foto: Pixabay foto: Pixabay

Kako ističu, riječ je o temeljnom pravu koje ljudi ostvaruju, jer smatraju da su im ugrožena druga temeljna prava.

Drugi, pak, tvrde da opasnost predstavljaju sudionici prosvjeda koji zanemaruju mogućnost novoga vala virusa zbog velikih skupova, dok treći dovode u sumnju čak i sámo postojanje virusa. 

Zajednička, uravnotežena rasprava već se čini teško mogućom, jer se i liječnike optužuje da su neznalice, To je, primjerice, učinio virolog prof. dr. Christian Drosten u video prilogu za Savezno ministarstvo zdravlja od 16. travnja. Prosvjednike se, između ostaloga, naziva "luđacima i zbunjolama" (tako ih je nazvao glavni urednik ARD-a Rainald Becker u komentaru Teme dana na televiziji ARD, 6. svibnja. 

S druge strane, stječe se dojam da se strahovi drugih ljudi za zdravlje ne shvaćaju ozbiljno, bilo zbog nedostatka obzira ili čak trivijalizacije virusne bolesti (tipa "korona nije gora od obične gripe"). 

U svibnju sam razgovarala s troje njemačkih Hrvata iz Kölna o njihovim vrlo osobnim mišljenjima o mjerama za suzbijanje koronavirusa u Njemačkoj, kao i o njihovim osobnim strahovima za vrijeme pandemije i o njihovim pogledima na prosvjede. 

Prvi sam razgovor vodila s Marijom Zrno, domaćicom i majkom dvoje djece, po zanimanju bankaricom, koja se trenutačno nalazi na roditeljskom dopustu. Nakon toga sam razgovarala s Markom S.*, učiteljem, i na kraju s Filipom M. *, koji ima vodeću funkciju u jednom uredu za financijsko savjetovanje. *(Imena su promijenjena na zahtjev sugovornika) 

Moja tri sugovornika složila su se da su mjere koje su poduzete u Njemačkoj radi sprečavanja korona pandemije u početku imale smisla, Filip M. ih je do dana našega intervjua ocijenio vrlo dobrima, jer je, prema njegovu mišljenju Njemačka "našla dobru sredinu. Još uvijek dopušta ljudima nekakav društveni život ... te situacija nije kao u drugim zemljama ... gdje su uvedene drastične ili čak drakonske kazne za nepridržavanje mjera, pa čak i zabrane islaska ... ". 

Također je naglasio da mu se jako sviđa što je Njemačka "uzela sve u obzir, kako ekonomski, tako i zdravstveni i socijalni faktor ... te kako je vrlo brzo formulirala mjere podrške za različita područja koja su bila snažno pogođena pandemijom". 

Marija Z. i Marko S., naprotiv, snažno dovode u pitanje opravdanost određenih mjera. Marija Z. je primjerice kritizirala odluku koja nalaže obvezno nošenje maski, a koja je uvedena nakon što su RKI (Institut Robert Koch) i političari tjednima tvrdili da to nije osobito korisno.

Sugovornicu zastrašuje to "da se sada čuje iz usta tih stručnjaka da se nose maske, dok su prije tvrdili da pandemija i nije tako strašna i da od nošenja maske ljudi postaju bolesni, jer udišu loš zrak zbog nedostatka kisika, da se mikrobi širite brže kroz vlažne maske... " 

Pita se: "Zašto žele da se razbolim, kada sam zdrava?" Marija Z. zabrinuta je i zbog mogućega porasta broja samoubojstava i posljedica usamljenosti. Napose je brinu moguće buduće mjere kao što su uvođenje obveznog cijepljenja ili dokaza imuniteta što ih je predložio njemački ministar zdravlja Jens Spahn

Iako se te točke "zasad možda ne nalaze na dnevnom redu", Marija Z. napominje kako je nedavno u Njemačkoj zakonski uvedeno obvezno cijepljenje protiv ospica. 

