Glas Hrvatske

17:21 / 14.02.2021.

Autor: GH

Ivana - majka

Foto: osobna arhiva/ustupljena fotografija

Foto: osobna arhiva/ustupljena fotografija

Foto: - / -

Kad nekadašnji stereotip postane izbor. Jesi li prvi put majka? Imaš li već djecu? Planiraš osnovati obitelj u Hrvatskoj? Donosimo iskustvo Ivane, majke troje djece, koja je odlučila ostati doma s njima i koja nam otvoreno priča o prednostima i nedostacima takve odluke.

Čime se bavite?

Trenutačno sam doma kao majka troje djece. Ako me pitate čime se bavim u svojoj svakodnevnoj rutini, s obzirom da je riječ o troje djece unutar tri godine, onda mijenjam pelene, hranim ih, kupam, igram se s njima, odlazimo u šetnje, dječje parkove, na izlete i tako u krug… Svakodnevno se suočavam s puno dječjih suza i buke, jer kada imate troje malene djece onda kad jedan plače, svi plaču. Ponekad je to frustrirajuće. No, kada ih zateknete kako se grle i igraju u kutku dječje sobe, onda u srcu osjetite duboku radost i zaboravite svu težinu i ljutnju koju ste nosili u sebi zbog dječje neposlušnosti, razbacanih igračaka ili prosipane hrane po podu. 

Koje su prednosti i nedostaci te Vaše odluke?

Prednost te odluke kao majke troje djece koja ne idu u vrtić, je prije svega da poznajem svoju djecu - svaki njihov izraz lica, znam što svaki plač znači, vidim na njima da su sretni što smo zajedno, da osjećaju sigurnost, zadovoljstvo, nose u sebi duboki mir. Mislim da su isto tako prednosti to što im nitko ne nameće svoje ideale, iako su još mali i možda to ne razumiju. Moj odgoj i moje vrijednosti koje prenosim nitko sa strane ne remeti tako da im nameće svoje ideale ili vrijednosti. Ovom odlukom sam slobodna ih odgajati kako ja želim i po pitanju vjere, što je nešto što mi je bitno. Imamo naše molitve, još su mali da se mole pojedinačno, ali zasad kopiraju obrasce roditelja.

Za nedostatke bih rekla da im nedostaje vršnjačko druženje. Odemo u parkić, ali nije to to. Djeca su u vrtiću osam sati, zajedno se igraju, a moja djeca to nemaju. Ponekad se u šetnji dogodi da sretnemo malene susjede, pa onda slijedi vršnjačka igra. No, ona nije svakodnevna, a mislim da je važna. Isto tako, kao nedostatak bih navela činjenicu da su moja djeca prilično usmjerena na sebe. Odnosno, želim reći da doma ne moraju previše dijeliti, jer najčešće ako Adam ima plavu igračku, Rebeka će vrlo vjerojatno dobiti takvu istu u rozoj boji. U odgojnim ustanovama, pak, djecu se puno potiče na dijeljenje te su na to i prisiljena na neki način jer ne postoji puno istih igračaka - da bi svako dijete imalo svoju. 

Kako si organizirate dan?

Budući da sam nedavno rodila treće dijete, trenutačno nam je u kući kaos i ne uspijevamo se najbolje organizirati -  svi se još privikavamo jedni na druge. Prije nego što je došla prinova, imali smo svi neki svoj ritam: doručak oko sedam, nakon doručka neka vrsta slobodne igre dok ja čistim, perem, radim ono što je potrebno, onda izlazimo uvijek van, a za to vrijeme je moj muž na poslu. Kako koji dan - idemo vani, šećemo, igramo se u dvorištu, idemo u parkić, u šumu... 

Kućne igre sam im često znala sama izrađivati. Radi se o igrama koje potiču razvoj u smislu učenja boja, poticanja senzorike, fine i grube motorike ili, pak, razvijanje navika poput primjerice pranja ruku. Ponekad bi im napravila poligon po stanu od stolaca, jastuka i drugog kućnog namještaja, ponekad smo se znali igrati s brašnom i drugim namjernicama koje bi pronašla u kući. Ovdje je važno istaknuti da me nikad nije bilo strah nereda koji bi nastao iza takvih igra, a nastao bi uvijek. Dakle, te kućne igre bi organizirala na način da imaju svrhu te da ih potaknu na učenje. Kad se vratimo iz šetnje, djeca jedu i idu na popodnevno spavanje. Za to vrijeme ja kuham, čistim, spremam itd. Kad se djeca probude, ručaju. Nakon ručka opet izlazimo van u šetnju ili dvorište. Kad se vratimo slijedi mirniji ostatak dana: čitaju se slikovnice i provodimo više vremena s mojim suprugom. Kasnije je večera, higijena i idu spavati, negdje oko osam. 

