Samo letenje je ljepše...

Uskoro će opet početi vrijeme godišnjih odmora i izmamiti na sunce one koji su zimi postali tromi i zarobljeni u svojim dobro uhranjenim tijelima. Po mogućnosti u one dijelove svijeta gdje sunce blista. U Hrvatsku na primjer.

Jeste li već puni iščekivanja svog posjeta kući, zasluženog odmora na plaži, boravka s obitelji, jednostavnog kampiranja, ugodne hotelske usluge uključujući zabavu za djecu, istraživanja novih područja, uspostavljanja privatnih i profesionalnih kontakata ili jednostavno s nevjericom buljenja u onu ludo užarena lopta na nebu?

Naše individualne motivacije za putovanje su različite kao i svi mi. Nigdje drugdje se ne možete diviti i uživati ​​u ovoj jedinstvenoj atmosferi različitih ljudi i kultura sa svojim vlastitim posebnostima kao u zračnoj luci. Tamo se svijet susreće - nipošto na internetu.

Sa svojom dragom, vjernom djecom, od kojih se svako ističe na svoj način, ali ponajviše i pod plaštom svog porijekla. Mogla bih se satima izgubiti u ovoj vrevi višejezičnog žamora, engleskih poruka s razglasa, mirisa kerozina i buke turbina, užurbanosti i vedrine, znatiželje, uzbuđenja i gole autentičnosti. Benzinska crpka života gdje je vrijeme, unatoč svom neprestanom pritisku, nevažno. Stoga ne čudi da sam i sama neko vrijeme profesionalno putovala iznad oblaka - svjetskom sastajalištu.

Općenito stjuardese također iz čiste zabave nadijevaju putnicima različita imena; od djeteta bez pratnje do profesionalnog putnika koji često leti. Nitko ne prođe lišo. Kokpit i kabina ne osiguravaju vaše ugodno i prije svega sigurno putovanje tijekom automatskog letenja, već se prije svega brinu za vlastitu zabavu.

Show počinje odmah pri ukrcaju, kada pažljiva stjuardesa provjerava “situaciju“ gostiju koji zahtijevaju posebnu brigu. U zrakoplovu se mase ljudi u zračnoj luci, koje se čine daleko od svijeta, pretvaraju u vlastitu malu gomilu, koja odgovara dotičnom odredištu.

Bilo da je riječ o potpuno okupiranim letovima prema Syltu sa damama koje pijuckaju šampanjac i pokazuju svoje lažne živote tako da drže svoje pse obavijene krpicama Louis Vuittona u krilima, ili njegovanim, iznimno pristojnim muževima na ugodnim poslovnim letovima, urlajućim posjetiteljima 17. njemačke savezne države ili čistoj tuniškoj želji za životom na noćnom letu u svim zamislivim aspektima - potpuno se prilagođavate svom odabranom ciljnom svijetu.

Međutim, jedna stvar ujedinjuje raznolikost privremenih “Airlinera“, ma koliko kontradiktorni bili: među svima ćete pronaći iste tipove putnika. Ima onih koji se boje letenja, bilo da povraćaju, znoje se ili mole. Smiješni detektivi koji mentalno provjeravaju sve u avionu na njegov bogomdani potencijal sudara. Tu su i super cool, iskusni česti putnici. Fanatici pravila. Glasni putnici. Nijemi. Preplavljeni. Naporni. Neprijateljski raspoloženi. Raspravljači. Pitači i Zvonari.

Naravno da Hrvatski zrakoplovi donose - kako bi i drugačije bilo? - dodatnu dozu zabave. Postoji mješavina potpuno pretjerano dotjeranih žena s prevelikim sunčanim naočalama, svježe friziranih, fantastičnih wannabe machoa, gunđavih, ali ljupkih džentlmena koji su prerasli macho vremena, srdačnih nadmajki, beba koje cvile i mladih odraslih koje se ne mogu odlučiti ni za jedan jezik - u pravom smislu te riječi. Osobno, i kao PAX (putnik) i kao FA (stjuardesa), moji su favoriti mlade i stare mame.

Rado se lijepo s njima čavrlja ili im se pomaže oko čuvanja djece, dok su mladi koji zure u noge stjuardese, u mojim očima, dobro posluženi za vrijeme tog kratkog predahu od uvježbanog stalnog smiješka. Vješto prijateljski, naravno. Ali nisu svi takvi, ne ne. Ima i gorih.

Primjerice, tipični izletnici koji već u japankama i majicama na bretele (sjetite se mode devedesetih) skaču u more čim izađu iz aviona. To su obično Nijemci koji s prestižnim hrvatskim običajima imaju malo ili nimalo veze.

Pogotovo ne izvan vlastita četiri zida u velikom, širokom svijetu. Čovjek se neminovno pita što bi pravim Hrvatima iz Hrvatske zapravo mogla biti veća sablast: pogled na šljašteće Nijemce u ružnoj odjeći za odmor (ili plažu) ili vizualno zapanjujuće, pretjerano dotjerane Nijemce-Hrvate? Teško je reći što bi jedan stari Ivan mogao reći o tome..

U svakom slučaju, nakon dana provedenog u zraku, svaki bi putnik trebao razmišljati o potpuno drugačijim stvarima nego li o stjuardesama. Imajte to na umu na svom sljedećem letu, kada će vas kabinsko osoblje dočekati (i obično vam pružiti najbolju uslugu) sa svojom uobičajenom ljubaznošću.

Happy Landing!