Glas Hrvatske

09:11 / 19.01.2021.

Autor: GH

Stvari srca

Illustration (Foto: Screenshot der Übersichtskarte von Hilfsangeboten und -gesuchen auf dem Portal potres2020.openit.hr)

Illustration (Foto: Screenshot der Übersichtskarte von Hilfsangeboten und -gesuchen auf dem Portal potres2020.openit.hr)

Foto: - / -

S rastom patnje raste i ljudsko srce. Posebno bismo se u teškim vremenima trebali osloniti na tu činjenicu.

Započela je nova godina. Jedna godina, koja se nevjerojatno nadovezuje na stresne događaje one prošle. Kako bi bilo lijepo kada bismo ponekad mogli vratiti kazaljke na satu i započeti od nule....u vremenu u kojem se trenutno nalazimo realnost nas više nego ikad sustiže. Stoga su i nekima od nas odluke koje inače donosimo za Novu godinu ovaj put pale teško. Neki od nas su neraspoloženi i demotivirani zbog činjenice da je vrijeme stalo – na neodređeno. 

Naša srca su nam kao slomljena, ranjena mnogim udarcima i golemom tugom. Ponekad možda pomislimo i da nam srca venu. Pitamo se gdje je nestala ljubav i sumnjamo hoće li naša srca moći dovoljno dugo izdržati sve to. Kao što naše tijelo žeđa za ljubavi, tako i naša srca žeđaju za toplinom i sigurnosti, koju pronalazimo u zajedništvu. 

Pitanje je kako to u ovoj situaciji ostvariti? Kao da kriza u kojoj se nalazimo sama po sebi nije već dovoljna, ludilo oko nje također uzima maha. Stalno se suočavamo s poslovnim, školskim, obiteljskim, zdravstvenim i inim preprekama. Kako smoći snage za sve to? Sve nam to oduzima jako puno snage, te se neprestano pitamo otkud nam više ta snaga. Naša su se rca užasnula kad smo čuli za strašni potres koji je pogodio Sisačko-Moslavačku županiju.

Ali u tom su trenutku ona i procvjetala, što je bilo očaravajuće. I taj osjećaj još traje. Posvuda je počelo skupljanje pomoći. Ljudi su se organzirali te su pomoć donirali i preko Mreže i izvan nje, skupljali su je na licu mjesta i po čitavom svijetu. Pomagali su kako su mogli. Bilo to snagom svojih mišića, molitvama ili donacijama. Svatko je dao ono što najbolje može, vođen srcem, iz čiste ljubavi! To je bilo lijepše nego najljepši i najšareniji buket cvijeća. To što su ljudi dali u tim trenutcima je najdragocjeniji poklon koji možemo poželjeti. Toliko je rijedak, da mi nedostaje riječi da ga opišem. Doživjeti to suosjećanje i tu nesebičnu uslužnost kao reakciju na razornu prirodnu katastrofu ne može se  jednostvano staviti u riječi, to se mora osjetiti.

Osobno, osjećam kao da se trebam ispričati zbog sumnji koje su me obuzimale u vezi s ljubavi u našim srcima. One nisu potpuno nestale. I ponekad mi se vraćaju, kad sam umorna ili kad mi je potrebna duševna hrana. Isto tako, čini mi se da naša srca ponekad trebaju stanku, kako bi se napunila i kako bi mogla onda kad je patnja najveća ispravno reagirati odnosno poduzeti nešto, opskrbiti i nositi bližnje (druge ljude).

Ovaj plašt ljubavi koji trenutno ovija hrvatsku daje nam nadu. Nadu da mi ljudi jedino s našim srcima možemo proći kroz ovo nadolazeće vrijeme. Ljubav je naša nada, naša sigurnost, pa čak bih se osudila reći i naše oružje, zahvaljujući kojem život možemo shvatiti u njegovoj pravoj vrijednosti, pa i u onim trenutcima kad mislimo da smo sve izgubili. Naša srca uvijek nosimo sa sobom. Ona u majčinoj utrobi počinju kucati već od 5. tjedna trudnoće. Sa srcem dolazimo na ovaj svijet i s njime odlazimo. A u međuvremenu, ono nam daje rješenja za sve životne prepreke. Slušajmo ga!

Ne samo unutar naših zemalja, već i preko granica ljudi su se udružili da pomognu ljudima pogođenim potresom. Među njima je bilo Hrvata i prijatelja hrvatskog naroda. Ali je bilo i ljudi koji nisu bili ništa od toga i koji čak Hrvatsku ne smatraju svojom najdražom destinacijom za godišnji odmor. Tako su me preko društvenih mreža neposredno nakon potresa kontaktriali moji ruski i njemački prijatelji i pitali kako bih putem moje hrvatske veze ("Croatia-Connection") mogli pomoći stradalima.

Sva ova bezuvjetna, čak i neograničena ljubav, ostavlja bez riječi, čini me zahvalnom i ulijeva mi osjećaj sigurnosti. Osjećaj sigurnosti za nadolazeće mjesece koji će najvjerojatnije biti popraćeni velikom patnjom, ali upravo zbog toga i većim zajedništvom među ljudima a i žarčom ljubavi. Hrvatski osjećaj življena – i tu ponovo moram  ispraviti samu sebe – na koncu leži u nama samima. I on ima moć zaraziti čitav svijet.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!