"Ludilo, brale"

Ima samo jedna država u svijetu koja je od svog utemeljenja u stalnoj krizi - Bosna i Hercegovina. Proteklih tjedan dana svi oni koji pozornije prate zbivanja u BiH svjedoče još jednoj velikoj krizi. Povod joj je Ustavni sud BiH, a uzrok je duboka podijeljenost oko budućnosti BiH između političkih predstavnika tri naroda. To je osnovni razlog zašto država "skrojena" u Daytonu upada iz krize u krizu.

Iako kriza oko Ustavnog suda već dugo tinja, vladajuće stranke na državnoj razini to pitanje uopće nisu ozbiljno razmatrale. Svatko zbog svog interesa. Većinska bošnjačka politika se nadala da će svojim odlukama Republika Srpska isprovocirati međunarodnu upravu i dva najutjecajnija veleposlanstva u BiH. To bi onda značilo i političku akciju protiv vlasti RS-a, što političko Sarajevo neprestano zaziva. Vlasti u Republici Srpskoj su zaključile da je došlo vrijeme da počnu odbacivati sve što su smatrali kao samovoljno prisvojene entitetskih ovlasti od strane države. Ustavni sud BiH smatraju povlaštenim mjestom bošnjačke politike. Hrvatska strana je već mjesecima sprječavana od bošnjačke politike da izabere prvorangiranog kandidata iz reda Hrvata u Ustavni sud. Bošnjački političari su željeli da se entitetskom parlamentu pošalju dva imena, a HDZ BiH se pribojavao da bi se bošnjačka većina pri tome vjerojatno odlučila za kandidata koji bi bio njihov izbor. Neka vrsta novog Komšića. I zbog toga se taj izbor oteže mjesecima. Budimo realni, u Ustavni sud BiH se ne ulazi bez snažne stranačke podrške, a i mnogi od sudaca su prije toga bili članovi političkih stranaka.

BiH je složena i komplicirana zemlja. Sve institucije su konstituirane po principu nacionalnog ili entitetskog pariteta, neke po jednom, neke po oba obrasca. U svim njima osigurana je zaštita, bilo vitalnog nacionalnog, bilo vitalnog entitetskog interesa. Ustavni sud BiH predstavlja jedinu instituciju na razini BiH u kojoj nije prisutan princip zaštite vitalnog interesa entiteta, niti pak vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda. No, u praksi se do sada iznimno pazilo na nacionalni sastav tog suda.

Kamen smutnje

Podsjetimo se i tko čini Ustavni sud BiH. Po odredbi Daytonskog ustava Ustavni sud BiH čini devet sudaca, od čega četiri (u praksi po dva Bošnjaka i Hrvata) imenuje Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH i dva Narodna skupština RS (u praksi dva Srbina). Predsjednik Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga bira tri strana sudca koji ne mogu biti državljani susjednih zemalja. Strani sudci su po mišljenju srpske, ali i hrvatske strane, trebali davno napustiti tu instituciju. Tome se naravno, snažno odupire bošnjačka strana dok joj druge dvije prebacuju da ta tri sudca gotovo uvijek glasuju udruženo s dva bošnjačka sudca i tako nadglasavaju sudce Srbe ili Hrvate.

Trenutno nedostaju sudac iz FBiH (Hrvat) i sudac iz RS-a (Srbin), dok je drugi sudac iz RS-a zatražio prijevremenu mirovinu nakon poziva entitetskog parlamenta RS-a da napusti tu dužnost. Realno, to je veliki deficit te institucije da nema ni jednog sudca s područja jednog entiteta, odnosno predstavnika jednog naroda. Osim jedne Hrvatice, sud sada čine dva Bošnjaka i tri inozemna sudca. U državi kao što je BiH to je ozbiljan problem. 

I redoslijed posljednjih događaja je prilično jasan. Veliki kamen smutnje je, pored brojnih drugih, i neriješeno pitanje državne imovine. Ustavni sud BiH stavio je 2. ožujka 2023. privremeno izvan snage Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcioniranje javne vlasti u Republici Srpskoj koji je donio parlament tog entiteta. Republika Srpska želi da sva nepokretna imovina pripadne entitetima, bošnjačka da pripadne državi BiH. Taj spor traje od nastanka današnje BiH.

