Medijska vidljivost Hrvata u BiH

Ponekad me kolege iz Hrvatske znaju upitati kako danas u medijskom pogledu stoje Hrvati u BiH? Neke zanima kako izgleda javno medijsko ''nebo'' u Bosni i Hercegovini? Nažalost, što se tiče hrvatskog naroda u BiH tu stvari ne stoje dobro. U praksi, srpski i bošnjački narod imaju svoje javne medije koji pokrivaju cijelo područje BiH. Hrvati to pravo, koje u zapadnim demokracijama imaju i nacionalne manjine, nemaju. Kada bi bilo tko nepristran, ali dobar poznavatelj prilika u BiH, nekoliko dana pratio rad javnih emitera, sve bi mu bilo jasno. 

Što znači ''javni'' u BiH?

Tri javna emitera su BHRT (Radiotelevizija Bosne i Hercegovine), RTRS (Radio televizija Republike Srpske) i RTVFBiH (Radiotelevizija Federacije BiH). Najjednostavnije rečeno: RTRS je u potpunosti srpski servis, RTVFBiH je bošnjački dok se na BHRT isprepliću srpsko-bošnjački utjecaji. Naravno, možete čuti već otrcane priče kako svaki od ta tri javna servisa brine i pruža prostor i drugima, no to je daleko od stvarnosti. Realnost je jasna. Hrvata tu gotovo nigdje nema. Poneki hrvatski novinar ili urednik na tim televizijama spadaju u ''dekor''. 

Nažalost, odgovornost za takvo stanje stvari leži dobrim dijelom i na hrvatskim političarima u BiH koji nikakav značajniji pomak po tom pitanju nisu napravili dulje od dva desetljeća. Istina, otpor bošnjačke politike za uspostavu kanala na hrvatskom jeziku išao je sve do toga da bi pokušaj realizacije hrvatskih zahtjeva zaustavljali na razini Doma naroda pozivajući se, zamislite, na zaštitu vitalnih interesa bošnjačkog naroda. Nešto kao već toliko puta viđena priča sa Željkom Komšićem. Bošnjačka politika u BiH prihvaća da samo ona izabere Hrvatima člana Predsjedništva BiH, a također im ne dopušta da imaju javni RTV kanal na svom materinskom jeziku.  

Tu pošten i normalan čovjek može samo zanijemiti. Ovdje se neću vraćati dvadeset i nešto godina unatrag, kada je međunarodna zajednica gasila hrvatske medije u BiH, a pojedinim hrvatskim novinarima slala pisma upozorenja da je najbolje da se jedno vrijeme ne bave svojim poslom. Tu spada i ona užasna šutnja političkog Zagreba (Mesić-Račan) početkom 2000.-tih na sve te događaje. Svakako, treba dodati da je 2019. godine pokrenut televizijski program Radiotelevizije Herceg-Bosne koja program emitira na hrvatskom jeziku, no koja se ne financira iz javnih sredstava s razine entiteta ili države. Sredstva se pribavljaju iz većinskih hrvatskih županija, gradova i općina. Ta televizija, koja još ne emitira program 24 sata dnevno, pokušava pokriti zbivanja u svim većinskim hrvatskim krajevima.

Veliki je broj privatnih televizija u BiH, većinom sa sjedištem u Sarajevu: N1, Nove BiH, Face tv, Hayat, OBN… U Sarajevu je sjedište i regionalne televizije Al Jazeera Balkans. U Banjoj Luci je smještena Alternativna televizija, dok je u Bijeljini središnjica BN televizije… Puno je još tu manjih lokalnih TV postaja. Iz svega navedenoga očito je da na ''televizijskom polju'' u BiH Hrvati stoje iznimno loše.

Medijski domet na lokalnoj razini

Nešto bolje Hrvati stoje kad su u pitanju lokalne radiopostaje jer većina općina i gradova s hrvatskom većinom ima lokalne emitere. Lokalne radiopostaje pak teško utiru put do vodećih regionalnih pozicija, a još teže se njihov utjecaj probija i dalje od toga. Treba reći da Radio Herceg-Bosne, koji je dio RTV HB, pokriva znatan dio zemlje. No, ovdje treba istaknuti i jednu privatnu radiopostaju koja dopire i izvan granica BiH. Ima i vjerno slušateljstvo u Republici Hrvatskoj. To je Radiopostaja Mir Međugorje. Iako je to radio posvećen prije svega vjerskim temama, on kroz svoje informativne emisije prati politička, društvena, kulturna i sportska zbivanja među Hrvatima u BiH, ali i važne obljetnice hrvatskoga naroda.

