Uskrs - običaji, 1938.: Dječje veselje (Slavonija), autor Andrija Maurović (Foto: snimka zaslona) Uskrs - običaji, 1938.: Dječje veselje (Slavonija), autor Andrija Maurović (Foto: snimka zaslona)

Ova izložba prikazuje zanimljivost i ljepotu čestitki, putem kojih se nekada prije više od sto godina, vrlo često komuniciralo.

Stare razglednice počinju se pojavljivati devedesetih godina 19. stoljeća. U samom početku bile su to poštanske dopisnice na kojima je jedan dio bio oslikan. S vremenom je slika zauzimala sve više mjesta, pa se tako dopisnica polako "pretvarala" u razglednicu. Na jednoj strani bila je slika i ispod nje malo mjesta za poruku, dok se kompletna druga strana koristila za ispisivanje adrese. Oko 1904. godine nakladnici su tu stranu podijelili, tako da je jedna polovica služila za adresu, a druga za poruku. Naravno, na drugoj strani bila je slika. Takva forma razglednice zadržala se do današnjih dana.

Uskrsna čestitka 1918. (Foto: snimka zaslona)

Na prijelazu iz 19. u 20. st. građanstvo kao sredstvo komunikacije često je koristilo dopisnice, pisma i razglednice. Čestitalo se gotovo sve: Božić, Nova godina, Uskrs, Duhovi, imendani, rođendani, Sveti Nikola i Krampus…

Uskrs - običaji (1938.): Blagoslov jela na Veliku subotu (BiH), autor Karlo Mijić, hrvatski slikar rođen u Bileći (Foto: snimka zaslona)

U izboru čestitke uvijek se birala ona najljepša, po svome ukusu ili mišljenju određene društvene sredine, kako bi se razveselilo onog kome je bila upućena. Pritom se pazilo da čestitka bude lijepo sročena, prigodna i poslana na vrijeme.

Uskrs - običaji (1938.): Povratak s uskrsnuća (Dalmacija), autor Andrija Maurović (Foto: snimka zaslona)

U školama se tada učio krasopis, tako da su čestitke bile lijepo ispisane. Kako smo u to vrijeme povijesno bili u Austrougarskoj monarhiji, čestitke su, osim na hrvatskom jeziku, pisane i na njemačkom, a zbog otpora mađarizaciji, rjeđe na mađarskom jeziku.

Vrhunac izrade čestitke dostižu u vrijeme secesije, stilskog pravca u umjetnosti inspiriranog prirodom. To je bilo zlatno doba čestitki kada na njima primjećujemo veliku kreativnost, te bogatstvo sklada i ljepote. To se osobito vidi po neobično bogatom načinu ukrašavanja (ornamentalni i dekorativni), koji je proizašao iz prirodnih oblika, posebice iz cvijeća i životinja.

Uskrsna čestitika (1902.) (Foto: snimka zaslona)

Čestitke su bile tiskane u litografiji, u kojem je kao tiskovna forma služila kamena ploča. Ta tehnika omogućila je kvalitetne reprodukcije slikarskih djela svih vrsta, pa su u višebojnoj litografiji (grčki lithos – kamen) brojni umjetnici našli specifične mogućnosti izražavanja. Čestitke su bile tiskane i u knjigotisku, klasičnoj tiskarskoj tehnici, gdje se otisak dobiva uz pomoć tiskarske preše pritiskom tipografskih slova na tiskovnu podlogu. Ta je tehnika bila manje kvalitetna od kamenotiska, gdje su konture slika bile nešto grublje i izraženije.

Uskrs - običaji (1940.): Ljubljenje križa (BiH), autor Gabrijel Jurkić, hrvatski slikar rođen u Livnu (Foto: Snimka zaslona)

U današnje moderno doba, kad je upotreba razglednica bitno smanjena, rado ćemo se sjećati kako su nekada naši stari čestitali i divili se ovim malim umjetničkim djelima.

Uskrs - običaji (1938.): Snaše opleću uskrsne pisanice sa šarenom vunom (okolica Petrinje), autor Otto Antonini, hrvatski likovni grafičar, dizajner, portretist i ilustrator (Foto: snimka zaslona)

Zadnji blok razglednica napravljen je s motivima hrvatskih uskršnjih običaja. Razglednice su tiskane od 1937-39. godine, u vrijeme kad se svijet nalazi u okolnostima zaoštrenih europskih političkih prilika prije 2. svjetskog rata, a kod Hrvata se ponovo budi nacionalni žar motiviran željom za stvaranjem Banovine Hrvatske. Te razglednice su ilustrirali veliki hrvatski umjetnici i predstavljaju posebno poglavlje u povijesti razglednica.

 Uskrs - običaji (1938.): Hrvatski uskrsni zajutrak u Slavoniji, autor Otto Antonini (Foto: snimka zaslona)