Potom je Ustavni suda BiH na izvanrednoj sjednici održanoj 19. lipnja izmijenio pravilnik koji se odnosio na funkcioniranje tog Suda. U osnovi, izbrisan je članak kojim je bilo propisano da sjednicama na kojima se odlučuje o pitanjima ustavnosti zakona donesenih na razini BiH ili nižim razinama mora prisustvovati „najmanje jedan sudac iz Republike Srpske i tri suca iz Federacije“. Pravilnik je promijenjen i odluke će se sada moći donositi ako u Sudu ne bude nijednog sudca iz Republike Srpske, a sjednici prisustvuje pet sudaca.

Ta odluka je na noge podigla gotovo sve srpske političare u RS-u. Dvotrećinskom većinom glasova zastupnika parlament Republike Srpske (Narodna skupština RS) usvojio je 27. lipnja zakone kojima zabranjuje provedbu presuda Ustavnog suda BiH i objavljivanje odluka visokog predstavnika Christaina Schmidta, pa time i njihovu provedbu. Napomenimo da u Republici Srpskoj Schmidta nazivaju „njemački turist, Švabo, lažni visoki predstavnik…“. Prebacuju mu da nema nikakav legitimitet jer ga, kao sve njegove prethodnike, kako je predviđeno u Daytonu, nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a zbog protivljenja Rusije i Kine. Tu se treba napomenuti da Schmidt kroz proteklu godinu dana nije imao ni jedan službeni susret s bilo kojim političarom iz Republike Srpske, izuzev jednog susreta s predstavnicima oporbenog PDP-a.

Schmidt je potom zakone usvojene u NS RS-a 1. srpnja poništio, a istodobno nametnuo izmjene Kaznenog zakona BiH kojima je omogućen kazneni progon dužnosnika koji ugrožavaju ustavni poredak i onemogućavaju provedbu odluka visokog predstavnika. Istaknuo je potom kako entitetske skupštine nemaju nadležnost, nemaju pravo regulirati jursidikciju ključnih daytonskih institucija, kao što je Ustavi sud BiH. Naglasio je da je to napad na Ustavni sud BiH i pokušaj ugrožavanja pravnog i ustavnog okvira zemlje, uključujući i ključne elemente kao što su odluke visokog predstavnika.

Dodikov odgovor na to bio je kako se on nije kandidirao za predsjednika RS ''da bi pred svakom fukarom saginjao glavu''. Najavio je da će kroz odluke entitetskog parlamenta zabraniti djelovanje Suda BiH, Tužiteljstva i SIPA-e na području Republike Srpske… A upravo ta tijela bi trebala djelovati poslije Schmidtove odluke. Ukratko to je kronologija zadnjih događaja u svezi Ustavnog suda.

Gdje je izlaz?

Gdje je izlaz? On se danas ni ne nazire. Svaki suvisli promatrač vidi da BiH sve dublje tone, a odnosi tri naroda opet su na iznimno niskoj razini. Krpanje daytonske BiH sve je teže. No činjenica je da međunarodna zajednica to ne želi priznati. U principu je jasno da entitetski parlament ne može biti iznad državnog Ustava, ali kakav je to Ustavni sud u kojemu bi sjedili i odluke donosili predstavnici samo jednog naroda i stranci? 

Izlaz svakako nisu nove nametnute odluke visokog predstavnika, ni novi pokušaji iz RS-a koji bi vodili put secesije tog entiteta. Velika šteta je i kroz ove događaje već načinjena. Osobito za odnose tri naroda. Gotovo sve bošnjačke stranke priželjkuju da visoki predstavnik smijeni predsjednika RS-a Milorada Dodika, čovjeka kojeg je izabrala većina glasača tog entiteta.

