Glas Hrvatske

10:10 / 14.05.2022.

Autor:

''Kolo sreće uokolo vrteći se ne pristaje…''

Ilustracija

Ilustracija

Foto: ˘ / Pixabay

Sve je počelo 1998. godine kada je tadašnji član Predsjedništva BiH Alija Izetbegović pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom BiH u kojemu je zatražio usklađivanja tri ustava (BiH, FBiH i RS). Praktično, to je bio zahtjev da se sva tri naroda učine konstitutivnim na cijelom teritoriju BiH. Do tada su u Republici Srpskoj konstitutivni bili samo Srbi, u Federaciji BiH Hrvati i Bošnjaci. 

Dvije i pol godine nakon toga Ustavni sud BiH donio je odluke koje utvrđuju konstitutivnost sva tri naroda na cijelom području države BiH. No, umjesto iskoraka prema jednakopravnim narodima i obnovi devastiranog društva, u praksi ta odluka doprinosi da Republika Srpska ostane srpski entitet, a Federacija BiH, od bošnjačko-hrvatske federacije koja je po Washingtonskom sporazumu trebala ući u konfederaciju s Republikom Hrvatskom, postaje dominantno bošnjački entitet. Jedina žrtva tog procesa su Hrvati i njihova prava.


U svemu tome ključne zakonske odluke donosila je međunarodna uprava u BiH. Prisjetimo se, ukratko. Ove se godine navršilo 20 godina od donošenja za Hrvate posebno pogubnih Petritschevih ustavnih amandmana iz travnja 2002. godine. Poznati su pod ciničnim nazivom „airport decision“ - „odluka iz zračne luke“ jer ih je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch potpisao doslovno u sarajevskoj zračnoj luci, neposredno prije napuštanja svoje dužnosti u BiH. (Taj udar na konstitutivnost Hrvata osobito ''predano'' nastavio je i njegov nasljednik Paddy Ashdown.). Bio je to nastavak razvlašćivanja i dekonstituiranja Hrvata u ovoj zemlji, koji je započet amandmanima Roberta Barrya, voditelja misije OESS-a u BiH, na propise tadašnjeg Privremenog izbornog povjerenstva, nametnutim samo mjesec dana pred opće izbore 2000. godine. Upravo su Barryjevi amandmani 2001. rezultirali formiranjem Vlade FBiH („Alijansa“) bez stranaka koje su osvojile preko 90% hrvatskih glasova na tim izborima. Ustavni sud BiH je u prosincu 2016. glavni dio Barryjevih pravila proglasio neustavnim i izbrisao ih iz Izbornog zakona. Cijeli taj postupak potpunog dekonstituiranja Hrvata u Federaciji BiH, ali time i na državnoj razini, bošnjačka politika želi završiti nakon izbora na jesen ove godine.


Izbori i bez promjena u Izbornom zakonu


Opći izbori u Bosni i Hercegovini bit će održani 2. listopada, odlučili su 4. svibnja u Sarajevu članovi Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH uz protivljenje jednog hrvatskog člana. Iako je Ustavni sud BiH izbrisao još 2017. godine dio Izbornog zakona BiH koji se odnosi na izbore izaslanika za federalni Dom naroda, a slijedom toga i za državni Dom naroda, te poslije više od dvije godine aktivnih pregovora o izmjeni Izbornog zakona, ali i dijelova Ustava BiH, gdje bošnjačka strana nije pokazala gotovo nikakav interes da se postigne dogovor s hrvatskom stranom, SIP se odlučio na raspisivanje izbora koji će najvjerojatnije dovesti do dodatnog produbljivanja krize u BiH.