Imate li pomoć?

Pomoć imam, jer trenutačno suprug ima godišnji odmor. Prije poroda sam bila sama s njima tih osam sati - eventualno bi došla naša baka u popodnevim satima kad bi bilo vrijeme za spavanje i svakako svekrva koja nam pomaže, pogotovo kod kuhanja. Što se tiče čišćenja, jedanput tjedno nam dolazi jedna žena počistiti kuću tako da sam realno posvećena djeci i nemam previše dodatnih poslova. Imam ih, ali ako ih nekada ne odradim, nije toliko strašno. Ujedno, i suprug pomaže u kućanskim poslovima i u brizi oko djece. 

Je li to financjiski izdrživo? Dobivaju li majke koje se odluće ostati doma s djecom neku naknadu?

Baka to sve radi iz čiste ljubavi. Ženu koja nam pomaže čistiti kuću plaćaju baka i djed pa smo mi izuzeti iz toga. Budući da nas je sve više, zaposlila sam tetu čuvalicu. Trenutačno radi samo par sati pa je financjiski izdrživo. No, kada bih je uzela na puno radno vrijeme (osam sati), onda to financijski ne bi bilo izvedivo.

Majke koje odluče ostati doma s djecom ne dobivaju nikakvu financijsku naknadu. No, moja situacija je malo drugačija. Svo vrijeme koje sam doma sam zapravo bila na porodiljnom dopustu. To je termin koji se koristi za majke koje rode dijete te su zakonom pošteđene od rada do navršene djetetove prve godine života (to vrijedi za prvorođeno i drugorođeno dijete), za trećerođeno i svako slijedeće ili za blizance, majke su pošteđene od rada do navršene treće godine djetetova života. Odnosno, u tom vremenu država osigurava određeni iznos porodiljne naknade svakoj majci na mjesečnoj razini.

Za svako dijete koje se rodi, dobije se jednokratna naknada od grada. Za prvo mislim da je 1000 kuna, za drugo je 3500 kuna i za treće, oko deset tisuća kuna. Isto tako županija daje određeni iznos kao i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje koje osigurava jednokratnu novćanu pomoć. 

Postoji li podrška strane grada u vezi upisa i financiranja vrtića?

Naš grad je pun djece i gotovo svaki vrtić je uvijek pun. Oni imaju određene kriterije kada djecu upisuju u vrtić prema sustavu bodova. Na primjer, različito se vrednuje ovisno o tome rade li oba roditelja ili kakav je socijalni status obitelji. Važan je čimbenik ako oba roditelja rade. Razumijem da je to važan faktor, jer ti roditelji nemaju gdje ostaviti dijete. No, teško je za roditelja koji želi tražiti posao, a u trenutku kada želi upisati svoje dijete u vrtić nije zaposlen. Opcija tete čuvalice je dosta skupa za obitelji koje imaju samo jedan prihod. 

Ipak smatram da su gradski vrtići prihvatljivi - djeca imaju obroke, zbrinuti su, dobivaju odgoj, imaju svu potrebnu njegu, a cijena iznosi od prilike 500 kuna. Smatram da je to poprilično malo s obzirom na to da roditelj može biti siguran da mu je dijete dobro zbrinuto tijekom boravka u vrtiću. Privatni vrtići su skuplji, neki čak i za 50% od gradskih, no to je opet jeftinije nego opcija tete čuvalice. 

Planirate li se vratiti na posao ili se zaposliti nakon određenoga vremena?

Najradije bih htjela ostati doma. Mislim da bi djeca najviše profitirala i tako bi najbolije izgradili odnos za život, pogotovo u ovim teškim vremenima. Opet nije dobro staviti dijete pod staklenim zvonom, ali dok su tako mali voljela bih ostati s njima. Ako krenu u vrtić, vidjet ćemo se jako malo vremena tijekom dana. Ako će prilika biti takva što se tiče financija, onda ćemo ići na tu opciju. 

Biste li mladim majkama predložili vaše iskustvo?

Rekla bih da je dobro da svaka majka bude s djetetom tijekom prve tri godine. Nekako imam osjećaj da je u tom razdoblju dijete usko povezano uz svoje roditelje i zapravo je vrijeme kad dijete uči nekakve obrasce ponašanja. Uči vrednote koje se, iako tada ih možda nije svjesno i ne razumije ih, uzrezuju u njega te ih dalje nosi kroz život. Isto tako, nama je bitna vjera. Vjerujem da ako postavimo dobre temelje da će to djeci biti oslonac u kriznim godinama.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!