućnost, već danas umjesto da se pitamo: “Postoji li uistinu potreba da to učinimo online?”, mi se pitamo: “Postoji li dobar razlog da to učinimo uživo?”. Gdje su nestali oni stari pozitivni postulati o svježem zraku, šetnji i bavljenju sportom?

 

Sva sreća, zrcalo ima dvije strane. Od pojave pandemije pokazalo se kako je mnoga skupa birokracija bila rastrošna i bespotrebna. Mnoge tvrtke shvatile su kako je moguće poslove voditi i od kuće, što ipak ne mora biti nužno loše jer će jedan savjestan radnik biti konstruktivniji u okruženju svog doma ako ne gubi dva sata vozeći se u gužvi na posao te će imati ta ista dva sata za sebe, obitelj ili sport, ali bojim se inercije. Sreća u nesreći, kapitalizam ne trpi loše rezultate pa će valjda posao od kuće morati opravdati sam sebe. Međutim, kod ovakvih promjena uvijek se plašim propasti nekih kolateralnih žrtava kao što su gospodarske grane poput ugostiteljstva, koje bi onda domino slijedom mogle povući za sobom neke druge poslove koji bi na kraju priče kao takvi mogli izumrijeti.

Ono što me užasava od nastanka pametnih telefona jest dodatni gubitak individualizma. Naši smart telefoni su nas razmazili, uljuljkali i uniformirali. Manje nego ikada imamo ambiciju mijenjati, boriti se za ideale, stvarati i otkrivati. Internetom se lakše nego ikada manipulira i nameće, što uništava mrvice individualizma koje su već jedva preživljavale u prošlim desetljećima. Konformizam ubija kreaciju, a drugačiji ljudi su otkrivali kotač, struju i vatru, ne isti. Najlakše je hodati utabanim putevima i biti isti, teško ali i zabavno je biti drugačiji.

Ako se uistinu opravdaju očekivanja Facebook “genijalaca”, naši izolirani životi moći će se uspoređivati s izgubljenim junacima koje smo sretali po SF filmovima, s junacima koji žive ispod zemlje ili u izoliranim pećinama te podrumima. Bit ćemo tamni, neempatični i odvojeni. A čovjek nije napravljen da gmiže…

Jedna od rijetkih dobrih stvari koja se dogodila unatrag nesretnih osamnaest mjeseci je ta da šira populacija napokon obraća pažnju na znanost. Nakon Kardašijansa, ispraznih influencera i sumnjivih poduzetnika, na cijeni su dobili ljudi koji žive od svog dugotrajnog obrazovanja te od ozbiljnog sadržaja, premda se mi i nužno ne slagali sa svima njima. To je jedan od rijetkih civilizacijskih koraka unaprijed u posljednje vrijeme pa se stoga veselimo koraku unaprijed, jer nakon prvog, najčešće dođe i drugi…