SIP BiH se sastoji od sedam članova - dva Hrvata, dva Srbina, dva Bošnjaka i jednog iz reda „ostalih''. Veliku buru i nezadovoljstvo među predstavnicima stranaka Hrvatskog narodnog sabora i srpskih vladajućih stranaka izazvalo je zadnje imenovanje tri člana SIP-a (svibanj 2020.) - jednoga iz hrvatskog i dva iz srpskog naroda - koje su podržali bošnjački i zastupnici srpskih oporbenih stranaka Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Tako je na mjesto hrvatskog člana imenovan Željko Bakalar, savjetnik u dva mandata Željka Komšića, iako Izborni zakon sadrži jasnu odredbu da članovi SIP-a ne mogu biti uključeni u bilo kakvu stranačku aktivnost. A, biti jedan od bliskih savjetnika političaru u BiH se ne smatra, očito, kršenjem te odredbe. Sud BiH je nedavno odbio tužbe da su ta imenovanja bila nezakonita, iako su o tome slučaju pokrenute i nove tužbe. Danas se među hrvatskim analitičarima u BiH smatra da opću prevlast u SIP-u, koje bi na papiru trebalo biti neovisno tijelo, ima bošnjačka politika te da će upravo SIP nakon provedbe izbora provesti naputke te politike.


Tako bi se po drugi put, nakon 2018. godine, trebali održati izbori za koje u jednom značajnom segmentu uopće ne postoje izborna pravila. To su naravno odredbe o izboru izaslanika za federalni Dom naroda, iz kojeg se posredno biraju i izaslanici za državni Dom naroda. Ako se zna kolika je važnost domova naroda u funkcioniranju BiH, onda izgleda potpuno nedemokratski i nepošteno organizirati izbore koji ne sadrže te prebitne dijelove.


Cilj bošnjačke politike


Dom naroda parlamenta Federacije BiH broji 58 izaslanika, od kojih je po 17 iz svakog od tri konstitutivna naroda, a preostalih 7 je iz reda „ostalih“. Dodajmo da se upravo kroz mogućnost manipuliranja brojnijeg naroda došlo do toga da Bošnjaci u potpunosti, uz bošnjački, kontroliraju i srpski te klub „ostalih“, dok su na samoj granici da osiguraju kontrolu nad trećinom (šest) izaslanika u hrvatskom klubu što bi im dalo potpuno odriješene ruke da Federaciju BiH zakonodavno i u izvršnom smislu urede po svojim zamislima. Ta trećina zastupnika u federalnom Domu naroda, a ne član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, glavni je cilj bošnjačke politike na ovim izborima.


Dom naroda ima presudnu ulogu u predlaganju i potvrđivanju izvršne vlasti u Federaciji BiH - potvrđuje sve zakone koje donosi entitetski Zastupnički dom i delegira po pet hrvatskih i bošnjačkih izaslanika u Dom naroda parlamenta BiH. To je jedino mjesto odlučivanja gdje su Hrvati mogli parirati bošnjačkoj brojčanoj nadmoći.


Kako su onda izbori prije četiri godine provedeni? Prema mom mišljenju, i tada nelegalno. SIP BiH preuzeo je na sebe odgovornost da donese akte koji će regulirati izbor izaslanika za federalni Dom naroda. Time je preuzeo i ulogu ustavotvorca i zakonodavca. Nezapamćeno je u modernoj demokratskoj praksi da jedno administrativno tijelo preuzima takve nadležnosti. Jedino su dva parlamentarna doma na državnoj razini, odnosno njihovi zastupnici, mogli donijeti tu odluku, nikako SIP. Nakon što je Ustavni sud BiH prihvatio apelaciju Bože Ljubića 2016. te istaknuo, skraćeno kazano, da su narodi ti koji biraju svoje izaslanike, a ne županije, izbrisana je odrednica da iz svake županije treba biti izabran bar jedan izaslanik iz reda konstitutivnog naroda.


