Omiljena mjesta

Ponekad, nažalost, morate sebi priznati stvari koje su vam drugi ljudi možda već predbacili, ali ih nikada niste željeli priznati sami sebi. Ili jednostavno na njih niste gledali poput nekih drama-kraljica. Za mene definitivno vrijedi: komplicirana sam. Nepodnošljiva za većinu. Neugodna do točke povraćanja. Da, tako je. A opet, uopće me nije briga. Takva sam. A ako uživate u mom entuzijazmu ili čak mojoj pažnji, možete se smatrati sretnim. U mojim očima. Jer jednom prihvaćena takva kakva jesam, sa mnom je prilično smiješno i lijepo. Za mene, barem, željela bih dodati u ovom trenutku sa širokim osmijehom.

 

Znate, ekstremno sam izbirljiva, imam utvrđene ideje o svemu i beznadni sam perfekcionist. Moja loša sreća, vjerojatno je to tako. Zato je dobra stvar što me mjesta uvijek dočekuju u tišini. Ili izdržavaju moju prisutnost bez riječi. Mahniti perfekcionizam može se proživjeti divno i neometano, a da vam nitko ne upada u riječ.

Na taj način uvijek uzimam mentalnu slobodu da nanovo iskusim proputovana mjesta svim svojim osjetilima. Po mom mišljenju, ovo je jedini način da se istaknu omiljena mjesta. Rijetko postoje cijela naselja koja bacaju čaroliju na mene. U Hrvatskoj su to do sada uspjele samo dvije.

Umjesto toga, to su - uglavnom udaljena - mjesta koja me očaravaju vlastitim šarmom. U pravilu, gotovo niktko niti ne zna za njih. Ona čak nisu ni posebna ili ona koje morate vidjeti. Čini se da su moja osobna omiljena mjesta uglavnom posljedica situacija u kojima sam se na poseban način osjećala u dobrim rukama.

To može biti skriveni, mali, tamni i za većinu neogledni kiosk u osamljenoj, staroj uličici, koji se na prvi pogled može činiti kao točka pretovara droge, ali pomnijim pregledom ima više hrvatske povijesti za ispričati nego što bi to neka turistička mjesta ikada mogla.

Isto tako, moja se omiljena mjesta krajnjeg feel-good ambijenta nalaze npr. oko srušene stare kamene kuće, ispred koje stara vlasnica predstavlja srdačno i ponosno svoje rukotvorine na rahlom i klimavom stolu. Moje srce je također otvoreno za tihe i rustikalne lokalitete, gdje je lako voditi živahne i plodne razgovore sa zanimljivim strancima.

Baš kao i kod mame i tate, osjećate se u sobi prijatelja, koji vas je čekao do noći protiv svih dogovora i zabrinut je za vašu dobrobit pružajući vam puni obrok (čak i ako dolazite s večere), i vino (čak i ako vam se uopće ne pije) i postavlja vam razne upite o vašem životu (čak i ako ne govorite istim jezikom). Neka ga Bog blagoslovi!

Ali i mali spomenik u skrivenom kutu, napuštena staza, manje istaknut vidikovac, službeno neslužbena lokalna krčma ili mjesto gdje mi supruga starog seljaka daje svježe ubrano voće za moju djecu, ili mališan kao beba tijekom večernje šetnje po mraku dok je udahnjivao hrvatski vjetar jednako kao i ja.... sva ta posebna mjesta koja stvaraju čarobne situacije s neopisivim emocijama moja su osobna najdraža mjesta u Hrvatskoj.

Kao što sam rekla, cijela naselja ili gradovi imaju problema sa mnom. Ili ja s njima - kako se uzme. Do sada su samo dva mjesta došla do mog srca. Reći ću vam samo jedno od njih dvoje, jer ne volim dijeliti blago svog srca. Bale u Istri su pravo mjesto za mene.

Mjesto koje me toliko preplavilo da se na prvi pogled može govoriti o ljubavi. Drugo mjesto bi trebao biti moj budući dom, tako da ne želim otkriti ništa više o tome. Samo ovoliko:

Da sam prvu put u to mjesto došla direktnom, pravocrtnom stazom, ne znam sa sigurnošću bi li mi se odmah dopalo kao što je to bio slučaj nakon dužeg putovanja do njega, koje sam tada namjerno odabrala. To je zapravo bio lagani korak koji me doveo onamo nježno, ali vrlo zavodljivo.

Ovdje je, zapravo, putovanje bilo nagrada. S pravim dijamantom po dolasku. I to na svaki zamisliv način. Ali opet, aspekti koje smatram izvanrednima u tom mjesto, za mnoge, vjerojatno ne bi bili ni vidljivi. Samo to me čini sigurnom da sam pronašla svoje blago. Više volim najbolje od najboljeg. Moje najbolje, napominjem.

Moj prvi boravak u Hrvatskoj odveo me i na dva mjesta koja bih i dalje nazivala svojim omiljenim mjestima. Zapravo, vjerojatno postoje četiri omiljena mjesta, ali prva koja sam posjetila smatram više ulaznim vratima u svijet koji bi trebao biti moj, ali ne kao iz toga rezultirajuću vezu s mojom dušom.

Barem ne još. Kažem da, kompliciran sam. Nije me lako uvjeriti. To mogu samo jedinstveni dragulji. I rijetki su i moraju me pronaći, a ne obrnuto. Moje mjesto i moje srce je u Dalmaciji, toliko ću vam reći. Gdje se nalazi vaše omiljeno mjesto u Hrvatskoj? Ili više volite neopisiva tajna mjesta?