Héctor Valencia (Foto: privatni album) Héctor Valencia (Foto: privatni album)

Čime se bavite?

Automehaničar sam i već pet godina suvlasnik vlastite automehaničarske radionice u kojoj radimo sve vrste popravaka i usluga, kako mehaničkih tako i električnih.

Došli ste iz Perua i ovdje u Hrvatskoj osnovali vlastitu obitelj. Kakvi su bili Vaši počeci? Kako ste došli na ideju o otvaranju vlastite radionice? S kojim ste se preprekama suočili?

Kao i svi počeci, i moj je bio težak. Stigao sam u svojoj 29. godini ne znajući ni jednu riječ hrvatskog jezika kako bih upoznao zemlju svoga djeda i okušao sreću. Nakon dvije godine učenja hrvatskog jezika i obavljanja svih vrsta poslova kojima sam kao stranac mogao pristupiti, počeo sam studirati inženjerstvo, ali s mojom razinom jezika bilo mi je teško. Budući da me uvijek posebno zanimala automehanika, na kraju sam odlučio steći tu diplomu (u Hrvatskoj je to srednja stručna škola). U radionici sam radio kao pripravnik, gdje sam i nastavio raditi nakon završetka škole. Tamo sam počeo surađivati s jednim kolegom, svojim trenutnim partnerom radionice, kako bih postupno stvorili našu jezgru klijenata. Kad smo skupili dovoljno klijenata odlučili smo otvoriti vlastitu tvrtku, jer nije bilo održivo nastaviti s dva posla, a uvjeti rada koji smo imali kao zaposlenici nisu bili zadovoljavajući. Zahvaljujući činjenici da je moj partner Hrvat koji je imao veliko radno iskustvo u tom sektoru, kao i mnogo kontakata, mnogi su nam ljudi pomogli sa svim potrebnim papirima, savjetima i konkretnim djelima kako bismo mogli započeti svoj rad.

Kako ste se suočili s birokracijom koja je povezana s otvaranjem i radom vaše tvrtke?

Hrvatska je birokracija prilično komplicirana, a najgore od svega je što se pravila često mijenjaju pa se uvijek morate dobro informirati. Intenzivnim tempom rada nemamo uvijek vremena prilagoditi se brojnim zakonima (koji se tiču naše radionice) onoliko redovito i temeljito koliko bismo voljeli pa u tom pogledu danas uglavnom imamo podršku i savjete našeg računovođe.

Možete li živjeti od svojih prihoda? Koji su vaši prioriteti?

Mogu. Kad sam tek otvorio svoju radionicu, imao sam minimalnu plaću, jer su početna ulaganja u mehaničku radionicu velika, ali s vremenom su se poboljšala. U početku smo imali financijsku pomoć države za financiranje dijela početnog inventara, što nam je bilo vrlo korisno. Međutim, tek smo nedavno dovršili nabavu glavnog inventara, iako ga uvijek moramo proširivati, kupiti nove alate te dijagnostičke programe. Moji prioriteti su imati posao i stabilnu plaću od koje moja obitelj može dobro živjeti i koja nam također omogućuje štednju.

Koliko sati radite tjedno?

Naše uobičajeno radno vrijeme je od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati. Sad kad smo već uhodani i imamo par radnika, poštujemo taj raspored, iako smo na početku znali raditi puno prekovremenih sati i svaka druga subota je bila radna, a ponekad i više.

Kako se usavršavate? Kako se usavršavaju vaši zaposlenici?

S vremena na vrijeme pohađam određeni tečaj, ali se neprestano usavršavam istraživanjem na Internetu. Iz videozapisa i foruma automobilskih stručnjaka i entuzijasta možete puno naučiti!

Biste li ovaj posao preporučili mladima?

Volim mehaniku. Volim rješavati razne probleme koji se pojave i uvijek se trudim povećati svoje znanje i usavršavati se. Ali to je fizički zahtjevan i prilično iscrpljujući posao. U tih pet godina imali smo mnogo vježbenika, ali samo neki od njih su istinski željeli biti mehaničari.  Većina ih je došla na praksu samo kako bi udovoljili školskim zahtjevima i stekli srednjoškolsku diplomu, jer su u mehaničku školu krenuli samo zato što nisu postigli bodove za željeni smjer u nekoj drugoj srednjoj školi… To je posao samo za prave obožavatelje mehanike!