Odluka SIP-a iz prosinca 2018. godine temeljila se na tome da se pri raspodjeli mandata kao osnova koristio popis stanovništva iz 2013. godine - Bošnjaci su tražili da se uzimaju kao kredibilni rezultati popisa iz 1991. bez obzira što tada nisu postojale županije niti su sve granice općina bile iste kao danas - te da je iz svake od deset županija unutar Federacije BiH bio delegiran barem po jedan pripadnik svakog od tri konstitutivna naroda, dakle upravo suprotno od odluke Ustavnog suda. Za ovakvu odluku glasovalo je pet članova SIP-a (srpski, hrvatski i ostali), dok su dva (bošnjački) bila protiv. Zapravo, to je u praksi značilo da se Bošnjaci neće moći domoći trećine hrvatskih izaslaničkih mjesta u federalnom Domu naroda iako su na svojim listama u pojedinim „pogodnim“ županijama već bili pripremili podobne kandidate za tu nakanu.


Tako su izbori 2018. godine upozorili bošnjačku politiku kako bi za ostvarenje tog plana trebali imati kontrolu nad SIP-om što se i zbilo kroz opisane događaje.


Kakav će biti hrvatski odgovor?


Zbog svega toga bilo je jasno da nitko od bošnjačkih političara neće pristati na dogovor s hrvatskom stranom bez ozbiljnijeg pritiska međunarodne zajednice. A oni su, nasuprot tome, dobivali stalnu podršku međunarodne uprave u BiH. Sjetimo se da se u jeku pregovora u Neumu visoki predstavnik Christian Schmidt oglasio porukom da će izbora biti, dogovorile se izmjene Izbornog zakona, odnosno Ustava BiH, ili ne. Bošnjački političari, ali i bošnjački mediji, su agresivno i s visine poručivali da dogovora nema i ne pokušavajući to posebno opravdati osim ponavljanjem svoje uobičajene mantre o potrebi uređenja građanske BiH, u praksi većinske bošnjačke države.


Do danas, kad se osvrnemo, vidimo da se Republika Hrvatska, članica EU i NATO-a, nije uspjela izboriti za jednakopravni položaj Hrvata u BiH, dakle, za izmjene Izbornog zakona, i uz to potrebite Ustavne promjene. Čak iz bošnjačkih političkih krugova dolaze podsmješljive i ironične opaske na taj račun. Nedavni sukob hrvatskog premijera i predsjednika o toj temi, koji i dalje traje, nije donio ništa dobro Hrvatima u BiH. U sva ova pitanja izmjena izbornog zakona srpska strana se nije previše miješala, iako je vladajuća većina u Republici Srpskoj bila spremna podržati hrvatske prijedloge.


I što slijedi? Hrvatski narodni sabor BiH je poslije raspisivanja izbora kazao da će poduzeti pravne procedure i političke korake za novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju BiH na načelima federalizma i konsocijacijske demokracije. Bošnjačke stranke i nezaobilazno američko te britansko veleposlanstvo u Sarajevu su tu izjavu osudili. HNS BiH je odlučio da neće bojkotirati izbore za koje smatraju da su nezakoniti i nedemokratski, već će ipak sudjelovati. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je kako je 6. svibnja, nakon inicijative hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, razgovarao s europskim predstavnicima (ne navodeći o kojima je riječ) kako bi pripremili novi krug pregovora o izbornoj reformi u BiH. Čelnik SDA Bakir Izetbegović odbacio je odmah mogućnost da takva inicijativa uspije. Na tome su fonu i ostali bošnjački političari. Svi se oni nadaju da će na jesenskim izborima na „legalan“ način završiti proces dekonstituiranja Hrvata u BiH, započet 2000. godine zloglasnim Barryjevim amandmanima. Jedino se ne zna kakav će na sve to biti hrvatski odgovor. Ono što se oprezno spominje je treći entitet. No, hrvatska strana još polaže nade u postizanje naknadnog dogovora oko izmjena Izbornog zakona BiH.


Političko Sarajevo, bošnjačka politika, čini se da je zaboravilo da nasilnim oduzimanjem konstitutivnih prava hrvatskom narodu i BiH prestaje postojati. Posljedice toga mogu biti nesagledive…


U svakom slučaju, čeka nas politički iznimno ''vruće'' ljeto, a jesen može biti i ''užarena''.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!