(Foto: Pixabay) (Foto: Pixabay)

Razne subetničke skupine Hrvata u Mađarskoj rabe sva narječja i gotovo sve dijalekte kojima se govori u Hrvatskoj, piše Dinko Šokčević u Kratkoj povijesti Hrvata u Mađarskoj. Ove su skupine dospjele na teritorij današnje Mađarske u različitim razdobljima s gotovo čitavog hrvatskog etničkog područja, od Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Slavonije, Hrvatskog zagorja, Like, Pokuplja i dr. U manjim i većim cjelinama žive raštrkano od mađarsko-austrijsko-slovačke tromeđe duž granica s Austrijom i Hrvatskom sve do Bačke na jugu mađarske države, a znanstvenici ih obično svrstavaju u sedam većih skupina – gradišćanski Hrvati, pomurski Hrvati, podravski Hrvati, Bošnjaci, Šokci, Bunjevci i podunavski Hrvati.

Povijest i brojnost

Većina Hrvata u Mađarsku je dospjela putem migracijskih procesa u tursko doba (između 15. i 18. stoljeća), za vrijeme turske okupacije središnjih dijelova negdašnjeg Ugarskog Kraljevstva, a mnogi od njih su došli krajem 17., odnosno u prvim desetljećima 18. stoljeća. Za podravske Hrvate se, pak, smatra da u Mađarskoj obitavaju već od dolaska Hrvata u njihovu današnju postojbinu, od doba Arpadovića pa kroz tursko razdoblje sve do danas. Neki autori pretpostavljaju kontinuiranu nazočnost i drugih hrvatskih etničkih skupina (pomurskih Hrvata, Šokaca, Bunjevaca), ali u njihovom slučaju arhivi, za sada, daju još malo dokaza, piše Šokčević.

Prema različitim procjenama, u Mađarskoj živi od 50.000 pa sve do 80.000 pripadnika hrvatske nacionalne manjine, mada se, prema posljednjem popisu stanovništva, provedenom 2011. godine, 26.774 stanovnika izjasnilo pripadnicima hrvatske narodnosti. Predsjednik Hrvatske državne samouprave Ivan Gugan je, za časopis Vijenac, pojasnio razlog ovako velikog odstupanja, a to je neobveznost izjašnjavanja o nacionalnoj pripadnosti. Naime, kaže Gugan, prilikom popisa stanovništva popisivač nije obvezan postaviti pitanje o pripadnosti manjini pa ako ne postoji inicijativa od samog popisivača, automatski se narodnost upisuje kao Mađar. Taj problem su se nadali riješiti za popis 2021. godine, kazao je Gugan za Vijenac. No, mađarski premijer Viktor Orbán je 5. veljače 2021. odgodio popis izmjenom vladine Uredbe o dodatnim mjerama zaštite koje se primjenjuju u izvanrednom stanju. Prema Uredbi, popis stanovništva će se izvršiti između 1. listopada i 20. studenoga 2022. godine. Elektronički upitnik građani će moći ispuniti samostalno putem interneta u razdoblju od 1. do 20. listopada 2022., na temelju stanja od 1. listopada 2022. do 28. studenoga 2022. popisivači će prikupljati podatke od onih koji nisu sami ispunili upitnik preko interneta, a obrada podataka trajat će do 28. studenog 2023. godine.

