Foto: osobna arhiva/Pixabay Foto: osobna arhiva/Pixabay

Koji je Vaš posao?

Asistentica sam na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Predajem kolegije iz Didaktike i Metodologije španjolskoga kao stranog jezika (ELE), a u okviru mojih radnih obaveza je i da doktoriram na tom području i istražujem. 

Kako se usavršavate? Kako pratite nove trendove svoje profesije?

Pohađam tečajeve, bilo uživo ili virtualno te neprestano čitam stručnu literaturu. Osim toga, pratim grupe ELE profesionalaca preko društvenih mreža i biltene različitih relevantnih institucija na tom području. 

Kako zadržavate kontakt s izvornim oblikom jezika koji podučavate?

Kod kuće i s obitelji razgovaramo na španjolskom. Uz to, putem interneta danas je vrlo lako održavati kontakt s jezikom, bilo čitanjem novina ili drugih izvora informacija, slušanjem radija, gledanjem filmova, itd. Također, većina literature koju profesionalno čitam na španjolskom je jeziku. 

Kakav je bio Vaš profesionalni put od početka kao profesorice-istraživačice na Sveučilištu?

Studirala sam na istom fakultetu gdje sada radim. Budući da je većina studija dvopredmetna (dva preddiplomska studija i dva usporedna diplomska studija), odradila sam nastavnički smjer Španjolskoga jezika i književnosti i diplomski studij Bibliotekarstva. Usporedno sa studijem, stekla sam određeno radno iskustvo iz oba područja. Čim sam diplomirala, imala sam tu sreću da se na fakultetu otvorila mogućnost za zamjenu. Sigurno mi je činjenica da sam izvorni govornik i bivša studentica išlo u prilog. Dobila sam posao i radila jedan semestar na fakultetu. Budući da po završetku zamjene nije bilo otvorenih radnih mjesta, nešto više od godinu dana radila sam kao knjižničarka u Knjižnicama grada Zagreba, ali uvijek sam održavala kontakt sa svojim kolegama koji su mi rekli da će se možda za neko vrijeme otvoriti radno mjesto. Stoga sam pratila natječaje, a usporedno s radom u knjižnici nastavila sam predavati ELE-a privatno i/ili u školama stranih jezika… U ovim poslovima timing natječaja je definitivno presuan pa osim potrebnih kvalifikacija, morate imati sreće. Primjerice, da sam diplomirala samo jedan ili dva tjedna kasnije, nikada se ne bih mogla prijaviti za zamjenu s kojom je sve počelo… ili, s druge strane, da sam doktorirala prije, ne bih se mogla prijaviti za posao kojim se trenutno bavim, jer je jedan od zahtjeva bio biti doktorand ili upisivanje doktorata. 

Koliko sati radite tjedno?

Teško je to kvantificirati, jer kao asistent (najniže  znanstveno-nastavno radno mjesto) godišnja satnica je minimalna (oko tri sata predavanja tjedno, ovisno o vrsti predmeta). Naravno, to su samo sati nastave uživo, kojima treba dodati pripreme za nastavu, konzultacije sa studentima, ispravljanje pisanih radova, diplomskih radova, mnogo sastanaka, administrativni rad… Uz to, predavanja na doktorskom studiju i istraživački rad također su dio moga posla. Ima razdoblja kada su moji studiji ili istraživački projekti vrlo intenzivni, ali i onih drugih kada nisu toliko intenzivni. 

Kolika je plaća profesora koji ima radni staž, a kakva je za onoga koji to nema?

Početna plaća je oko 6000 kuna. Svakom godinom staža plaća se malo povećava, ali sve se zbraja. Najveći porast je nakon završetka doktorata, kada plaća poraste za oko 100-150 eura (otprilike 750-1000 kn). Kako napredujete u svojoj znanstveno-nastavnoj karijeri (svakih pet godina ili više), plaća također raste. 

Možete li živjeti od svoje plaće, štedjeti, priuštiti si neki gušt?

Da, ali puno znači to što imamo riješeno stambeno pitanje zahvaljujući obiteljskoj potpori i što kod kuće imamo dva dohotka. Nadalje, s obzirom na to da imam maloljetnu djecu, u ovom trenutku uobičajeni porezi se ne odbijaju od moje plaće, tako da je moja neto plaća veća od ostalih kolega koji imaju isto radno mjesto. U tim okolnostima možemo živjeti dobro, štedjeti i priuštiti si neki gušt. Kad bih bila sama i morala plaćati stanarinu, situacija bila bi sasvim drugačija; bilo bi teže i vjerojatno ne bih mogla previše uštedjeti ili bih morala imati neki dodatni posao. 

Što najviše volite o svom poslu?

Sviđa mi se to što je prosvjeta kreativna profesija, da nijedna grupa nije ista. Svake godine predavanje istog predmeta se može dalje usavršavati i poboljšati. Drugo što me privlači je da na ovom poslu ne smijete stagnirati, uvijek se morate usavršavati u svakom pogledu, što predstavlja velik izazov, ali je istovremeno ispunjavajuće. 

Imate li neko posebno iskustvo koje vam je ostalo u sjećanju?

Ništa posebno, ali uvijek je lijepo kad se u obrani diplomskoga rada vidi kako su neki studenti napredovali i sazreli osobno i profesionalno, ili kada su neki od njih, čak jednu, dvije godine nakon završetka polaganja predmeta, imali pozitivne komentare o našim predavanjima… Osim toga, uvijek mi je vrlo drago kada prođete pored bivšeg učenika i on sa smiješkom priđe da vas pozdravi i barem nakratko porazgovara s vama. 

Biste li mladima preporučili Vaše zanimanje?

Nedvojbeno, prosvjeta je zvanje. Morate se vidjeti u tome i osjećati se ugodno, morate biti spremni razmišljati o vlastitoj nastavnoj praksi i neprestano mijenjati nastavu kako bi postala sve bolja te kako biste i Vi postali bolji profesionalac. Naravno, sveučilišna nastava ima posebne karakteristike koje se razlikuju od nastave u drugim kontekstima, ali nastavnički poziv je ovdje također presudan. Na tim poslovima također morate imati želju posvetiti se znanstvenom radu i, kao što sam spomenula, također imati dovoljno sreće da uopće imate priliku prijaviti se za radno mjesto ove vrste. Preporučila bih prosvjetu svima onima kojima im je ova karijera privlačna, pod uvjetom da je ne idealiziraju i da su svjesni različitih ograničenja koja često uvjetuju rad u prosvjeti. Sve dok ste motivirani svojim radom i možete od njega pristojno živjeti te ako vam se sviđa ono što radite, što god da je u pitanju, na dobrom ste putu!