Glas Hrvatske

15:10 / 23.08.2022.

Autor:

Slaba "japija"

Ilustracija

Ilustracija

Foto: ° / Pixabay

Bosna i Hercegovina je velikim dijelom i danas međunarodni protektorat. Ima visokog predstavnika koji raspolaže iznimno širokim ovlastima, ima strance u Ustavnom sudu, supervizora za Brčko distrikt, strane vojne snage na svom teritoriju u vojnoj operaciji EU-a – Althea… Sve je to dovoljan razlog da se BiH ni danas ne uvrsti u potpuno samostalne i suverene države. 

Druga činjenica je da su ovakvu BiH osmislile velike sile prije 27 godina u Daytonu. Treća činjenica da je BiH danas u podjednako dubokoj političkoj krizi kao i krajem devedesetih godina. Zar nakon 27 neuspješnih godina nitko ne postavlja pitanje zašto ta neuspješna međunarodna uprava uopće više uopće i postoji? Naravno, mnogi će pitanje odgovornosti odmah prebaciti na domaći teren, na domaće političare. Ali sve njih, a i današnje odnose u BiH, iznjedrila je upravo ta međunarodna uprava i njezine odluke kroz proteklo vrijeme. Najbolji primjer za to je srce svake demokracije - izborni zakon. Izvorište svih podjela po tom pitanju su odluke visokih predstavnika i nekih drugih službenika međunarodne zajednice u BiH donesene uglavnom između 2000. i 2002. godine koje su promijenile dogovor o Izbornom zakonu iz Daytona na štetu samo jednog konstitutivnog naroda - Hrvata. U BiH je svakom upućenijem promatraču jasno da ovako BiH neće stići nikamo, a nikakva alternativa se ne nazire.


Strah


Sredinom rujna će isteći rok od šest tjedana koje je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt dao političkim strankama da se dogovore o promjenama Izbornog zakona BiH. Zapravo, na taj zahtjev međunarodnog upravitelja u BiH se gotovo nitko nije ozbiljno ni osvrnuo. Ako kroz dvije godine nije postignut nikakav napredak, kako očekivati da se on dogodi u mjesec i pol, neposredno pred izbore? Ako je u više navrata u zadnja dva mjeseca čelnik najjače bošnjačke stranke SDA Bakir Izetbegović sam izjavio da je na pregovorima sudjelovao samo da kupi vrijeme bez ikakve namjere da se postigne dogovor s hrvatskom stranom, zar bi itko racionalan pomislio da bi on sada iskreno sudjelovao u tom procesu?


Zapravo, taj poziv visokog predstavnika je bio iznuđen u trenutku kada su se on i njegov ured u potpunosti izgubili i uplašili pred politički organiziranim prosvjedima bošnjačkih stranaka i pred medijskim linčem sarajevskih medija. Sve se to zbilo samo zbog najave da bi promjenama Izbornog zakona visoki predstavnik mogao omogućiti da Hrvati sami izaberu većinu svojih izaslanika u Domu naroda Federacije, iako ne i svoga člana Predsjedništva BiH. Nametnute su odluke o tehničkim promjenama, na kraju ne previše važnim, Izbornog zakona. Naravno, uplašen i izgubljen zbog prosvjeda oko tisuću i pol prosvjednika ispred Ureda visokog predstavnika i verbalnih napada političara i novinara na njega, Schmidt se nije usudio donijeti ni minimum zakonskih izmjena koje bi pomogle stabilizaciju daytonske BiH prije svega kroz osiguranje da hrvatski narod sam bira svoje legitimne predstavnike. Da se ipak spasi bar nešto od digniteta OHR-a Schmidt je dao i rok od šest tjedana za dogovor domaćim političarima. No sve je to ukazalo da visoki predstavnik Christian Schmidt uopće ne razumije način funkcioniranja politike u BiH, osobito one sarajevske.


Početak njegova mandata obilježila je činjenica da ga Rusija i Kina nisu prihvatile za novog visokog predstavnika jer njegovo imenovanje nije potvrdilo Vijeće sigurnosti. Odmah po dolasku u BiH su mu na ruke ta dva veleposlanstva uručila i pismena očitovanja o tome. Sve je to relativizirano na Zapadu, a osobito nakon ruske agresije na Ukrajinu.


Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko mu je u teško nasljedstvo ostavio Zakon o negiranju genocida. Ponižen je bio do te mjere da mu nije bilo dopušteno ni predstaviti prvo polugodišnje izviješće o stanju u BiH u UN-u. Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik stalno ističe "Schmidtovu nelegalnost" uz dodatak da je on samo "njemački turist u BiH“. To pitanje je problematizirao i hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Upravo zbog toga ga je Christian Schmidt žestoko i nimalo diplomatski prozivao. Da jedan činovnik, a to u suštini jeste visoki predstavnik u BiH, proziva jednog izabranog od naroda predsjednika, e to je već politički nonsens. Reakcije iz Hrvatske nije bilo zbog već dobro znanih, napetih odnosa između Pantovčaka i Banskih dvora, odnosno predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Recimo kada je Bakir Izetbegović otvoreno govorio o "prebrojavanju“ i time jasno aludirao na ratni scenarij, Schmidt je nevoljko i prilično blago reagirao. Puno je žešće uzvratio hrvatskom predsjedniku kada ga je pozvao da radi posao za koji je plaćen i da postupa po slovu Daytonskog sporazuma, osobito da zaštiti prava najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda.


