Glas Hrvatske

10:07 / 07.10.2021.

Autor:

Priznanje

Ograda s ljubavnim lokotima u Dubrovniku/Zaun mit Liebesschlössern in Dubrovnik

Ograda s ljubavnim lokotima u Dubrovniku/Zaun mit Liebesschlössern in Dubrovnik

Foto: Dana Jungbluth / HRT

Dugo mi je trebalo da shvatim što me to točno povezuje s hrvatskim narodom. Osim što mogu pisati o njemu bez da ikoga uvrijedim, moj unutarnji stav tjera moj djelić hrvatskog srca da kuca mnogo jače od sada već mog vrlo zakržljalog njemačkog dijela srca. Bučna sam, volim diskutirati i mrzim kad se netko miješa u moj život.


Nema usporedbe


Hrvatski premijer Andrej Plenković komentirao je nedavno održan Festival slobode (https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/plenkovic-o-festivalu-slobode-ta-patetika-oko-slobode-djeluje-neozbiljno-2960336) u Zagrebu, koji je pokrenut radi ograničavajućih koronamjera i posebice cijepljenja. Rekao je kako se radi o ljudima "koji očito još nisu bili u drugim zemljama i koji nisu vidjeli restriktivne mjere koje se tamo provode".


S njemačkog gledišta, na ovu izjavu s moje je strane došlo do laganog i tihog klimanja glavom. Dok smo mi u Njemačkoj mjesecima bili zaključani, nikoga nismo viđali i sanjali smo o velikoj hrvatskoj slobodi. Bilo nam je, priznajem, jako čudno gledati slike, video zapise i slušati osobne izvještaje iz Hrvatske.


Čudno je bilo to, da su Hrvati tijekom izražavanja nezadovoljstva obično sjedili u dobrom društvu, odlazili na izlete i nisu ništa slutili o testovima, udaljenosti i maskama za osnovnoškolce ili mentalitetu bijega od ljudi, a kamoli o emocijama koje su vladale ovdje.


Trenutačno 3G (prebolio, testiran, cijepljen) pravilo, koje se ovdje primjenjuje čak i na najmanjim događajima na otvorenom ili koja se nameću privatno, također je nepoznato u Hrvatskoj. Stanje u Hrvatskoj je šala u usporedbi s našom situacijom, moglo bi se pomisliti spontano. Međutim, takva je usporedba zapravo neprikladna, jer je dobro poznato da uvijek može biti i gore.


Pa zašto bi netko trebao zanemariti svoju vlastitu nevolju uvijek odvlačeći pozornost od nje, ističući još gore uvjete? Nema razloga za to. Svatko nosi svoj križ. Dobro je što to Hrvati otvoreno priopćuju, da puštaju to van iz sebe umjesto da odustanu zbog lažnog razmatranja. Sigurna sam da oni nikada ne bi dopustili ono što mi dopuštamo da se ovdje radi s nama.


I mogu dobro razumjeti Hrvate. Upravo ja, sa svojom gotovo morbidnom ljubavlju prema slobodi. Zaista, ja sam ptica koja uvijek mora raširiti krila i biti u pokretu. Mogu to čak i učiniti, a da se previše ne približim drugima. Moram biti slobodna u svojim pokretima, u razmišljanju, u životu. Čak me i dobro namjeravane geste ponekad mogu dovesti do osjećaja stegnutosti. Rekla sam: to je kod mene patološki.


Jednako razmišljamo


Ne bih opisala Hrvate kao bolesne ljude, ali njihova tvrdoglavost definitivno je zamjetna. U osnovi svi znaju bolje od drugih i ne dopuštaju da im se netko miješa u poslove, razmišljanja... Osim ako majka tako kaže. Ali to je već druga tema. Hrvati ne dozvoljavaju da im se drugi miješaju vlastiti život: previše ga vole. A svatko zna za sebe najbolje. S pravom je tako kad je u pitanju vaš vlastiti život. No budući da je Hrvatima s druge strane jako stalo do života drugih, vole dijeliti savjete. Što dovodi do začaranog kruga koji je neizbježno glasan. Tvrdoglav. I vruć!


Moram se nasmiješiti kad pomislim na takve hrvatske rasprave. Sada znam i zašto. Zato što ih poznajem. I sama sam takva. Izvana Hrvati izgledaju zabavno i netko bi im se mogao narugati. Ali kada se stavite u njihovu kožu, znate u kojoj mjeri oni ne vole kad su granice koje se moraju poštivati premašene. Hrvati to odmah daju do znanja i čak ne dopuštaju da se to stavlja ispod tepiha, a najmanje vam dopuštaju da sami prijeđete granicu. To dobro razumijem!


Samoobrana


Također razumijem kada se samosvojni, ponosni i slobodoljubivi Hrvati osjećaju sapetima. Zbog svega. Bez obzira na to koliko ljudi kaže da bi trebali biti sretni što im je relativno dobro. Za koga je dobro ako se jednostavno ne osjećate dobro? Razmatranje ne zahtijeva odustajanje od sebe i svatko sam odlučuje o svojoj dobrobiti. Ni jedan političar, niti uplašena osoba, ni moralni apostol, a ponajmanje netko kome je navodno teže. Ne! Svatko sam za sebe. Važno je držati granice. I ako je potrebno postaviti ih. Čak i ako to ne odgovara onima koji nam samo dobro žele - jer to je naš život. S našim odlukama i našim granicama. Da se izrazim Milanovićevim riječima: "Neka sagrade ogradu oko nas!"


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!