"Nešto jako posebno"

U nekadašnjim sezonama emisije "Njemački top model", koje su se nekoć još donekle mogle shvatiti ozbiljno, voditeljica Heidi Klum određenim je sudionicima često govorila: "Ti si nešto vrlo posebno!" Nekad strastveni obožavatelji ove jedinstvene zabavne emisije, među koje spadaju moje brojne sestre i ja sama, uvijek smo se glasno smijali toj izjavi. Jer doista, djevojke kojima je Klum upućivala te riječi zaista su bile nešto... "vrlo posebno".

Nažalost, te se djevojke obično vizualno jednostavno nisu podudarale s naslovom emisije. Ovom rečenicom gledatelji su već prije samih kandidatkinja znali da će se u dogledno vrijeme morati oprostiti od natjecanja.

Redovito sam se čuvši tu rečenicu mogla pouzdati u to, da dotične kandidatkinje ubuduće neće osvanuti u nekakvom modnom magazinu. Ležeći na kauču trpajući se čipsom, Coca-Colom i čokoladom, obično sam morala kimnuti i složiti se s Heidi uz zlobnu primjedbu na usnama. Napadi smijeha koji su išli zajedno s tom zajedljivošću često su bili uzrok podrhtavanja mojih vlastitih špek-rolnica na trbuhu, koje su se ljuljale u ritmu smijeha, ili se maska koju sam koristila  protiv podočnjaka, i koja se preporučuje - za djevojke koje su također vrlo posebne – sama skidala s čipsom zamašćene kože.

Molim vas da karakteristike Hrvata koje ću opisati u nastavku usvojite samokritičnim namigom. Hrvati vas mogu razbjesniti, zbuniti, šokirati, zabaviti, razveseliti, iživcirati, naljutiti, povrijediti i oduševiti. Ne, s Hrvatima vam nikad neće biti dosadno. Uvijek se nešto događa. Od drama preko nezaboravnih iskustava do skandala. Sve uključeno. Osim ružnih događaja na međuljudskoj razini s Hrvatima (da, ni Hrvati nisu savršeni, a iz nekih neobjašnjivih razloga nisam to ni ja uvijek), obično se moram od srca nasmijati kad pomislim na Hrvate. Zabavan, drag narod, Hrvati. Iako potpuno ludi.

Naleti li njemačko, samouvjereno seljanče na istu sortu iz Hrvatske, dolazi do eksplozivnog susreta u svakom pogledu. Ali neki vole opasnost, rizik, poticaj i vole se prepustiti đavolskom zavođenju. Do te mjere da se na kraju seljančad naljuti na samu sebe i za dlaku izbjegne infarkt, ali koga briga. Živiš samo jednom. To se mora uživati. Šteta po vas, ako u životu niste upoznali filmskog Hrvata. Nigdje drugdje niste tako prezreni, voljeni i tako toplo omraženi, brižno ostavljeni po strani, po prvi put tako toplo i ledeno promatrani, tako prijateljski ignorirani, tako povjerljivo izdani i iskreno lagani kao u Hrvatskoj. Mislite da pretjerujem? Možda.

No, u Hrvatskoj ćete se zapravo susresti s emotivnim kazališnim vrtlozima koji u vama mogu izazvati i neočekivane emocije. Čistu strast! Što može biti lijepo - ili samo: "Nešto vrlo posebno". Ali otkud ta shizofrena, nikad "normalna" ili "prikladna za naslov" gluma? I zašto je još uvijek tako privlačna? Je li se to može opravdati sado-mazohističnim porivima? Zasigurno! Potpuno ludo? U svakom slučaju! Toliko da bi čovjek to mogao čitavo vrijeme širom otvorenih očiju i netremice promatrati. Stvarno! 

Možete li se pronaći u tom lelujanju, u kojem se ništa ne čini previše neugodnim? Možda. Je li to pronalaženje drago, nježno i blago? Apsolutno!

U konačnici, pruža jedinstvenu zabavu, ali i potiče na samorefleksiju, a one okorjele obožavatelje koji ne odustaju, njih pronaći je zaista posebno blago. "Oni pravi" će to cijeniti, uživati u njemu ​​i – znati se nositi s njim! S ovim "posebnim" hrvatskim, daleko od prosječnog obrasca. Ostaje nam samo nadati se da Hrvati svoj koncept "predstave" nikada neće pretvoriti u lažni mainstream.

Fanovi naime žele i trebaju ovu dramu. Samo bi se potencijal srčanog udara trebao malo smanjiti za stariju publiku.