(Foto: Dana Jungbluth/privatna arhiva) (Foto: Dana Jungbluth/privatna arhiva)

"Evo mama, za tebe je, poklonit ću ti ga. Neka te čuva!" – Ovo je rekao moj stariji sin kada mi je sramežljivim osmijehom dobacio sliku Batmana. Moram reći da nam i inače voli poklanjati prekrasne slike, ali superjunaci su uvijek rezervirani samo za njega samoga. Nikada nikome nije poklonio jednog od njih.

Zatvaranje škola tek je stupilo na snagu, pa je tema koronevirusa sada postala i djeci vidljiva. Naravno da smo sa sinom razgovarali o virusu i razlozima mjera, te smo iskreno odgovarali na sva njegova pitanja.

Činjenica da je situacija zaista ozbiljna jasno su pokazale zabrane svih zajedničkih hobija i bilo kakvih kontakata izvan najuže obitelji.

Paf, iznenada se jednim udarcem urušilo bezbrižno djetinjstvo! Ovako se vjerojatno trenutačno osjećaju sva djeca, ali i svi roditelji. Uobičajena svakodnevica, neometano igranje i smijanje s prijateljima, izlet s bakom i djedom – ničeg od toga više nema.

Tlo najvažnijeg, najformiranijeg i nadasve najsigurnijeg razdoblja u životu je istrgnuto ispod vaših nogu. Na neodređeno vrijeme. Naravno, dijete zbog toga više nego ikad čezne za roditeljskom sigurnosti, odnosno sigurnim gnijezdom.

Najgore za dijete bi bilo izgubtiti i potonje. Strah od gubitka je, pretpostavljam, vrlo dubok kod djece. Opet napominjem: dobila sam superjunaka na dar! Pod tim mislim ne samo na sliku koju mi je darovao moj sin, nego i na njega samoga koji mi se na taj način darovao. Naša djeca su najveći junaci ovih dana! Ali oni i sada trebaju superheroje. Više nego ikad! A tko bi mogao biti prikladniji za tu ulogu od roditelja? Koliko god uloga superheroja mogla biti teška, imajte na umu koliko su naša djeca hrabra u borbi protiv nepoznatog.

U sadašnjim oklonostima, vjerojatno i sami čeznete za superherojem. Svima nam treba jedan od njih, ali i svatko od nas može biti superheroj, bilo odricanjem, pomažući drugima, razumijevanjem, pažnjom, obzirom ili samo ljubavlju (prema bližnjem). Različite emocije i reakcije na ovu globalnu krizu trebali bismo shvatiti ozbiljno i poštivati ​​ih, bez obzira na to koje brige primarno muče pojedinca. Ovdje ne može postojati ispravno ili pogrešno razmišljanje, svatko ima svoje osjećaje. A oni su iskreni.

Da, trenutačno možete osjetiti da su svi paralizirani, bilo zbog nesigurnosti i neminovne bespomoćnosti u ovom trenutku, duboke tuge ili čak nerazumijevanja za mjere koje su svuda poduzete.

Bez obzira na vaše sadašnje tegobe, povjerenje bi trebalo biti ključ suočavanja s vremenom koje dolazi: povjerenje u druge ali i u sebe. Izgubiti to značilo bi izgubiti sebe.

Željela bih u ovom kontekstu citirati pomoćnog biskupa iz Kölna Ansgara Puffa. Citat je iz njegove noćne molitve od 1. travnja ove godine. Pomoćni biskup Puff, prema mom mišljenju, u svim situacijama uvijek nađe prave riječi: "Pobijedi smrt u meni. Podari mi uskrsnuće... U noćnoj molitvi molim da otkrijemo: Koja je to smrt koju je Krist trebao pobijediti na Uskrs u meni?" Čak i ako vjerovanje u Boga možda ne igra nikakvu ulogu u vašem životu, držim da je poticaj pomoćnog biskupa koristan za svakog od nas.

Tako se svi mogu zapitati kako mogu biti superheroji u ovom vremenu ili otkriti tko su im osobni superheroji.

Bilo da je to liječnik, političar, susjed, obitelj, prijatelji, kućni ljubimac, priroda ili Bog. Znajte da nitko nije sam! Želim svakom od vas superheroja i snagu da sami postanete superheroji! Ne odustajte, sada je potrebna sva vaša snaga da bismo uskoro mogli zagrliti svoje najmilije i ponovno vidjeti našu voljenu Hrvatsku, našu domovinu! Ostanite zdravi i puni nade! A možda ovih dana u svoje molitve ili dobre želje uključite i naše najslabije u svoje društvo – one u cijelome svijetu. Dobročinstvo i briga za druge ono je što čini hrvatsku zajednicu. Prave superjunake!

(Foto: Dana Jungbluth/privatna arhiva)