Igor Blažević (Foto: osobna arhiva/s dopuštenjem) Igor Blažević (Foto: osobna arhiva/s dopuštenjem)

Čime se bavite?

Školovani sam ugostitelj i radim u struci 14 godina. 

Koliko sati na dan radite? Radite li sami?

Većinom radim sam, ponekad supruga odradi nekoliko sati da se malo odmorim, ali i da obavim neke poslovne obveze. Radim svaki vikend, ali zato ne radim blagdanima i praznicima. 

Koji je najveći izazov u Vašem poslu?

Rekao bih da je najveći izazov probiti se na tržište kvalitetom ponude i usluge. Budući da kod nas svatko može raditi u ugostiteljstvu i otvoriti kafić, bitno je ljudima predstaviti i približiti svoju kvalitetu, iskustvo i ono po čemu ste drukčiji od ostalih. 

Bili ste u radnom odnosu, a sada radite kao poslodavac u vlastitom lokalu. Koje su prednosti, a koji nedostaci?

Definitivno najveća prednost jest što nema toliko stresa. Apsolutno sve što radite, radite za sebe i to naravno nosi određenu dozu satisfakcije, ali i odgovornosti. Kada radite za poslodavca, imate fiksno radno vrijeme i mjesečnu plaću neovisno o tome koliko imate posla, a kada radite za sebe, cilj vam je, logično, da imate što više posla jer sva zarada ostaje vama.

Kao glavni nedostatak istaknuo bih manjak slobodnog vremena. Svaki dan 24 sata morate biti dostupni, što u lokalu, što na telefonu. Naravno, dok se posao ne uhoda i steknu se uvjeti za zapošljavanje djelatnika. 

Kako je na Vas utjecala zabrana rada lokala za vrijeme pandemije koronavirusa?

Otvorio sam kafić 11. siječnja i taman uhodao posao te sam već razmišljao o zapošljavanju jednog djelatnika, no dogodila se pandemija i promet je počeo rapidno padati. Iz dana u dan bilo je sve gore, a na kraju smo odlukom Civilne zaštite morali zatvoriti. Nakon svega, opet smo na nekom novom početku; financijski smo puno izgubili, ali nadamo se razumijevanju u svim sektorima kako bismo se uspjeli oporaviti i postupno vratiti na staro. 

Možete li živjeti od svoje plaće? Možete li uštedjeti, investirati?

Moj glavni cilj jest da svojim iskustvom, znanjem i radom dovedem posao na razinu koja bi mi omogućila investiranje kako privatno tako i poslovno. Kratko sam u obrtničkim vodama, ali poučen onime što sam doživio kod bivših poslodavaca - uz organiziran, strpljiv, profesionalan i uporan rad, može se sasvim solidno živjeti. Usudio bih se reći čak i nešto uštedjeti. 

Što ste očekivali na početku? Jesu li se očekivanja ispunila?

Očekivao sam da nas ljudi prepoznaju kao nešto novo u gradu. Budući da smo uložili puno truda i novca u naš brand, očekivanja su velika. Treba biti racionalan, strpljiv i ostati na zacrtanom putu. Veseli nas što nas ljudi polako prepoznaju i nadamo se, uz ustrajni rad i kvalitetu usluge, rasti iz dana u dan. Nismo računali na ovaj pad zbog COVID-19, ali svi su u istim problemima, tako da nam ne preostaje ništa drugo nego nastaviti se boriti. 

Što najviše volite u svojem poslu?

Da biste radili ovaj posao, morate voljeti rad i druženje s ljudima. Ponekad je teško jer, kako kaže poslovica - sto ljudi, sto ćudi, ali zato iskustvom svladate i te, nazovimo ih - sitne probleme. U ovom poslu morate svakom gostu dati barem minutu svojeg vremena. Netko ima potrebu razgovarati s vama o problemima koji ga tište ili samo komenirati vrijeme, ali bitno je da se uvijek trudite biti dobro raspoloženi i spremni izmijeniti nekoliko rečenica. Gosti vole kad ih stavljate na prvo mjesto, uostalom vi ste tu zbog njih, a ne oni zbog vas. Najveća nagrada svakom konobaru trebao bi biti zadovoljan gost, gost koji će i sutra doći na kavu, pročitati novine, podijeliti doživljaje od jučer i reći: “Hvala, bilo je sve izvrsno, vidimo se sutra!” Naravno, da si ne lažemo, ima i “teških” gostiju, oni koji ne znaju pozdraviti i reći hvala, ali i to je sastavni dio posla. 

Biste li Vaš posao preporučili mladima?

Svakako, ovo je dinamičan posao u kojem se može upoznati jako mnogo ljudi i među ostalim dobro zaraditi. Treba znati da uz plaću imamo i svakodnevnu napojnicu ili popularni “bakšiš”.

Mladi se u posljednje vrijeme ne odlučuju školovati za konobara. Prema mojem mišljenju, možda najviše zbog toga što taj posao “može raditi svatko”. Uzmimo primjer: možete završiti srednju ekonomsku školu i, dok ne nađete posao u struci, raditi kao konobar tijekom sezone na moru ili u unutrašnjosti. Imate čak i prednost kod poslodavca ako ste student, jer on automatski za vas dobiva olakšice. Velika je potražnja za konobarima pa nerijetko poslodavci zapošljavaju ljude bez jednoga dana rada u ugostiteljstvu. Bitno je samo da zna nositi tacnu, ostalo će naučiti usput. Sve to ruši cijenu školovanom ugostitelju koji, recimo, neće raditi za 3500 kuna jer je svjestan što donosi u lokal, svoje iskustvo, znanje, vještine, i za to želi biti propisno plaćen.

Dosta će poslodavaca uzeti onoga s tacnom jer si možda ne mogu priuštiti, a možda i ne žele platiti školovanoga radnika i s velikim iskustvom. Na kraju dolazimo do toga da mladi razmišljaju na način “pa uvijek mogu raditi kao konobar”, što je doista i točno. No, treba znati da se, radeći ovaj posao i usavršavajući se te upoznajući ljude, otvaraju mnoga vrata i životne opcije koje vode ostvarenju nekih vlastitih ciljeva.