Glas Hrvatske

17:48 / 30.01.2021.

Autor: GH

Kad osjećaj života nestane ...

Illustratcija (Foto: Pexels)

Illustratcija (Foto: Pexels)

Foto: - / Pexels

... Karneval dolazi u pravo vrijeme!

"Zbog ovih moramo trpjeti, i trpljenje se stalno produljuje", "Ja nisam dobro!", "Dojadilo mi je!", "Ne da mi se više!", "Ovo stvarno više nema smisla", "Ja podržavam sve mjere, ali...", "Ne znamo kako preživjeti sljedeće mjesece", "Uskoro stvarno više neću znati što da radim doma", "Ovo više nije život" , "Nedostaje mi....!", "Radije ću umrijeti od korone negoli dalje trpjeti ovaj psihički teror!" , "Kada bismo barem znali koliko će ovo sve još trajati!"...

Sve ove rečenice sam u zadnje vrijeme bezbroj puta čula. Nestrpljenje s obzirom na neizvjesnu situaciju u kojoj se nalazimo osjetno raste; barem se meni tako čini. I to neovisno o raznim mišljenjima vezanim za aktualnu situaciju. 

Čini se kako je svatko od nas umoran. Iscrpljen. Očajan. "Da, moramo izdržati." To je odgovor koji dobijete kada nekako pitate kako je. Suze klize niz obraze, alkohol se toči, strpljivost popušta. Puni smo čežnja koje ne mogu biti utažene. Ukratko, u nama bukti eksplozivna mješavina ekstremnih emocija. Vrijeme je da ih izbacimo iz sebe!

Prije točno godinu dana sam se na Pokladni ponedjeljak uputila avionom prema Zagrebu. Da, Karneval je za nekog koji živi u regiji Kölna vrijeme, kada jednostavno sve stvari ostavi po strani, kako bi se prepustio veseloj i šarenoj vrevi na ulicama. Posao? Putovanje? Za Karneval? S tim se samo opterećuju oni koji za vrijeme Fašnika govore „Helau“ ili koji ga jednostavno ne vole i ne sudjeluju u njegovim čarima.

Ili pak oni, koji su poput mene, ludi za Hrvatskom....

Što bi neki sada dali, da mogu biti u svojoj domovini, kod obitelji ili prijateljau Hrvatskoj!? Da jednostavno mogu sjesti u zrakoplov ili auto i otputovati, kao što sam ja učinila prije godinu dana. Sve to je u sadašnjoj situaciji povezano s preprekama i nesigurnostima. Da umjesto toga tražimo malo distrakcije s prijateljima u kazalištu, timskom sportu, društvenim ustanovama ili događajima? Ni to ne možemo. Uzastopno kuhanje, heklanje i šetanje počelo nas je nervirati, a pored toga smo postali i bezvoljni. Možda nam trenutno i u ovo tmurno doba u kojem živimo ni glava nije prijemčiva za sve one životne radosti. U ovom trenutku bi nam možda sve bilo draže od ovog sadašnjeg.

Karneval je pred vratima. Naravno, bez ikakvih događanja. Razloga za slavlje baš i nemamo. Zar nam za to uopće treba razlog? Nije li život sam po sebi razlog za slavlje? Tko nam može zabraniti da slavimo život i da jednostavno budemo malo bedasti? Zašto doma ne bismo nabacili koji kostim, ukrasili naš stan, pripravili nekoliko finih zalogajčića i uključili glazbu? Izbacite tugu iz sebe! Sve emocije koje se upravo u vama sukobljavaju. I koje to moraju. Plešite! Konačno onako kako vi to volite! Nitko vas ne gleda. Čak i onda kada plešete pačji ples. Plešite! I pjevajte još pored toga! Za to vam preporučujem pjesmu "Drei Chinesen mit dem Kontrabass/Tri kineza s kontrabasom" u kojoj zamjenjujete sve samoglasnike samo jednim jedinim. Pri tome će vam se zasigurno dogoditi to da se od smijeha više nećete moći držati na nogama. Osjetite da živite, jer isplati se nadati boljim vremenima i živjeti u isčekivanju takvih. Veseljaka nam upravo sada najviše treba – i to mnoštvo takvih. Trenirajte to čitavu godininu, ne samo za vrijeme karnevalske sezone. Samo putem treninga i vježbanja izdržljivosti moći ćete uvježbati izvanrednu predstavu za svoje ukućane. Svi ćemo se osjećati kao prinčevi karnevala, koji motre ljudi iz svojih vozila i viču: „Jeder Jeck is' anders!“ (Svaka budala (čovjek) je različita!) Ali upravo zbog toga je svaki pojedini čovjek bitan i potreban, jer svaki na svoj način uljepšava i obogaćuje naše šareno društvo. Uvijek i svuda!
 

Onaj koji sve mjere za suzbijanje korone odobrava i koji poziva da ih se pridržavamo je jednako bitan kao i onaj koji ukazuje na kolateralne štete koje iz njih proizlaze. Zdrava mješavina je zaslužna za ono da nitko i ništa ne biva zaboravljeno! I da to ne zaboravimo ne smijemo zanemarati niti sreću i opuštanje kao ni otvoreni diskurs. U ovo vrijeme možemo i dijeliti našu radost, kako bismo se međusobno oraspoložili i pokazali drugome da nije sam. Umjesto da vatreno debatiramo, hajdemo za promjenu svi ZAJEDNO proslaviti život...

U tom smislu: Kod mene u Kölnu i okolice se kaže ALAAF a ne  HELAU! Kao što je to slučaj sjevernije.

U ovom blogu sam se bavila temom tuga i depresija, jer mi se je činilo da je od velikog interesa. S ovim prilogom želim ukazati na to da postoji izlaz iz svake tame i da je svatko od vas bitan i potreban za naše društvo. Ako mislite da vam je potreban netko za razgovor jer nemate nikoga s kime biste mogli razgovarati obratite se stručnim osobama putem besplatnog telefonskog savjetovanja.

 U Njemačkoj se možete obratiti na broj: 0800/1110111, 
u Austriji: 142
, u Švicarskoj:143
, u Hrvatskoj: 01/48 28 888.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!