Tiskani mediji u BiH, uostalom kao i svugdje u svijetu, bilježe sve niže naklade. Na hrvatskom jeziku se tiskaju Večernji list, izdanje za BiH te Dnevni list iz Mostara. Među Bošnjacima su najčitaniji sarajevski dnevnici Dnevni avaz i Oslobođenje, dok u RS-u vodeću ulogu imaju Nezavisne novine i Glas Srpske. Na hrvatskom jeziku, za razliku od velikog broja tjednika na druga dva jezika, izlazi samo jedan tjednik. To je Katolički tjednik iz Sarajeva koji uz primarno vjerske teme prati i društvena zbivanja. Ovdje se može istaknuti da Katolička crkva u BiH stoji i iza nekoliko mjesečnika (Naša ognjišta, Svjetlo riječi, Crkva na kamenu, Glasnik mira, a u suradnji s HBK izdaje i misijski časopis Radosna vijest), nekoliko periodičnih izdanja te nekolicine portala.

Utjecaj novih medija

Pozicija medija na hrvatskom jeziku u svijetu novih medija, prije svega portala, donekle je bolja. Razlog tomu je činjenica da je, upravo zbog stanja u kojemu su se našli mediji na hrvatskom jeziku početkom 2000-tih, rano počela njihova ''selidba'' na slobodni prostor interneta. Danas su vrlo čitani portali na hrvatskom jeziku - Hrvatski medijski servis, Bljesak.info, Dnevnik.ba, Nedjelja.ba, Kamenjar i mnogi drugi. Na tom polju, na bošnjačkoj i srpskoj strani, za razliku od prilično raznolike hrvatske scene, perjanicu drže portali već navedenih i najutjecajnijih tiskanih i elektroničkih medija, uz poneku iznimku poput portala Klix.ba.

Koji su najgledaniji mediji u BiH?

To je vrlo teško reći. Postoje istraživanja kojima malo tko vjeruje u BiH, a svaka od vodećih televizija sebe proglašava najgledanijom. No, sa sigurnošću se može reći da su u BiH iznimno gledani programi HRT-a i ostalih televizijskih kuća iz Hrvatske. Programe Hrvatske radiotelevizije, koji su apsolutno prvi izbor Hrvata u BiH, ne prate samo Hrvati, već i brojni pripadnici ostala dva naroda. Naravno i program Nova-e i RTL-a. Hrvatski puk preko kabelskih davatelja usluga rado prati i program Laudato televizije. Također, programi Hrvatskoga radija slušani su u većinskim hrvatskim krajevima, do kud dopire njihov signal. Treba istaknuti da su u BiH popularni i pojedini sadržaji koji se emitiraju na srbijanskim televizijama, osobito glazbeni i reality programi. Tako bi glasio jedan sažeti prikaz medijskog prostora u BiH.

Još nešto treba napomenuti. Veliko nezadovoljstvo kod većine Hrvata u BiH često izazivaju prijenosi velikih sportskih događaja. Tada, redovito od strane davatelja kabelskih usluga, dolazi do zamračenja signala hrvatskih TV kanala koji prenose te događaje. Obrazloženje za to je da su prijenose tih sadržaja na području BiH otkupile neke druge TV postaje. E sad zamislite kako se osjećaju hrvatski navijači u BiH kada moraju slušati komentare na bosanskom ili srpskom jeziku bez ikakvih navijačkih ili domoljubnih osjećaja. Zna biti i mnogo gore… Jednostavno to nije prirodno.

Javni servis na hrvatskom jeziku u BiH i dalje ''nemoguća misija''

U svakom slučaju zvuči nevjerojatno da u državi koju čine tri naroda, i ostali, samo jedan narod - hrvatski nema javni RTV servis na svom jeziku. Dakle, servis koji bi, uz jezik, promicao i kulturu tog naroda te pratio informacije iz svakog dijela BiH gdje taj narod živi. Upravo takvim se potezima ruši preostala raznolikost ove zemlje i ugrožavaju osnovna prava jednog suverenog naroda. Zbog svega navedenog, emisije HRT-a koje prate zbivanja u BiH i danas su iznimno gledani i slušani sadržaji u domovima Hrvata u BiH.

Zadnjih petnaestak godina veliki broj Hrvata u BiH, osobito mlađi i srednji naraštaj, svoj epicentar medijskog zanimanja preselio je na portale, blogove i FB stranice, osobito one na hrvatskom jeziku koji prate život ovdašnjih Hrvata.

Ipak, tek bi javni servis na hrvatskom jeziku ispravio još jednu duboku nepravdu i diskriminaciju koja se vrši nad Hrvatima u BiH. Kada Švicarska može na olimpijske igre slati ekipe koje prenose događaje na njemačkom, francuskom, talijanskom i gotovo zamrlom retoromanskom jeziku; kada u Belgiji egzistiraju sasvim odvojeno javni servisi na francuskom, nizozemskom i njemačkom jeziku; kada švedska manjina u Finskoj ima svoj javni servis… zar Hrvati u BiH u XXI. stoljeću ne mogu imati javni servis na svom jeziku? Tek tada bismo mogli govoriti o medijskoj jednakopravnosti i vidljivosti Hrvata u BiH.