(Foto: snimka zaslona/ Facebook) (Foto: snimka zaslona/ Facebook)

Antula Borhi u Argentinu je stigla nakon Drugog svjetskog rata s majkom, dvije sestre i bratom. Iako je obitelj došla za ocem koji je već neko vrijeme živio u Argentini, život u novoj sredini za tada mladu djevojku nije bio lagan.

- Nije nam baš bilo drago doći, morala sam ostaviti i školu i društvo moje, ipak sam imala 17,5 godina. Bilo mi je teško da ti kažem pravo, bilo mi je teško – ispričala je Antula Borhi, Hrvatica u Argentini.

Milijuni stanovnika Argentine dijele njezinu sudbinu. Kada je stigla, nije govorila španjolski pa samim time nije mogla ni birati posao, već je radila kao krojačica u tvorničkim halama. No život u novoj sredini olakšalo je druženje s drugim Hrvatima.

- U hrvatskom društvo počela sam pjevati, u Jadranu sam pjevala i tako sam upoznala muža na taj način, u našim domovima, Đuku. Imala sam 4 djece, Jozo, Marijan, Katica i Frano – kazala je Antula.

(Foto: snimka zaslona/ Facebook)

Njezin drugi sin, danas 50-godišnji Marijan, oženjen je i ima troje djece. On i njegova obitelj vrlo su aktivni članovi hrvatske zajednice. Svaku nedjelju zajedno idu na misu u Hrvatski centar. Marijan je hrvatski jezik naučio u roditeljskom domu.

- Kad sam počeo ići u školu, znam da se moja učiteljica tužila jer ja sam spavao, nisam pričao španjolski onda nisam ništa razumio, ja sam spavao – dodao je Marijan Borhi, pripadnik prvog naraštaja Hrvata u Argentini.

Njegov 15-godišnji sin Matias razumije hrvatski jezik, ali ga ne govori. I on pleše hrvatski folklor kao što je nekada i njegov otac plesao. Tvrdi kako je oblačenje hrvatske narodne nošnje način da pokaže svoje osjećaje prema Hrvatskoj.

- Rođen sam ovdje u Argentini, ali biti Hrvat više je stvar osjećaja, bez obzira na to što si rođen u drugoj zemlji. Zaista se osjećam kao Hrvat, iako mi nedostaju neke stvari kako bih mogao živjeti u Hrvatskoj. Ja sam i jedno i drugo, i Hrvat i Argentinac – kazao je Matias Borhi.

Kada je prvi put posjetio Hrvatsku, Marijan je htio ostati, ali nije mogao zbog financijskih razloga. Danas je uspješan privatni poduzetnik, financijski zbrinut. Djeca mu odrastaju u Argentini, a Hrvatsku posjećuju kada se za to pojavi prilika, ali nikada neće zaboraviti prvi posjet Hrvatskoj.

(Foto: snimka zaslona/ Facebook)

- Ušao sam s nekim prijateljem od tate, koji su me vodili iz Austrije i čim sam prošao granicu počeo sam plakati od radosti. Non stop, dok smo došli do Zagreb. Neznam zašto ali to su toliko emocija, toliko stvari što mi je tata pričao, što mi je mama pričala, o Hrvatskoj, o baki o patnji u rato o tome što su ostavili, i o zemlji i o moru, ovo, ono… šta ja znam, nisam razumio dobro di sam, ali kad sam ušao u Hrvatskoj to je bilo nešto jako specijalno za mene – dodaje Marijan.

Matias je imao 9 godina kada je s roditeljima putovao u Hrvatsku i u sebi nosi želju da je opet posjeti.

- Možda tada baš i nisam shvaćao važnost toga. Sada kada malo razmislim i shvatim da sam bio Hrvatskoj, to je velika stvar – kazao je Matias.

I nakon 60 godina u Argentini Antula i dalje s ljubavlju govori o Hrvatskoj, ali njezin je život ipak na južnoameričkom kontinentu.

- Tu su mi djeca, znaš, kad bi mogli svi skupa otići tamo. Više puta vuče te znaš, ali ipak tu su mi djeca, ne bi mogla otići, ostaviti djecu. Imam 11 ja unučad i stvarno ne bi mogla – rekla je Antula.

Svaki naraštaj hrvatskih potomaka ima svoju priču. Prvi je čeznuo za Hrvatskom, drugi je također pustio korijenje u Argentini, dok noviji naraštaji sada imaju priliku birati hoće li živjeti u Argentini ili Hrvatskoj ili pak u obje zemlje. Jer njima je domovina i Argentina i Hrvatska.