(Foto: Hrvatska nastava u Švicarskoj/ hds-ch) (Foto: Hrvatska nastava u Švicarskoj/ hds-ch)

U demokratskim društvima migranti su za svoju djecu uglavnom mogli po svome nahođenju organizirati škole na materinskom jeziku, dok, primjerice, u prekooceanskim zemljama takve škole postoje već desetljećima. Dvojbe su pak nastajale u svezi s priznanjem tih škola od strane matične države.

Dio Hrvata u Švicarskoj se unatoč spomenutim dvojbama, 70-ih godina prošloga stoljeća godina borio za hrvatske odjele u tadašnjim jugoslavenskim školama. Godine 1973. Hrvati su izborili posebne odjele za hrvatsku djecu u gradu Badenu, dok su diljem Švicarske djelovali mješoviti razredi, iako se više od stotinu roditelja izjasnilo kako žele da njihova djeca pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, a ne mještovite hrvatsko-srpske razrede.

Do jeseni 1978., nastava se u Badenu održavala u posebnim razredima na hrvatskom i posebnim na srpskom jeziku. Ne radi se samo o razlikama u jeziku, već i o osnovama kulture; hrvatska djeca trebaju više učiti iz povijesti, zemljopisa i književnosti Hrvatske, a srpska također iz svoje kulture te ujedno bolje svladati ćirilicu. Navedene zahtjeve potpisalo je u pismu 263 roditelja iz Badena, Züricha i Basela koji su tražili održavanje nastave za Hrvate na hrvatskom jeziku. Bila je to hrabra akcija Hrvata u Švicarskoj s kojom su se suprotstavili komunističkom i jugoslavenskom ''bratstvu i jedinstvu’''

Temeljna poruka ovoga upućenog zahtjeva je da su se Hrvati još prije četrdesetak godina preko hrvatskog jezika, kao i toliko puta u prošlosti, borili za svoja nacionalna prava. Teško je danas odgonetnuti zbog čega je ovaj smioni čin hrvatskih roditelja prekriven velom šutnje u hrvatskoj javnosti do današnjeg dana. Jedan od odgovora bi mogao glasiti zbog toga što Hrvati iz Švicarske nisu mogli izvući nikakvu osobnu korist iz ovog nesvakidašnjeg događaja. Pošto ova akcija ne pripada njihovoj biografiji, nisu se njome mogli ni okoristiti u samopromociji.

Polaznici Hrvatske nastave u Švicarskoj na jednome od nastupa. (Foto: Hrvatska nastava u Švicarskoj/ hds-ch)

Inicijativni školski odbor

Čim je u svibnju 1990. godine u Hrvatskoj došlo do smjene komunističkog totalitarizma, sastao se 22. lipnja 1990. godine Inicijativni odbor za osnivanje Hrvatske dopunske škole. Inicijativni odbor su sačinjavali Vladimir Boban, Zvonimir Čičićpok. Josip Dobša, Grana Ferić, Stanislav Ferić, Marijan Jakopović, Tihomir Nuić i Jure Primorac. Andrija Babić iz Ženeve je izabran za tajnika. Radilo se isključivo o uglednim dugogodišnjim članovima i dobrim dijelom dužnosnicima bivše Hrvatske kulturne zajednice. Odmah na sljedećoj sjednici u srpnju pridružio im se fra Karlo Lovrić, tadašnji ravnatelj hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj i voditelj Hrvatske katoličke misije (HKM) u Zürichu.

Ministarstvo prosvjete, kulture, fizičke i tehničke kulture se pismom od 29. kolovoza 1990. obratilo msgr. Vladimiru Stankoviću, ravnatelju dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, sa zamolbom za potporu u organiziranju hrvatske nastave u Europi te da se ''katoličke misije u zemljama imigracije uključe u rješavanje organizacijskih pitanja, naročito u osiguranju prostora''.

Msgr. Stanković već 3. rujna 1990. poslao je svojoj subraći svećenicima preporuku: ''Nama je kao Crkvi jasno da područje školstva i prosvjete spada u domenu Republike Hrvatske i školskih i drugih vlasti u dotičnim zemljama, a mi kao svećenici možemo samo pripomoći u organiziranju nastave i animiranju roditelja da svoju djecu šalju u te škole. Posebno smo zainteresirani da u tim hrvatskim školama bude vjeronaučna nastava na hrvatskom jeziku, ravnopravno tretirana s drugim predmetima, u skladu s propisima pojedinih država i pokrajina, uvijek vodeći računa o smjernicama mjesne Crkve čija nadleštva treba obavijestiti o novim hrvatskim školama, jer znamo da upravo mjesna Crkva u toj stvari može mnogo pomoći''.

Pokretači Hrvatske nastave ponudili su i osmislili školski program koji je uključivao i vjeronauk.Prikupili su književnu građu iz Hrvatske i hrvatskih škola diljem svijeta, a prof. Grana Ferić, koja je kasnije postala prvom ravnateljicom HDŠ, je nakon konzultacija s uvaženim stručnjacima i pedagozima iz Hrvatske te djelatnicima Ministarstva prosvjete, kulture, fizičke i tehničke kulture, odlučila o tome što je sa stručne strane primjereno za hrvatsku djecu u Švicarskoj.

Cilj Hrvatske nastave određen je kao dodatna školska nastava iz hrvatskoga jezika i književnosti, hrvatske povijesti i zemljopisa, te hrvatske kulture, umjetnosti i folklora u svrhu očuvanja nacionalnog identiteta Hrvata u Švicarskoj. Tijela udruge HN-a su bila godišnja skupština roditelja, glavni školski odbor, mjesni školski odbori, ovjerovitelji računa i ravnateljica HN-a, koja je morala posjedovati odgovarajuće stručne i pedagoške obrazovanje.

(Izvor: Moja domovina)