Glas Hrvatske

01:29 / 15.05.2023.

Autor:

Kakvi vjetrovi pušu iz Mostara, Sarajeva i Banje Luke?

Zastava BiH

Zastava BiH

Foto: Photo: Armin Durgut / PIXSELL

Već odavno sam shvatio da svaki od tri naroda u BiH ima svoju povijest. Nema tu zajedničke povijesti, niti će je ikada biti. I tu završava vjerojatno najbitniji dio priče o jedinstvu jedne zemlje. Pogledi su dijametralno suprotni na mnoga zbivanja i na čitave povijesne epohe… Zadnji rat je na sve to stavio samo još jedan snažan pečat.

Bosna i Hercegovina je višenacionalna i višereligijska zemlja, a sve takve zajednice su i iznimno kompleksne. Tri naroda slave različite praznike i blagdane, uče različite povijesti, imaju svoje jezike, većinom pripadaju trima različitim vjeroispovijestima, u stalnim su političkim sukobljavanjima, a  moraju se na to sve dodati i kulturološke razlike… Kaže jedna izreka da Belgiju, koju često potresaju krize između Valonaca i Flamanaca, jedino spajaju kralj, nogometna reprezentacija i pivo. Za Bosnu i Hercegovinu čak ni to ne važi. Nema kralja – ako izuzmemo visokog predstavnika, navija se za tri različite reprezentacije, pa čak je i piće prijeporna tema.


U poplavi vijesti o zbivanjima o BiH - o tome tko je u pravu tko u krivu; tko je europski, a tko proruski ili proislamski opredijeljen; tko je za zajednički suživot, a koga to uopće ne zanima; tko poštuje, a tko ne poštuje drugoga; tko gleda u budućnost, a tko živi u prošlosti - osobama koje to sve promatraju sa strane teško se snaći. Tko tu govori istinu?


Znate onu basnu o kozi i rogu. Odlutalu kozu od stada pastir je pokušao vratiti zvižducima i povicima. Kako nije uspio, bacio je kamen i kozi slomio rog. Pastir potom zamoli kozu da ne kaže ništa gospodaru. Koza mu reče: „Baš si lud. Rog će vikati, ako ja i prešutim“. Ako laže koza, ne laže rog, kaže izreka koja je nastala iz te priče.


U nekim postupcima i odlukama tri grada u BiH (Mostar, Sarajevo i Banja Luka) koji često personificiraju tri naroda u BiH (Hrvate, Bošnjake i Srbe) dobrim dijelom, neću reći u potpunosti, da se iščitati kakvo je prevladavajuće raspoloženje,  i na kraju, za kakve se vrijednosti danas zalaže svaki od ta tri naroda ili bar njegovo političko vodstvo. Ono što je očito, skriti se ne da. Činjenice govore sve. Krenimo s Mostarom.

Mostar


Vlasti u Mostaru 9. svibnja ove godine simbolično su na Dan pobjede nad fašizmom i na Dan Europe, započele s uklanjanjem ploča s nazivima ustaških dužnosnika te postavljanjem novih, imenovanih po uglednim građanima, o čemu je Gradsko vijeće donijelo odluku još prije deset mjeseci.


Umjesto Mile Budaka, ministra iz Vlade marionetske Nezavisne Države Hrvatske, u središtu Mostara postavljena je ploča s imenom pjesnika Alekse Šantića. Na identičan način su uklonjene ploče u nekadašnjoj Ulici Vokića i Lorkovića, koji su također bili ministri u Vladi NDH, saveznici Hitlerove Njemačke i Mussolinijeve Italije. Na ta su mjesta postavljene ploče s imenom hrvatskog pjesnika Tina Ujevića, koji je s posebnim nadahnućem pisao o gradu na Neretvi.


