Tina Kamenčić (Foto: osobni album) Tina Kamenčić (Foto: osobni album)

Koji je Vaš posao?

Radim u kontaktnom centru privatne tvrtke koja se bavi prvenstveno organizacijom pomoći na cesti i to ne samo u Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Austriji, Italiji i Crnoj Gori. Moj je posao zaprimanje telefonskih poziva i organiziranje pomoći na cesti – najčešće slanje vučne službe, a zatim odjava istih tih intervencija.

Jeste li trebali proći neku posebnu edukaciju?

Edukacija je nužna kad god se počinje s nekim novim poslom. U mom slučaju, morala sam naučiti koristiti program, naučiti pravila koja podrazumijeva svaki paket ugovorene pomoći na cesti, cjenike, kako logistički sprovesti određenu intervenciju i obračun troškova. Imamo trenera koji nas upućuje u posao, a tu su i voditelji smjene te kontrolori koji su uvijek spremni pomoći kad nešto zapne. Osim službene edukacije, sama sam proučila i terminologiju na stranim jezicima koje koristim u poslu. Također sam morala naučiti i ponešto o automobilima pa sad napokon razlikujem Golfa od Pola. 

Koliko sati radite tjedno?

Tjedno radim 40 sati, pet dana po osam sati i dva dana su slobodna. Nekad sam dežurna pa sam u svako doba dostupna na službeni mobitel, tako da u to vrijeme živim 24/7. 

Možete li živjeti od svoje plaće, priuštiti si neki gušt i uštedjeti?

Apsolutno! Uštedjeti nisam uspjela pretjerano puno jer sam određenu svotu novca potrošila na uređenje stana, no sama činjenica da sam mogla pristojno živjeti i nakon svih izdataka za stan govori dovoljno. Uglavnom si kupujem sitnice koje kao student nisam mogla. Opus knjiga značajno mi se povećao, a na kraju mjeseca mi uvijek nešto i ostane. 

Što najviše volite o svom poslu?

Kad sam odlazila na razgovor za posao, imala sam u vidu tek neki studentski posao preko ljeta da zaradim nešto, no vrlo brzo me osvojio. Posao je dinamičan, nije zaglupljujući, nekad je vrlo izazovan. Radno okruženje je vrlo ugodno, vlada prijateljski odnos - ako se pogriješi, pogreška se nastoji ispraviti. Najviše me ipak osvojilo to što me se cijeni i vrednuje kao radnika, a ja to nastojim vratiti poslodavcu svojim radom. 

Imate li neko posebno iskustvo koje vam je ostalo u sjećanju?

Mnoštvo je situacija koje su me nasmijale, naljutile i dirnule, ali sad mi na prvu pada na pamet gospođa kojoj se mačić zavukao u motor automobila. Bila je sva uzrujana jer nije mogla voziti auto, a poslije je nazvala i sva sretna izjavila da su i automobil i mačić dobro.

Biste li mladima preporučili taj tip posla?

Posao je zahtjevan, prije svega jer se radi u tri smjene. Ako netko nije spreman raditi noćne smjene i pamtiti veeeeeliku količinu informacija, onda ta osoba nije za ovaj posao. No ako netko govori strane jezike, ovaj je posao mjesto gdje će se to znanje itekako cijeniti. Iako nisam imala velikih očekivanja, mene je posao osvojio i prirastao mi je srcu, stoga ću posve subjektivno reći da je posao odličan i da bih ga preporučila!