(Foto: HKD Napredak) (Foto: HKD Napredak)

Izložba mlade kiparice Kristine Livančić postavljena kao pitanje Zašto pokušava na vizualan način otvoriti i druga pitanja: Zašto živimo u kulturi ambalaže koja prezire sadržaj.

Krilatica da ambalaža prodaje robu ma kako bila svrhovita ovu civilizaciju zatrpala je smećem, a crne vrećice za smeće i otpad učinila najčešćom slikom ambijenta.

Odijevajući žičane ljudske kosture u raznim pozama i pokretima crnim najlonskim vrećicama Kristina Livančić sugerira dvije proturječne poruke. Prva je krajnje pesimistična, sumorno crna jer sugerira da se ljudi u ovoj potrošačkoj civilizaciji lagano pretvaraju u smeće i da će kao smeće završiti. Druga nam otvara jednu sasvim novu vizuru kako se kroz umjetnost svemu može dati novi smisao, kako se ružnoća može pretvoriti u ljepotu.

Kinetičke instalacije postavljene su da budu mobilne, da se pokreću i gibaju strujanjem zraka dok se oko njih prolazi. Te figure predstavljaju ljude i promatrače te omogućavaju da na trenutak iskočimo iz svakodnevnih rutina i zaigramo, zaplešemo ples na vjetru.

Simbol kruga predstavlja početak i kraj. On je najsavršeniji oblik koji postoji i ima najdublje simboličko značenje.

Mlada umjetnica je ovom izložbom na umjetnički način digla svoj glas protiv bezdušnog ponašanja prema prirodi upozoravajući da u onom crnom scenariju možemo, ako već nismo, postati ništa drugo nego ljudi bez duše, empatije, umotani u plastičnu ambalažu.

(Izvor: HKD Napredak/ Anto Zirdum)