Kancerogeni sastojci u cjepivima i kampanje cijepljenja također je brinu jer smatra da su te kampanje imale tragične posljedice i da su financirane kojekakvim privatnim zakladama. 

Marko S. se požalio na "nesrazmjerno uplitanje u ljudsku slobodu", na primjer time da se "ljude protjeruje s klupica u parku", kao i na zabranjivanje izleta ili roštiljanja. "Te stvari za mene nemaju smisla, a još uvijek su ponegdje na snazi", kaže Marko S. 

Popuštanje mjera za suzbijanje koronavirusa svo troje smatraju ispravnim, s obzirom na tijek pandemije, ali i s obzirom na to da se ljudi žele vratiti u normalu. Međutim, moji sugovornici nikako nisu zadovoljni s provedbom popuštanja mjera. 

Filip M. smatra da su se savezne države trebale bolje dogovoriti o popuštanju mjera kako ne bi došlo do natjecanja između njih koja će biti "bolja" u popuštanju. Marko S. se žali na "apsurdne zahtjeve koji su povezani s popuštanjem mjera. On kao učitelj tako mora voditi liste, kada npr. neko dijete ide na zahod, gdje sjedi itd".

"Moj zdrav razum govori mi da je to potpuna glupost, jer djeca ionako sjede metar i pol udaljeni jedno od drugoga. Zašto onda moram još otežavati svoj posao s tim popisima?" Prema njegovu mišljenju, nametnuti uvjeti u ugostiteljskim objektima jednako su nerazboriti. 

Marija Z. također smatra da je ublažavanje mjera prikladno na temelju brojeva oboljelih: "... naš se zdravstveni sustav nije urušio, naprotiv, mnogi zdravstveni radnici su radili skraćeno ili su čak iz dosade slali šaljive video zapise ... oni s oslabljenim imunološkim sustavom umrli su u jednakom broju od gripe u 2019. godini kao od koronavirusa 2020. Tako ja to vidim." 

Nitko od sugovornika dosad nije sudjelovao u prosvjedima protiv mjera za suzbijanje korone, ali Marija Z. se za to zalaže i smatra da je važno "izraziti svoje nezadovoljstvo, bijes ili tugu zbog određenih okolnosti, odluka Vlade, izjava, obveza, zakona". 

Marko S. ima "veliko poštovanje prema ljudima koji sudjeluju u prosvjedima", pomno prati snimke prosvjeda i zatim ih uspoređuje s izvještavanjem, primjerice, javnih službi, i na temelju toga pokušava izgraditi vlastitu sliku. 

Filip M., nasuprot tome, smatra prosvjede posve suvišnima, jer su rokovi za popuštanje mjera postavljeni od početka i uzimajući u obzir cjelokupnu situaciju.

"Nemam razloga misliti da je politika na bilo koji način nesposobna, da nije u stanju uzeti u obzir ne samo civilnu zaštitu već i cjelokupni politički i ekonomski proces." Smatra da je i ovdje pronađena dobra sredina. Prema njegovu mišljenju, ublažavanje bi se odvijalo i bez prosvjeda. Vladi je također u interesu da se život vrati u normalu.

Svo troje smatraju neopravdanima optužbe da su oni koji kritiziraju mjere ili prosvjednici teoretičari zavjere ili poricatelji korone, politički radikali i čak ekstremisti. 

S obzirom na to, Filip M. primijetio je da "budući da ne znamo sve motivacije prosvjednika, ne smijemo ih gurati sve u istu ladicu".