Uz ove dvije ulice promijenjene su ploče i u nekadašnjoj Ulici Đure Spuževića, koja je preimenovana u Ulicu Ismeta Ice Voljevice, dok je u Ulici tabornika Ive Zelenike postavljena ploča s natpisom Ciglana. Ulica koja je nosila naziv po Rafaelu Bobanu sada nosi ime fra Ljudevita Laste. Ulica nazvana po ustaškom povjereniku za BiH Juri Francetiću, nosit će naziv Humska ulica. Podsjetimo, potkraj rata 1995. tadašnje hrvatske vlasti u Mostaru promijenile su nazive 72 ulice i trga. Većina novih naziva se odnosila na osobe iz hrvatske povijesti, a šest ulica u Mostaru dobilo je imena ustaških političkih i vojnih dužnosnika. Inicijativa vijećnika Hrvatske republikanske stanke Silvija Bubala da se Ulica maršala Tita (u istočnom dijelu grada) preimenuje u Ulicu kralja Stjepana Tomaševića ostala je samo inicijativa i nije dobila potrebnu podršku gradskih vlasti.


Gradsko vijeće Mostara je u ljeto prošle godine donijelo odluku o uklanjanju ovih spornih naziva što su pozdravile administracije SAD-a, EU, Ureda visokog međunarodnog predstavnika, uz očekivanje da tako postupe i drugi gradovi poput Sarajeva i Banje Luke. No, tamo do sada nisu donesene odluke o uklanjanju naziva ulica po suradnicima nacista i pripadnicima četničkoga pokreta. O krvavom nasljeđu komunističkog doba se još i ne govori.

Sarajevo


Kakvo je stanje u Sarajevu? U Sarajevu niz ulica i danas nosi imena suradnika nacističkog pokreta poput antisemita Mustafe Busuladžića (u glavnom gradu BiH se nalazi i škola koja nosi njegovo ime); zatim imama Sulejmana Paćariza, pukovnika i zapovjednika SS muslimanske policije Sandžaka; imama Osmana ef. Rastodera, pripadnika i aktivista muslimanske policije Sandžaka; Huseina ef. Đoze, bojnika i imama 28. regimente zloglasne 13 SS Handžar divizije (te povremenog imama cijele divizije). Sporni su i nazivi ulica Envera Čolakovića, nekadašnjeg otpravnika poslova za kulturu NDH u Mađarskoj; Muhameda ef. Pandže, za kojeg povjesničari kažu da je jedan od najvećih zagovornika osnivanja SS Handžar divizije. Upitne su i ulice Fehima Spahe, reis-ul-uleme koji je prihvatio NDH i pozvao sve muslimane da urade isto te Asafa Serdarevića, pripadnika Pandžine postrojbe … Teško je doći do sasvim preciznih podataka, ali prema dostupnim podacima oko 160 ulica u Sarajevu je nakon zadnjeg rata dobilo nove nazive. Posebna su priča nazivi ulica koje su u ovom gradu dobile ime po pripadnicima Armije BiH ili njenih postrojbi. Naravno, jasno je uočljiv i trend povezivanja imena brojnih ulica u glavnom gradu BiH s osmanskim periodom okupacije.


No pravi šok je uslijedio krajem ožujka ove godine kada je skupština Sarajevske županije, gdje vlast predvode SDP i Narod i pravda, odlučila da će nastava u osnovnim i srednjim školama na području Sarajevske županije biti skraćena tijekom mjeseca ramazana. Sekularna država, njen glavni grad, povinovao se pravilima jedne religije, uopće se ne osvrćući na pripadnike drugih naroda i ne pitajući se kakvu to poruku šalje o glavnom gradu BiH.   


Županijsko ministarstvo obrazovanja tako je dobilo nalog da provede tu odluku koja je bila na snazi do 24. travnja, kada je završen jednomjesečni dnevni post koji je obveza za vjernike muslimanske vjeroispovijesti. Zastupnička inicijativa podnesena je uz obrazloženje da se učenicima i zaposlenima u školama mora osigurati slobodno vrijeme kako bi stigli na iftar, odnosno večernji objed.


