Afirmacija naive kao vrhunske umjetnosti

U knjizi je 28 kraćih ili dužih esejističkih priloga, odnosno stručnih studija, u kojim se raspravlja o nekoliko prominentnih i najvrsnijih umjetnika hrvatske naive – Ivanu Lackoviću, Ivanu Rabuzinu, Ivanu Večenaju, Matiji Skurjeniju, Ivanu Generaliću, Martinu Mehkeku, Miji Kovačiću i Franji Vujčecu – te trojci autora hrvatske moderne umjetnosti: Vanji Radaušu, Marijanu Detoniju i Željku Senečiću.

U šest je priloga riječ o analizama, interpretacijama i vrednovanju ključnih novonabavljenih djela za fundus Hrvatskoga muzeja naivne umjetnosti u posljednjih desetak godina.

Slijede zapisi o nekolicini likovnih kritičara, povjesničara umjetnosti, galerista i muzealaca – Josipu Depolu, Jurju Baldaniju, Vladimiru Gossu, Nadi Vrkljan Križić i Charlotti Zander  te dva prevoditelja: Williamu E. Yuillu i Edi Dermitu – koji su višestruko zaslužni za promociju, interpretaciju i prezentaciju naše naive.

U svim je tekstovima prisutna veća ili manja povezanost s problematikom naive i srodnih pojava odnosno s institucijom zagrebačkoga Muzeja naive čiji je ravnatelj 11 godina bio upravo Vladimir Crnković.

Vladimir Crnković o knjizi "Moji ljudi"

Vladimir Crnković o knjizi "Moji ljudi"

11:11