Iako on s ljudske strane može shvatiti da se čovjek osjeća ograničenim u svojoj slobodi ili da je netko jako pogođen uvedenim mjerema, ne vidi potrebu za prosvjedom zbog civilne zaštite i predviđenoga ublažavanja mjera. Također kaže kako bi bilo teško svima udovoljiti. Međutim, boji se zlouporabe doista ekstremističkih sila koje se "vole uvući u takve priče". Ne bi im se trebala ponuditi platforma. Dobronamjernost često biva iskorištena. Mnogi ljudi počinju vrlo brzo razmišljati u fiksnim kategorijama i stavljati ljude u ladice. Marija Z. također je kritizirala "... stavljanje ljudi u ladice ... to je ono što radi tisak ... sve baca u jedan lonac ili svima pridaje etiketu: teoretičari zavjere, poricatelji korone i desničarski radikali". 

To da postoje ljudi koji "imaju određene sumje u vezi s koronom" njoj je shvatljivo zbog mnoštva proturječnih postupaka političara, kao što su nošenje maski samo pred kamerom ili nepoštivanja minimalne udaljenosti odnosno socijalne distance: "Jasno je da čovjek onda pomisli, kakva je to pandemija? Je li stvarna ili nije? " 

Marija Z. također smatra da mnogi prosvjednici imaju dobre namjere, i kaže da se "mnogi ljudi jednostavno boje da će izgubiti posao, da njihova djeca neće biti zbrinuta, da će se morati cijepiti…". Pita se "Kada će to prestati? Gdje počinje naše samoodređenje? I dokle vlada može intervenirati?" Marko S. sažima taj problem na sljedeći način: "Nalijepite naljepnicu na čelo protivnika … i tada se ne morate baviti sadržajem njegovih izjava." 

Marija Z. nastavlja: "Mogla bih na isti način postupati sa zagovornicima oštrih mjera, zagovornicima 'ostajanja doma' i sl. Mogla bih etiketirati te ljude kao 'slijepe poslušnike', 'sluge sustava' koji se ponašaju kao 'stado ovaca', 'podanike' i 'pokornike' ... i na taj način bih vratila lopticu ... tada bih mogla zanemariti argumente koje iznose. " 

foto: Pixabay

Svoje sam sugovornike pitala i što žele od njemačke politike. 

Marija Z. je rekla: "Ono što želim ne može se riješiti ni jednom politikom, niti jedna politika ne može to učiniti. Da bi to postigla, politika bi morala nestati. Voljela bih da na ovoj zemlji vlada mir, da nema ratova ... stalno smo u strahu. Drugi ljudi posjeduju oružje, a mi ga nemamo. Ja ga uopće i ne želim, ali također ne želim da ga imaju drugi... Užasnuta sam što neko drugi ima više autoriteta, veće pravo nada mnom i mojim tijelom nego što ga sama imam." 

Marko S. bi volio da političari "bolje rade svoj posao kad su u pitanju mjere, dobro razmisle postoje li neke alternative kada već zadiru u slobodu ljudi, ima li takvo što smisla, je li sve dobro objašnjeno (npr. zašto su ljudima zabranjeni skupni izleti u prirodu) ... da se mjere bolje procjenjuju itd." Navodi primjer u školama: "Ovdje slijedite mjere Ministarstva, ali se školski upravitelji ne usuđuju Ministarstvu dati povratne informacije o nečemu što je neprovedivo, jer žele izgledati dobro u očima Ministarstva. Sustav je nezadovoljavajući". 

Nasuprot tome, Filip M. smatra da je sve dobro osmišljeno na saveznoj razini. Na državnoj i lokalnoj razini, želio bi, pak, diferenciraniji pristup, ali bez utrke između saveznih država tko će biti bolji. 

Filip M. uglavnom smatra društvene reakcije "cviljenjem na visokoj razini" i želio bi da svaki čovjek malo žrtvuje "vlastito dobro ... u odnosu na cjelokupnu situaciju ... da se zajedno nosimo sa širom slikom".

Marko S. također bi želio zajednički pristup problemu, "otvorenu raspravu ... bez dopuštanja da se etiketiraju druga mišljenja ... i da se omogući saslušanje i drugih mišljenja, da se pokuša razumjeti drugomišljenike ... empatija prema onima koji sada gube npr. sredstva za život". Marko S. želi solidarnost, ne samo što se tiče "virusne infekcije, već i ekonomske, socijalne i psihološke perspektive ... koja se itekako odnosi i na djecu...". 

