Foto: snimka zaslona/hkdnapredak.ba Foto: snimka zaslona/hkdnapredak.ba

- Nastala je u ozračju preporodnoga Hrvatskoga proljeća, kao stvarateljski dijalog s poviješću i suvremenošću, kao čin ljubavi posvećen istinskoj demokratizaciji društva, stvarnoj ravnopravnosti  hrvatskoga naroda s drugim dvama narodima u Bosni i Hercegovini, kao zagovor neometana i slobodna života hrvatskoga jezika i kulture u pluralističnoj zajednici i uzajamnoj otvorenosti triju "legalnih nacionalnih kultura", kao proglas "nacionalne i kulturne suverenosti", sukladno kojoj bi hrvatske kulturne i političke interese zastupali legitimni narodni predstavnici, a ne "statisti po nacionalnom ključu" - o potrebi i važnosti "Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku" pisao je njezin inicijator književnik Mile Pešorda.  

S kolegama književnicima Vitomirom Lukićem, Nikolom Martićem, Veselkom Koromanom, Mirkom Marjanovićem, Vladimirom Pavlovićem i Stanislavom Bašićem potpisao je dokument o kojemu su kasnije govorili kao "jednom od najvažnijih dokumenata hrvatskoga jezikoslovlja uopće te možda i najvažnijim i najiskrenijim pozivom na ravnopravnost uporabe hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini". 

Kako je sve počelo?

U zagrebačkom časopisu Kritika (1970., br. 12) povjesničar umjetnosti Grgo Gamulin osvrnuo se na bosansko-hercegovačku nacionalnu situaciju apostrofirajući da su sarajevski kulturni časopisi zatvoreni za bosansko-hercegovačke Hrvate. Na plenumu Udruženja književnika BiH njegovo je pisanje komentirao Lazar Amidžić optuživši hrvatske književnike kao glavne krivce za takvo predočavanje stanja u BiH. Na Amidžićevu optužbu, ali i na atmosferu progona, odgovorila je u siječnju 1971. skupina spomenutih hrvatskih književnika iz BiH izjavom objavljenom u više dnevnih novina (Vjesnik, Oslobođenje, Borba, Politika) pod različitim naslovima. U Vjesniku, pod naslovom Kada ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu?, sedmero književnika istaknulo je da je "zapadna" (hrvatska) varijanta tadašnjega konstrukta hrvatsko-srpskoga ili srpsko-hrvatskoga književnoga jezika u degradiranoj poziciji i pod dominacijom "istočne" (srpske) varijante.

Sarajevsku izjavu mnogi smatraju "sestrinskom deklaracijom" zagrebačkoj Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.