(Foto: snimka zaslona) (Foto: snimka zaslona)

 - Kao dijete živjeli smo se na salašu. To je bilo proljeće, buđenje, i svi smo jedva čekali da dođe Uskrs. Djeca kao djeca oko šaranja jaja, oko poklona koji će na zeko jer to je bila priča da zeko nosi poklone pa smo mi onda pisali želje što da nam zeko donese i onda smo to pisamce koji smo zeki poslali stavili tamo u djetelinu da zeko pronađe, a majka je sve to znala i onda kad mi ne vidimo ona ode uzme to pismo i zeko je nama upravo želje ispunio - prisjeća se Antun Vujević uspomena iz djetinjstva sa sjevera Bačke odakle je na studij, 70- ih godina, otišao u Zagreb.

Danas, u Društvu vojvođanskih i podunavskih Hrvata već 30 godina promiče kulturu Bunjevaca u Hrvatskoj.

Predsjednik Društva vojvođanskih i poduanvskih Hrvata, Antun Vujević. (Foto: snimka zaslona)

- Udruga je i dalje nastavila obilježavati običaje, čuvati tradiciju. U ovo doba globalizacije dobro je da se zna tko su Bunjevački Hrvati, odakle dolaze da se obogati i hrvatska kultura jer to je isto jedan kamenčić u mozaiku hrvatske kulturne baštine - dodao je predsjednik Društva vojvođanskih i poduanvskih Hrvata, Antun Vujević. 

U tom raskošnom mozaiku pozornost zaokupljaju uskršnji običaji Bačkih Hrvata koji počinju još prije korizme. Pripremalo se posuđe koje se pralo od masnoća, jer se meso nije jelo od Čiste srijede do Uskrsa.

- Ručak na Čistu srijedu sastojao se od juhe, Bunjevci kažu paradičke, znači rajčice, znači bez ulja, to je bila soparna čorba u koju se ukuhala riža. Skuhao se krumpir, odrasli su jeli samo krumpir i sol, a mi mlađi, mi smo dobili još malo maslaca. Za doručak djeca su dobila udrobljeno mlijeko s kruhom, a roditelji mislim da ništa nisu ni doručkovali ni večerali, oni su imali samo taj ručak - kazala je Ruža Bolkovac, članica Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvata.

Svakoga korizmenog petka, prisjeća se Ruža, išlo se na križni put. Uvijek u isto vrijeme. No oni koji su živjeli udaljeni od crkve, na prostranim salašima i ravnici, ipak su pronašli način za molitvu. 

Ruža Bolkovac. (Foto: snimka zaslona)

Posljednja nedjelja korizme, Cvjetnica, slavila se naročito svečano, a jedan običaj urezao se u Ružino sjećanje.  

- U subotu navečer, na salašu, otišla bi mama ili neka starija sestra natrgati mladoga žita i to žito bi se ostavilo do nedjelje ujutro. Mama bi se rano ustala, pripremila hladnu vodu i to mlado žito potopila u hladnu vodu i onda svatko tko je ustao u toj hladnoj vodi se umio. Onaj tko je bio jako hrabar pa se nije obrisao e za njega se reklo da će biti dugo mlad - dodaje Ruža.

Ulaskom u Veliki tjedan obitelj se zajedno odlazi na crkvene obrede. Razmatranje Kristove muke, pranje nogu, križni put - samo su neki od vjerskih uskršnjih običaja. Jedan od najvažnijih, čuvanje Božjega groba, za tamošnje mladiće – velika je čast. 

Na Veliku subotu rano ujutro pripremala se blagdanska hrana koja se potom u košarici blagoslivljala u crkvi. 

- Kotarica je bila ukrašena salvetom koja je bila bijela uštirkana, znači obavezno je išla šunka, kuhana jaja koja su bila očišćena, hren, sol i kobasica i za taj dan pekao bi se kolač, mliječni kolač i taj bi se kolač stavio u kotaricu i nosilo na posvećenje - rekla je.

Slamom ukrašene pisanice tradicija su Hrvata Bunjevaca. (Foto: snimka zaslona)

''Posvetilište'' je obitelj nakon ranojutarnje mise uskrsnuća zajedno blagovala. Običaj nerasipanja blagoslovljene hrane Bački Hrvati očuvali su do danas.

Slavlje Kristova uskrsnuća upotpunjavala su slamom ukrašena jaja. No, tradicionalna izrada slika i ukrasa od slame moguća je samo od staroga žita, govori Ruža.

- Kada su potrošili staro žito za izradu pisanica, počeli su raditi s novom slamom i vidjeli su da nije dobro jer je slama pucala i onda su išli na tavane. Meli su tavane i skupljali zrna staroga žita. Ta su zrna posadili da bi dobili novo žito, i tako iz godine u godinu dok nisu skupili dovoljno žita da se mogu raditi radovi sa slamom - istaknula je.

Radost Uskrsa Hrvati Bunjevci slavili su i na Vodeni, Uskrsni ponedjeljak kada su mladići, ''polivači'' zalijevali djevojke hladnom vodom.

- Pogotovo su mladi jedva čekali taj dan jer su tada mladići skupili se i išli svojim djevojkama polivati ih. Taj dan bi se veselilo, nekad bi se i malo više vode popilo. Mladići bi išli selom s tamburašima i djevojke bi hladnom vodom polivali - rekao je Antun Vujević. 

(Foto: snimka zaslona)

- Mi smo taj običaj zadržali i ovdje u Zagrebu. Ja imam 4 sina, a nekada ja i zaboravim na običaj polivanja, a oni se sakriju i sa špricom me svi moraju politi - dodala je Ruža Bolkovac.

Hrvati Bunjevci i danas su vjerni svojoj višestoljetnoj tradiciji obilježavanja najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, svjesni da je čuvanje vlastitih običaja temelj njihova identiteta i neprocjenjiv dio kulturne baštine.