Moje hrvatske odluke u Novoj godini

Kako mi se jako sviđa, kao što već znate, hrvatski način življenja i tu i tamo primjećujem male do znatne sličnosti između Hrvata i sebe, donijela sam neke odluke za Novu godinu. Na vrlo hrvatski način, naravno.

1. Radit ću ono što želim!

Pokušati Hrvatima diktirati pravila ima otprilike smisla koliko i stavljanje posude sa špinatom pred bebu odjevenu u bijelo moleći je da sama pojede što je pred njom. Neće uspjeti, i velika je vjerojatnost da će vam špinat letjeti oko ušiju. Ovo buntovno i prkosno ponašanje u mojim očima ima nešto privlačno. Nestašno je, nekako slatko, ionako zabavno i nekako također vrijedno divljenja.

Priznajem, njemački dio mene magnetski reagira na pravila. Ako mu se iznutra opirem, moj buntovnički otpor odvija se na uredan njemački način. Vrlo usklađeno. A ipak sam osoba koja radi što želi. Čak i ako mi se svi oko mene smiju ili me ne razumiju. To je ipak moj život.

2. Boli me briga što drugi misle o meni!

Hrvatima gotovo pa ništa nije neugodno, barem ja tako mislim. Izlaze iz sebe u svakoj životnoj situaciji. Čini se da je stidljivost za njih strana riječ. Naravno, moguće je i da se radi o superponiranoj, cool fasadi, upravo zato što im je stalo do njenog vanjskog učinka. Možda je oboje.

Međutim, kada jednom počnete izlaziti iz sebe, dobivate neslućenu slobodu. Onda kada slušate svoj nutarnji osjećaj, a ne ono što bi drugi mogli misliti o tome. Isprobajte!

3. Glasna sam kad mislim da je potrebno!

Ok, Hrvati su uvijek glasni, to je vjerojatno istina. Ali i mene ljudi optužuju s vremena na vrijeme za isto. Sada, međutim, i ja čujem malo lošije, ali u isto vrijeme sam sretna što me čuju kad je potrebno. Kada se radi o pravdi, na primjer. Ili o prenemaganju. Ponekad jednostavno morate biti glasni i jasni.

4. Iznosim svoje mišljenje kada mi odgovara!

Šutnju povezujem sa strahom. S tugom i indolentnosti. Ne baš sa zlatom. Čak ni Hrvati očito u šutnji ne vide blago ni vrlinu. Sve se zapravo komentira, htjeli ne htjeli. Zašto ne? To može samo obogatiti. Nije važno sviđa li im se nečije mišljenje ili ne. Vrijedno je razmisliti o ovom aspektu.

5. Radije eksplodiram u svađi nego iznutra!

Svađati se sa mnom jednako je neugodno kao i s Hrvatom. Svađanje ionako nije ugodna stvar. Pa ipak, ponekad je apsolutno neophodno da raščistite stvari i iskažite svoj bijes.

Nije da sam svadljiva (što se tiče Hrvata, to ne znam točno). Ali nešto kuhati u sebi? Ni pod kojim okolnostima! Eksplodiram samo pomislivši na to.

6. Prijateljski sam nastrojena prema svojim bližnjima!

Da. Zaista. U osnovi sam takva. Cijenim i poštujem svoje bližnje. I tako doživljavam većinu Hrvata. Kod njih, kao i kod mene, vrijedi samo ista krilatica: "comme il faut" i ako si neraspoložen, bolje je šutjeti.

Ali ta šutnja je upravo takva stvar, kao što ste sada naučili. Ima nešto magnetično u tome poput usklađenosti njemačkih pravila.

7. Otvaram svoje srce onima koji ga dotaknu.

O ovome sam odlučila šutjeti.

8. Uzdam se u Boga!

I u tom se pogledu volim uklopiti u uglavnom religiozni hrvatski narod. Bog je moj suputnik, vjerujem i pouzdam se u to. Pa ipak nisam veći papa od samoga pape i ponekad psujem barem kao stari Hrvat. Katkad se čak nadam da dobri Gospodin u određenim trenucima jednostavno ne svraća svoj pogled na mene.

9. Ukratko: ostat ću ovakva kakva jesam!

Čini mi se da je ostati svoj – posebno u ovim vremenima – puno teže nego željeti se promijeniti.

Mislim da sam dobra mješavina. Od uredne Njemice i kaotične Hrvatice. Sjedinjujem u sebi uredni nered, ako tako mogu reći. Ili sam samo možda malo luda. Nije važno. Osjećam se dobro ovakva kakva jesam! I zato ostajem takva.

To je, prema mom mišljenju. najbolja novogodišnja odluka od svih: ostanite takvi kakvi jeste!

U tom smislu vam želim - Sretnu Novu godinu!