Ovo je prvi put u poratnoj povijesti da se u nekom dijelu BiH donosi ovakva odluka, a u komentarima na društvenim mrežama i portalima prevladale su kritike i čuđenje, posebice stoga što slične zamisli nisu uopće bile na dnevnom redu ni dok je Sarajevskom županijom vladala Stranka demokratske akcije (SDA), koja održava bliske veze s Islamskom zajednicom. 

Banja Luka


U Banjoj Luci su od posljednjeg rata promijenjeni nazivi 244 ulice, neki kažu i puno više. Uglavnom, uklonjeni su svi „Hrvati i Bošnjaci“ iz imena tamošnjih ulica i izvršena je dodatna srbizacija grada. No brojni četnički zločinci i suradnici nacista su dobili svoje ulice.


Tu je Ravnogorska ulica, nazvana po Ravnogorskom četničkom pokretu. Jedna od ulica u Banjoj Luci nosi naziv po Dragiši Vasiću, glavnom ideologu četničkog pokreta tijekom Drugog svjetskog rata. Bio je drugi čovjek četničkog Ravnogorskog pokreta, odmah iza Draže Mihailovića. I Stevan Moljević bio je jedan od najistaknutijih četničkih ideologa. Smatra se jednim od začetnika ideje o „etničkom čišćenju“… Ulice su dobili i četnički vojvode Uroš Drenović i Rade Radić.


U studenom 2019. godine u parku ispred zgrade Narodnog kazališta u Banjoj Luci, u prisustvu najviših dužnosnika iz RS-a, otkrivena je bista Nikole Koljevića. On i kasnije osuđenica za ratne zločine Biljana Plavšić bili su osnivači SDS-a i na dužnosti potpredsjednika RS-a u ratnim godinama. Koljević je 1997. godine na Palama pucao sebi u glavu, te je potom preminuo u bolnici u Beogradu. U haškoj presudi Radovanu Karadžiću naveden je kao jedan od sudionika udruženog zločinačkog pothvata koji je doveo do najtežih ratnih zločina, uključujući i zločin genocida.


U Banjoj Luci 24 ulice imaju imena vezana za nedavni ratni period. Svoju ulicu ima i Milan Tepić, major JNA koji je u samoubilačkoj akciji raznio jedno od skladišta oružja u Bjelovaru, pri čemu je ubijeno jedanaest hrvatskih branitelja i deseci nedužnih vojnika koji su služili redoviti vojni rok u jugovojsci. Ovaj bh. entitet ustanovio je i posebno odličje za zasluge u ratu s njegovim imenom. Proglasili su ga posljednjim narodnim herojem... I imena čitavih gradskih kvartova promijenjena su u gradu na Vrbasu tijekom proteklog rata.


U RS-u, pa tako i Banjoj Luci, proslavlja se redovito 27. siječnja Svetog Savu u svim školama kao školska slava. Tu su i krsne slave tog entiteta, sveučilišta, bolnice…


Treba kazati da mnogi gradovi u BiH nisu uklonili nečasno breme komunističkog nasljeđa. Mnoge ulice nose nazive po komunističkim glavešinama iz doba Drugog svjetskog rata od kojih su mnogi bili uključeni u zločine komunističke diktature. Podsjetimo, Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. govori o važnosti europskog sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima te se pozivaju sve države članice EU-a da 23. kolovoza obilježavaju kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima i na razini EU-a i na državnoj razini. Također da razvijaju svijest mlađih naraštaja o tim temama tako što će povijest i analizu posljedica totalitarnih režima uključiti u kurikulume i udžbenike svih škola u EU-u. BiH je od toga očito daleko.


Kakvi vjetrovi pušu iz Mostara, Sarajeva i Banje Luke može se, dobrim dijelom, iščitati iz navedenih primjera. Ako laže koza, ne laže rog.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!