Christian Schmidt očito poznaje neke detalje političke situacije u BiH, vjerojatno uz to vezano i jedan dio njene povijesti. On je čak u jednom od svojih prvih javnih istupa pred sam dolazak u BiH istaknuo da je rješavanje hrvatskog pitanja ključ za funkcioniranje i Federacije i cijele države, ali po dolasku u Sarajevu, upao je u velikobošnjački mlin iz kojega on očito ne uspijeva naći izlaz. Pritiska političkog i medijskog Sarajeva, dakle bošnjačke strane, očito se iznimno boji.


Dobro znana igra


Na prvi znak da se nije stavio u službu bošnjačke politike poslana su žestoka upozorenja. Političari, poput Željka Komšića mu poručuju da dobro razmisli što radi. Bakir i Sebija Izetbegović predvode relativno mali broj prosvjednika ispred sjedište OHR-a. Prate ih i ostale bošnjačke stranke koje se vole nazivati građanske iako u svom sastavu imaju više od 90 ili 95% članova iz reda samo jednog naroda… I što je njihov osnovni zahtjev: ne dopustiti političku jednakopravnost i legitimnu zastupljenost Hrvatima u BiH. I onda čujete užasavajuću izjavu jednog od sudionika tih prosvjeda, koja najbolje oslikava velikobošnjačku politiku, da svi Hrvati mogu stati u dva vagona... I pred tim "čaršijskim igrama“, a možda i zbog pritisaka iz nekog od veleposlanstava koja upravljaju situacijom u BiH, Christian Schmidt uzmiče u jednom trenu.


A pritisak traje i dalje. Zoran primjer svega toga je pitanje novinarke jedne televizije koje mu je upućeno prije nekoliko dana u Goraždu i koje je izazvalo gnjevni istup visokog predstavnika. "Dajte nam konkretan primjer gdje to Hrvati nisu zastupljeni? I zašto se vi samo brinete za Hrvate, a zanemarujete Ostale, to nije u skladu s EU principima? Jako pristrano“. Samo pitanje i konstatacija novinarke govore da se tu više radi o propagiranju velikobošnjačkog unitarnog obrasca koji nema nikakve veze s novinarskom objektivnošću. Zadatak je, izgleda, svako malo podsjećati Schmidta što mora učiniti ako želi biti dobrodošao u Sarajevu.


Osobno smatram da se Christian Schmidt uopće nije snašao u BiH. Vjerojatno ni u ovom trenutku ne zna što bi učinio u svezi Izbornog zakona. Čak je u spomenutoj izjavi iz Goražda kazao da on nikada nije ni kazao da će mijenjati Izborni zakon, ali da će odblokirati Federaciju. To se u BiH iščitava da će izaći u susret ne hrvatskim, već bošnjačkim zahtjevima. Schmidt očito skreće na put bivših visokih predstavnika koji su nanijeli veliku štetu hrvatskom narodu, a time i cijeloj BiH.


Umjesto da provede odluku Ustavnog suda BiH u presudi Ljubić koja jasno kaže da domovi naroda nisu nikakvi domovi županija, nego da predstavljaju narode, da donese odluku o izboru članova Predsjedništva i riješi pitanje Izbornog zakona, da predloži parlamentu da se u Ustav BiH doslovce ubaci tek nekoliko riječi i riješi pitanje Ostalih, on je upao "u ralje“ unitarne bošnjačke politike te pokušava naći rješenje koje neće nikoga previše razljutiti. A jedino pravo rješenje je osigurati ustavno-pravnu jednakopravnu poziciju hrvatskom narodu u BiH kakvu imaju i druga dva naroda. Ništa više i ništa manje. Svojim neprestanim povlačenjem pred prijetnjama iz Sarajeva pokazao je da nije "skrojen“, kako se to u BiH kaže, od dobre "japije“, u prijevodu od čvrste građe.


Sada vjerojatno već traju Schmidtovi dogovori po već dobro znanim adresama u Sarajevu – najutjecajnijim veleposlanstvima. I onda možda odluke o promjeni Izbornog zakona bude, a možda i ne. No ako se izbori provedu bez nekih od ključnih izbornih članaka koji su odlukom Ustavnog suda BiH izbrisani još 2018. godine, otvorit će se prava Pandorina kutija.


Jer nemojmo se zavaravati. Bošnjačke stranke su sve pripremile za novu pobjedu Željka Komšića u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva i osvajanje potrebnih šest hrvatskih mjesta u federalnom Domu naroda. A to znači potpunu političku likvidaciju konstitutivnosti hrvatskog naroda i konačno gaženje osnovnih postulata Daytonskog mirovnog sporazuma.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!