Voljeli bi da se to desi i većini njegovih najbližih suradnika. Posebno nacionalističku vatru podgrijavaju oporbeni SDA i DF te njima bliski mediji koji bošnjačke stranke u vlasti eprestano prozivaju za izdaju, odnosno popuštanje Dodiku i Čoviću. Gotovo sve srpske stranke u BiH su stale iza odluke parlamenta o Ustavnom sudu i odlukama visokog predstavnika. Treba li sve zastupnike smijeniti ili poslati u zatvor? Tko će to učiniti? Što još taj entitet može učinit da zagorča život visokom predstavniku i američkom i britanskom veleposlanstvu u Sarajevu? U isto vrijeme hrvatska strana je podržala da se donese novi zakon o Ustavnom sudu i da se uklone strani sudci, no izrazila je protivljenje odlukama parlamenta RS-a.

Šteta samo što se ovolika buka nije digla na brojna i jasna kršenje daytonskog sporazuma i duha tog sporazuma, recimo u slučaju nametanja Hrvatima četiri puta bošnjačkim glasovima Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Taj potez bi gotovo politički prekrižio jedan narod da je uspio i drugi dio tog osmišljenog plana o izboru probošnjačkih političara, njih bar trećine, u hrvatski Dom naroda Federalnog parlamenta.

Nakon gotovo trideset godina daytonske BiH imamo kaotičnu situaciju. Imamo visokog predstavnika kojeg nitko u RS-u ne priznaje; entitet (RS) koji se želi razgraničiti s ostatkom zemlje; imamo američkog i engleskog veleposlanika koji određuju pravac u kojemu treba ići BiH; državu koja živi od kredita i pozajmica; tri naroda od kojih ni jedan nije zadovoljan svojim položajem; zemlju koja se demografski prazni; korupciju, nepotizam i klijentelizam na svakom koraku… Jedna pjesma kaže - "ludilo brale".

Jedini izlaz je temeljni dogovor političkih predstavnika tri naroda o budućnosti zemlje. Njega mogu postići samo predstavnici tri naroda, uz minimalnu pomoć stranaca, i na načelima konsocijacijske demokracije. Je li on moguć? U ovom trenutku, u svim domaćim neprilikama i geopolitičkom okruženju, realno to je teško moguće.

Iz krize u krizu

Čak i da Schmidt odluči smijeniti Dodika, kako će to učiniti? Njegove odluke se u RS neće ni objaviti. Hoće li poslati strane vojne postrojbe da izvrše desant na Banja Luku jer policijska tijela tog entiteta sigurno ne bi dopustila jedinicama iz Federacije BiH upad na područje RS- a? I kad bi ga i smijenili i zabranili mu doživotno politički angažman za godinu, dvije bi se pojavio još veći „Dodik“. Pa zar treba podsjećati na hvalospjeve koje su 1998. i 1999. godine upravo američki i britanski diplomati pjevali po medijima u čast nove osobe na političkoj sceni RS-a koja će potisnuti SDS i promijeniti smjer u kojem ide taj entitet? Radilo se, naravno, o Dodiku.

Situacija je u BiH nepredvidiva i samo dokazuje koliko je BiH nefunkcionalna država i podijeljena društvo. Što danas imamo? Velike probleme oko Ustavnog Suda BiH, osakaćeni i skrpani Izborni zakon, Predsjedništvo u kojemu su Bošnjaci izabrali svoja dva predstavnika, vlast na državnoj razini koja jedva funkcionira, dok se ne zna postoji li još većina u federalnom Zastupničkom domu i stotinu drugih problema u funkcioniranju vlasti. Eto to je rezultat 28 godina postojanja daytonske BiH. Po meni krivci su oni koji su ovakvu BiH osmislili.

Država bez punog suvereniteta, s puno demokratskih deficita, zemlja u kojoj su sva tri njena konstitutivna naroda nezadovoljna i dalje će nastaviti lutati od krize do krize u čemu će joj obilno pomagati inozemni diplomati (najčešće vrlo neupućeni u njenu povijest, kulturu i odnose tri naroda) koji umnogome odlučuju o njenom usudu, a ne snose nikakvu odgovornost… Možemo samo reći - "ludilo brale&"! Nema ozbiljnog pomaka na bolje bez temeljnog dogovora predstavnika tri naroda o budućnosti BiH i svih njezinih stanovnika.