(Foto: Globalna Hrvatska/ screenshot) (Foto: Globalna Hrvatska/ screenshot)

Bježeći pred Turcima prije više od pet stoljeća Hrvati su se naselili na brdovito područje u južnoj Italiji. Izoliranost je omogućila da očuvaju tradicijsku kulturu i jezik, ali ih i tjerala iz Molizea. Tako je oduvijek bio na vjetrometini migracija. Michele Giuseppe još je kao mladić otišao iz rodnoga Kruča.

- Ovdje se ne može živjet. Kako bi živio ovdje? Imali smo četvero djece i onda sam otišao i živio bolje - kaže Michele Giuseppe Quici, povratnik iz Australije.

(Foto: Globalna Hrvatska/ screenshot)

Povratak je tu, kao i rođenje - velik događaj. Nerado govore o tome koliko ih je preostalo: od 2500 duša, samo 600. No, s takvom se demografskom slikom tamošnje vlasti ne mire pa svakom pridošlici u uspavanu regiju daju poticaj od 25 tisuća eura - po 700 eura na mjesec u tri godine. Uvjet je da se useli u mjesto s manje od 2000 stanovnika i pokrene posao.

- Molise je pun malih zajednica, pa tako i Kruč u kojemu se stanovništvo drastično smanjuje. Zbog toga smo pokrenuli taj projekt koji je imao velik odjek u medijima u cijelome svijetu - kazao je gradonačelnik Kruča, Francesco Trolio.

Stanovništvo je u Moliseu staro. To su uglavnom umirovljenici, a druga skupina su poljoprivrednici. Mnogi su osnovali svoje farme i proizvode vrlo kvalitetne tipične mediteranske proizvode: vino, meso, maslinovo ulje.

Gradonačelnik Kruča Francesco Trolio. (Foto: Globalna Hrvatska/ screenshot)

Kako mladi već godinama odlaze u velike gradove, tako se generacijski jaz odrazio i na identitet, na jezik predaka. Uz potporu Europske komisije i programa za očuvanje manjinskih jezika i kulture te vlastitom kreativnošću tamošnje udruge čine sve što mogu kako ne bi izumro.

- Malo je reći da smo izgubili čuda tradicije. Imamo ih malo. Ostala nam je samo sv. Luca, naša svetica. Prenosimo ono što su prenijeli naši stari koji su došli s one bane mora. Ovdje su došli na jedan petak, u maju. I od onda svaki petak u maju bila je fešta od naše svetice - ispričao je književnik Mario Giorgetta.

Stoljećima su moliški Hrvati samo usmeno prenosili jezik, a u prošlome su tek počeli ostavljati pisane tragove. Talijanski Senat 1999. priznao je govor Na našo kao jedan od 12 autohtonih jezika na Apeninskom poluotoku, a Moližani su dobili status jezične manjine.

Antonella D'antuono, predsjednica Udruge Jedna musika, predstavnica moliških Hrvata u Savjetu Vlade RH za Hrvate izvan RH. (Foto: Globalna Hrvatska/ screenshot)

- Znaš, na talijanski jezik je quore, na hrvatski je jezik srce. Što vidiš na mome licu, u mojim očima? Kad govorim quore - nema emocija, srce ima emocija. Kada govorim viva, to je talijanski jezik. Živi je emocija. Zašto? Moj prvi jezik nije talijanski jezik - kaže Antonella D'antuono, predsjednica Udruge Jedna musika.

Nedavno su dobili učiteljicu hrvatskoga jezika i neizmjerno su zahvalni našem Ministarstvu znanosti i obrazovanja, jer djeca sve više žele učiti standardni hrvatski jezik i tako se povezati s pradomovinom.

- Mogu vam reći kada naše učiteljice dolaze u Italiju, govore talijanski i hrvatski standard, a kada se vraćaju doma govore na našo - dodaje D'antuono, predsjednica Udruge Jedna musika, predstavnica moliških Hrvata u Savjetu Vlade RH za Hrvate izvan RH.

(Foto: Globalna Hrvatska/ screenshot)

- Središnji državni ured za Hrvate izvan RH kao središnje tijelo državne uprave pomaže Hrvatima izvan RH putem svojih natječaja i javnih poziva s ciljem brige o očuvanju hrvatskog jezika, identiteta i kulture. Iznimno smo ponosni na činjenicu da su moliški Hrvati očuvali svoj jezik već više od 5 stoljeća i da ga i dalje čuvaju te smo ponosni što možemo pomoći ovakvim projektima - istaknula je Dina Rukavina, voditeljica Službe za provedbu i nadzor projekata pri Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH.

- Ja se već godinama zalažem za to da se poštuje na neki način Ugovor između Hrvatske i Italije o kulturnoj suradnji. Mi nemamo ništa od toga. Mi nemamo ovdje nikakve službene mogućnosti, odnosno službenog pristupa našim tradicijama - istaknula je Dragica Hadrović, predstavnica hrvatskoga isljeništva u Savjetu Vlade RH za Hrvate izvan RH.

A pomoć je Hrvatima diljem te zemlje itekako potrebna. Moliški su Hrvati priznati samo kao jezična manjina, a oni koji su došli poslije, gotovo da nemaju nikakav status.