Ilustracija (Foto: Dana Jungbluth) Ilustracija (Foto: Dana Jungbluth)

Do sada sam se uvijek osjećala jednako radosno malo prije odlaska u voljenu Hrvatsku. Uvijek sam se radovala tome. Bila sam uzbuđena. Osjećala sam se dobro.

Onda je došla korona.

"Kako putovati u ovo vrijeme?" To nije bilo najčešće pitanje, ali mi se ponekad postavljalo. Razumljivo, apsolutno. Prema riječima stručnjaka, pandemija još uvijek nije prevladana, a rizik od zaraze i dalje je prisutan. Osim toga, snosimo odgovornost ne samo za nas same, već, naravno, i za svoju djecu. Također se osjećamo obveznima biti obzirni prema svojim bližnjima (bez obzira gdje). Prije ovog polaska nisam samo imala leptiriće u trbuhu, već i određene brige zbog korone:

Pitala sam se bi li bilo suviše rizično putovati svijetom s djecom nakon tjedana discipliniranog držanja socijalne distance, nekamo gdje bismo neminovno dolazili u kontakt s brojnim drugim ljudima?

Što ako smo virus donijeli u Hrvatsku neznano, npr. s jednog od njemačkih korona-hotspotova, iz sjeverne Vestfalije, koja s moje točke gledišta prilično korektno reagira na krizu i očito virus ima pod nadzorom te samo još nekoliko aktivnih slučajeva?

Kako će se djeca nositi s naglom promjenom lokacije, ovaj put ipak na dosta dugo razdoblje nakon ionako vrlo stresnog razdoblja?  Kako će se nositi naše obitelji s našom odsutnošću nakon što se ionako već dugo nismo vidjeli?

Postavili smo i "sebično pitanje" vezano za adekvatnu medicinsku skrb u možebitnom "hitnom slučaju", jer smo ovaj put namjeravali boraviti u dalmatinskom zaleđu.

Što da kažem? Učinili smo što smo naumili. Otišli smo u Hrvastku. Zrakoplovom, za vrijeme korone. Zašto?

Osim primarno profesionalnih razloga, koji su nas prije svega motivirali na taj korak, ponukala su nas i osobna razmišljanja o odlasku na odmor.

Na koncu smo došli do zaključka da bi promjena klime djeci donijela više koristi nego štete u ovom teškom vremenu. Izdanih se pravila možete pridržavati svugdje. A medicinska njega koju smo do sada iskusili u Hrvatskoj bila je pozitivna. Ne moram spominjati spremnost Hrvata da pomognu – ona je jedinstvena i svima poznata.

Putovanje je doduše bilo teško, usprkos praznim zračnim lukama koje nalikuju gradovima-duhovima. Bilo je tu dugih čekanja prilikom prijava i na kontrolama te prekomjerno bukirani let, koji je kasnio i na koncu rezultirao vrlo ljutim putnicima.

U svakom slučaju, većina ljudi činila se prilično agresivna i razdražena okolnostima, prisutna djeca bila su umorna i plačljiva. Čudna atmosfera. Mogu samo reći da su čak i nekadašnja poslovna putovanja mnogo više sličila odlasku na odmor nego što su sadašnji putnici izgledali kao da doista putuju na odmor.

Kad smo stigli u Hrvatsku, također nas je čekao prazan aerodrom, ali je atmosfera bila primjetno drugačija.  Ne mogu reći je li to bilo zbog maski koje smo uzalud tražili ili zbog potpuno normalne i poznate ljubaznosti bez ikakvog straha od kontakta s mještanima.

Dočekali su nas uljudni i obzirni mještani, koji nisu bili u panici zbog zaraze, iako su se pridržavali socijalne distance.  S obzirom na to da nisam liječnik, ne mogu procijeniti je li to zbog toga što Hrvatska ipak bilježi manje slučajeva zaraze.

Ali ono što osobno mogu reći je da su uvjeti u Hrvatskoj zdraviji od onih u Njemačkoj. Djeca se ovdje ne vide samo kao izvor opasnosti, već kao mali pojedinci koji imaju svoje vlastite potrebe.

Tako možete vidjeti školsku i vrtićku djecu kako svakodnevno prolaze sa svojim nastavnicima bez ikakvih maski na dišnim organima. Sretne dječje oči viđate posvuda.

Tako treba biti, pomislim uvijek. Čak i nama odraslima se ovdje ljudi obraćaju s toplinom i pažnjom, što se u Njemačkoj potpuno izgubilo zbog precizne pomnje i prevelike korektnosti.

Handshakes as usual, zajedničko druženje za stolom i razgovori, zajedni

ko uživanje u ukusnim delicijama, divno! Što je bolje s epidemiološkog stajališta, pokazat će budućnost. U ovom mi se trenutku čini da je za mentalno zdravlje u svakom slučaju ovo bolje. Da, dobro je i zdravo biti ovdje! Osjećam se kao doma – uvijek! Kako u dobrim tako i u lošim vremenima!

A naša domovina Njemačka? Naše obitelji tamo? Nedostaju nam u Hrvatskoj, kao i u Njemačkoj, iako me njihov nedostatak u Njemačkoj još više boli zbog okolnosti u toj zemlji. Stoga je trenutna distanca za nas dobra i oslobađa nas da nastavimo sa svojim profesionalnim planovima i istodobno psihološkim rasterećenjem naše djece.

Možda i vi imate miješane osjećaje zbog trenutnog putovanja u Hrvatsku. Ovdje je sigurno malo drugačije nego inače u ovo doba godine, praznije je i ​​tiše. Ali ako dođete ovamo, nećete propustiti hrvatski način života, sigurna sam u to. Bez obzira na razloge koji  će  vas dovesti u Hrvatsku, najbolje ćete sami procijeniti što je dobro za vas i vašu trenutačnu situaciju. Imajući to na umu, ostanite zdravi, bilo u Hrvatskoj, bilo gdje drugdje! Vidimo se ... gdje god ...