Ilustracija (Foto: unsplach.com) Ilustracija (Foto: unsplach.com)

Liječnica Mirela Delalle poznata je osječka psihijatrica koja se nakon tri godine vratila iz Irske u KBC Osijek gdje je radila od 1986. godine do 2015. godine. U Irsku je otišla s mjesta voditeljice dječje psihijatrije KBC-a Osijek, a razlog, kaže, nije bilo nezadovoljstvo ustanovom ili sustavom, već obiteljski i financijski razlozi te oni profesionalne znatiželje.

- Kao psihijatar u Irskoj možete mjesečno zaraditi oko 5.000 eura, ali stanovanje je jako skupo i kada platite sve troškove, tada su to tek malo veća primanja nego u Hrvatskoj. Liječnik sa znanstvenim titulama, dugim stažem i dežurstvima i kod nas može imati jako lijepa primanja. Zanimljivo je otići, vidjeti, doživjeti, ali ja sam postala nostalgična - kaže Delalle.

U Osijeku sve nadohvat ruke

Irsku sam odabrala zbog jezika, jer kao psihijatar morate znati dobro komunicirati s pacijentima, pa Njemačka nije dolazila u obzir, govori Delale. - Početno me oduševilo zelenilo, koje traje kroz sva doba, multikulturalizam, multietničnost, multikonefesionalnost i prihvaćanje različitosti, ali treba znati da sam ja u novi život krenula u dobi s 55 godina, iako puna optimizma, no možda malo manje “elastična” za drastične promjene. U Irsku sam otišla s dvije kćeri i možda je prva greška koju sam napravila bila što smo otišli u Dublin, koji je iznimno skup i gdje nam je samo za prvi tjedan trebalo 650 eura. Tako da smo vrlo brzo preselili u jedno manje mjesto, no tamo smo imali problema sa stanodavcima, pa smo stan bez grijanja plaćali 800 eura, potom se začepio dimnjak, pa nije valjala peć, pa je trebalo nabaviti naftu za peć, a nigdje je nije bilo… Uglavnom sto početnih problema. Ipak kroz mjesec dana dobila sam posao u jednoj državnoj bolnici, ali ona je bila udaljena 45 minuta vožnje autobusom i vlakom i još četiri kilometra hodanja pješke. Sve je to prilično iscrpljujuće u mojoj dobi, posebno kada dolazite iz Osijeka gdje vam je sve na dohvat ruke - prisjetila se dr. Delalle.

Prevladala nostalgija

Njezin početni entuizijazam ubrzo je zamijenilo razočarenje tamošnjim državnim sustavom shvativši da ima puno mana.

- Tako se vrlo kruto odbija sve što nije indicirano za pregled i upućuje se nevladinom sektoru i različitim udrugama. Dijete s dijagnozom smetnje u ponašanju nema nikakve šanse da dođe kod psihijatra jer se smatra da su to smetnje ponašanja, a moje kliničko iskustvo je pokazalo da jako velik broj slučajeva pokazuje da se iza smetnji ponašanja krije depresija, anksioznost ili PTSP nakon proživljenih traumi zlostavljanja. Tu je i jako nisko očekivani broj pregleda, samo dva do tri na dan. To stvara liste čekanja i sve je neefikasno i u Irskoj postoji povišena stopa suicida kod mladih –govori Delalle.

Na koncu je Delalle dala otkaz te još neko vrijeme radila u drugim ustanovama, a onda je u njoj prevladala nostalgija za povratkom.

- Željela sam opet biti blizu obitelji, prijatelja, tamo gdje mi je dom - kazala je Delalle za Glas Slavonije.