Marija Z. također ističe kako "uvijek postoji neki problem među ljudima". Nada se da će se "ljudi probuditi i shvatiti zašto je tome tako ... što nas uistinu potencira, odakle potječu ove svađe". Ona misli da one "dolaze često iz straha" i pita se "odakle taj sav strah i ... bijes kod svih tih ljudi?" 

Nitko od mojih troje sugovornika ne vidi najveću opasnost pandemije u samom virusu. Marko S. je vidi prvenstveno u činjenici da se ne provodi procjena posljedica mjera. Boji se da će se povjerenje u izvršnu vlast toliko smanjiti da će društvo u cjelini postati nestabilnije. 

Filip M. i Marija Z. također se boje raskola u društvu i to vide kao najveću opasnost ove krize. Marija Z. spomenula je i zabrinutost zbog osamljivanja ljudi i činjenice da mnogi teško podnose stanje samoće i osjećaju se napuštenima. Filip M. zabrinut je zbog radikalizacije mišljenja zbog razvoja situacije. On vjeruje da neki ljudi dovode u pitanje mjere zbog sijanja straha radi potencijalno mogućeg hororskog scenarija, o kojem je govorila vlada. To dovodi, tvrdi, do realnog straha i podijele. 

Razgovori su bili vrlo ugodni i zanimljivi. Jedna izjava Marije Z. ipak mi se najdublje urezala u pamćenje. Rekla mi je sljedeće: "Indijanci su bili protjerani i ubijani, crnci porobljeni, Židovi stavljeni u plinske komore, vođena su dva svjetska rata koje velika većina ljudi sigurno nije htjela. Bilo je toliko ratova kroz povijest. Izbjeglica sam iz Hrvatske. Protjerana sam zbog lažne propagande, korumpiranih i izopačenih političara. Ljudi koji potpisuju dokumente za izvoz oružja, potpisuju da se sutra može pucati na zemlje i gradove. Postoje loši ljudi. Postoje ljudi kojima nije stalo do dobrobiti drugih ljudi i zato mogu biti sigurna da postoje ljudi koji vode zavjere protiv drugih. Pa kako onda tvrditi da nema zavjere? I kako možete biti sigurni da nikad neće biti urote protiv vas, mene, protiv cijelog ljudskog roda?" 

Nekim ušima ovo može zvučati apsurdno, možda histerično ili beznačajno. Međutim, važno je razmotriti sva otvorena pitanja različitih ljudi. Možda je prosvjetiteljstvo zakazalo, možda zbog nečega drugog postoji takav strah kod ljudi. Pitanje ne smije biti tko postavlja pitanja, nego samo koja pitanja postavlja. Nisu građani ti koji se moraju opravdavati za svoja pitanja. Vlade su te koje moraju opravdavati svoje postupke i odgovarati na pitanja. 

Ne smatram ni jednog od svojih sugovornika ekstremnim, i čvrsto sam uvjerena da bi usprkos različitim mišljenjima nastao plodan i pošten razgovor među njima. Pa zašto to ne bi bilo moguće i u široj javnosti? Mi mediji nismo tu da korimo građane, nego prije svega političare. 

Uostalom, mi nismo Vladina agencija za odnose s javnošću. Krajnje je vrijeme da političari postanu sposobni časno razmjenjivati ​​mišljenja, bez kopanja rovova u društvu koji stvaraju podjele. I krajnje je vrijeme da uzmemo u obzir raznolikost mišljenja. Koliko god ona mogla biti neugodna. Nije dovoljno reći kome ljudi mogu, a kome ne mogu vjerovati.

Nije demokratski omalovažavati druge. Tko snosi veliku odgovornost, mora moći odgovoriti kao i postavljati neugodna pitanja!