Nathalie (foto: Vera Vlaho/Glas Hrvatske) Nathalie (foto: Vera Vlaho/Glas Hrvatske)

Odakle ste? Koliko dugo ste u Hrvatskoj?

Rođena sam u Kolumbiji. Mama je Hrvatica, a tata Kolumbijac. Provela sam već dio svog života u Kolumbiji, ali već sam godinu dana u Hrvatskoj. Od moje pete do osme godine živjela sam tu, a nakon toga znali smo dolaziti svake dvije-tri godine na godišnji odmor, u našu kuću u Zagrebu. Bio je godišnji odmor, ali bili smo u našem domu.

Zašto ste izabrali hrvatsku obalu?

Moj plan je bio živjeti u Zagrebu, ali tu sam se zaposlila, u Crikvenici, i upisala sam studiji u Rijeci. Bit ću u Dramlju, naselje koji je nekakva srednja točka između Crikvenice i Rijeke, i u Zagrebu. Upisala sam Nautiku.

Čime se bavite?

Tijekom lijeta radim kao konobarica u jednom beach baru. Kada završi sezona, rado bih se zaposlila u Rijeci ili u Zagrebu.

Koliko sati tjedno radite?

Radimo 6-8 sati dnevno tijekom visoke sezone. Čim se smanji broj turista, izmijenimo se, imamo više slobodnih dana.

Koliko žrtve iziskuje baviti se ovim poslom tijekom lijeta?

Iziskuje puno žrtve, u smislu da moraš biti jako strpljiv, svjestan da ljudi dolaze na godišnji odmor, da uživaju u miru, dok sam ja stalno u nekoj žurbi… Radi se o mentalnoj i fizičkoj žrtvi, ali isplati se, jer tko ne bi želio raditi pokraj mora, imati priliku doći na posao u 16 sati, a tijekom jutra ići na plivanje, ručati kod kuće… Lijepa je prilika, isplati se. Umoriš se, naravno, ali to nije tako važno.

Koje mjere poduzimate tijekom lijeta, u vremenu tijekom koronakrize?

Uvijek imamo dezinficijense pri ruci, koristimo maske, imamo često ruke u kontaktu s vodom jer peremo suđe, nakon čišćenja svakog stola, čistimo ruke. Imamo šest do osam desinficijensa i stalno čistimo. Maske su jako važne, posebno kada se približimo ljudima.

Kako se turisti ponašaju dok su u kafiću u kojem radite?

Mislim da ćesto zaborave o koronavirusu. Kada dolaze kao turisti, mislim da to i ne osjećaju. Karentenu su obavili u njihovim državama, u njihovim domovima. Imam osjećaj da kad su tu, zaborave sve o tome.

Koliko zarađuje jedan konobar? Kako koristite svoju plaću? Je li moguće nešto ušparati?

Plaća je dovoljna za moći pristojno živjeti, nešto uštedjeti. Ja nemam djecu, supruga, ne moram nikoga uzdržavati, sve što zarađujem je za mene. U mom slučaju, dovoljno je za moje troškove, za studiji, za putovanja….

Imate li neko iskustvo što bi željeli podjeliti s nama?

Nikad prije nisam konobarila, ali radi se o prekrasnom poslu. Upoznala sam posebne ljude. Moji šefovi su jako dobri. Budući da ne živim u blizini, dođu po mene, voze me kući. Kada dođe moja baka, ponude joj kavu. Otkad radim tu, osjećam da smo postali kao jedna mala obitelj. Provedemo toliko sati sa kolegama, da se dobro razumijemo. Dolazimo iz različitih djelova Hrvatske. Moji šefovi su odavde, ali puno su putovali. Okruženje je izvrsno, radi se o iskustvu koje se isplati probati.

Koji su Vaši planovi za budučnost?

Sada bih željela ostati u Hrvatskoj. Željela bih završiti studiji, iako već sam diplomirala Kino i TV u Kolumbiji. U budućnosti željela bih otvoriti tvrtku sa sestrom i obitelji, ali otkad smo stigli Covid nam remeti planove. Nadamo se da ćemo ispuniti naš san. Također, željela bih putovati u Kolumbiju, jer tamo još uvijek žive moj otac i obitelj s njegove strane. On još nije uspio doći, ali ideja je da i on dođe u Hrvatsku.

Biste li preporučili ovaj posao mladima?

Da, svakako. Toliko ljudi odlaze iz Hrvatske da bi radili ovaj isti posao, posluživali pića i čistili stokove… Nije loše to raditi i u vlastitoj zemlji, u vlastitoj obali, na vlastitome moru, uživati u svojoj hrani, biti blizu vlastite obitelji, i probati nešto učiniti za boljitak države, za boljitak samoga sebe.