Manjinska samouprava

U Mađarskoj je na temelju zakona donesenog 1993. godine priznato postojanje 13 nacionalnih manjina. To su Armenci, Bugari, Grci, Hrvati, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusini, Slovaci, Slovenci, Srbi i Ukrajinci. Već sljedeće, 1994. godine održani su prvi izbori na kojima su Hrvati, kao i druge manjine, mogli koristiti prava iz tog zakona. U svim naseljima, u kojima žive deklarirani pripadnici ovih 13 nacionalnih manjina, imali su pravo paralelno s mjesnom samoupravom izabrati i svoje mjesne manjinske samouprave. Od 2006. zastupnici lokalnih samouprava uz potporu neke civilne udruge mogu krenuti na izbore za zastupnike manjinske samouprave dok se na županijskoj i državnoj razini manjinska zastupnička tijela biraju temeljem lista koje mogu postavljati manjinske civilne udruge ako udovolje zakonskim uvjetima. Prema zakonu, potrebno je da se u jednom naselju najmanje 25 ljudi pri popisu stanovništva izjasni za Hrvate i time se stječe pravo na iniciranje manjinskih izbora u mjestu, na lokalnoj razini, dok je za postavljanje lista na županijskoj (regionalnoj razini) uvjet broj postavljenih kandidata na lokalnoj razini, uz najmanje deset naselja s već utemeljenim samoupravama. Za državnu listu potrebno je da postavljač udovolji zakonskim brojkama o postavljaju broja kandidata na mjesnoj razini kako bi mogao postaviti državnu listu.

Hrvatska državna samouprava (HDS) je najviša razina hrvatske manjinske samouprave čiji se članovi skupštine biraju s državne liste proporcionalno broju glasova koje je osvojila ta lista. Uz HDS, na regionalnoj razini djeluje sedam regionalnih samouprava, na razini županija, i 112 manjinskih lokalnih samouprava. Trenutno dvije opcije čine HDS, odnosno zastupnici s dvije državne liste koji su osvojili mandate na izborima održanim listopada 2019. godine. Od 11.593 birača upisanih u hrvatski birački popis 73,61% je pristupilo izborima i glasalo. Od ukupno 31 mandata, 23 mandata su pripala listi Udruga Savez Hrvata u Mađarskoj, a 8 mandata listi Udruge Hrvati – Horvátok i Čakavska katedra Šopron. Zastupnici HDS-ove Skupštine su izabrani na mandat od pet godina, 2019. – 2024.

Na čelu ovog državnog političkog i administrativnog tijela Hrvata u Mađarskoj je od 2014. u prvom, a od 2019. u drugom mandatu Ivan Gugan.

»Hrvatska državna samouprava svojom najbitnijom zadaćom smatra zastupanje političkih i kulturnih interesa Hrvata u Mađarskoj. Zato neumorno radi na izgradnji kulturne autonomije i institucionalne pozadine. Ponosna je na već postignute rezultate na tom polju, jer osnivanjem tih institucija te njihovim uspješnim upravljanjem, HDS je stvorio snažan temelj kulturne autonomije«, navodi Gugan na portalu HDS-a.

HDS je osnivač i održavatelj sljedećih ustanova: Hrvatski vrtić, osnovna škola i učenički dom u Santovu, Hrvatski vrtić, Osnovna škola, Gimnazija i Učenički dom Miroslav Krleža, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Zbirka sakralne umjetnosti Hrvata u Mađarskoj, Hrvatski klub August Šenoa, Hrvatski kulturno-prosvjetni zavod Stipan Blažetin, Hrvatski kulturni i sportski centar Josip Gujaš Džuretin, Kulturno-prosvjetni centar i odmaralište Hrvata u Mađarskoj, Hrvatski vrtić i Osnovna škola Mate Meršić Miloradić, Ured Hrvatske državne samouprave, Kulturni centar bačkih Hrvata i Hrvatski pedagoški i metodički centar. Osim toga je osnivač i poduzeća Hrvatsko kazalište Pečuh, Croatice i Zavičaj d.o.o.

Političko predstavljanje

Pitanje ostvarivanja prava na parlamentarno zastupanje manjina regulirano je Zakonom o narodnostima i Izbornim zakonom. Od parlamentarnih izbora u Mađarskoj 2014. godine sve priznate narodnosne zajednice imaju mogućnost imati u Parlamentu svog zastupnika, ukoliko prijeđu prirodni prag, a ako ne prijeđu onda dobijaju svog glasnogovornika bez prava glasa. Prvi glasnogovornik za hrvatsku nacionalnu manjinu u mađarskom parlamentu bio je Mišo Hepp, a od 2018. godine je predstavnik Hrvata u mađarskom parlamentu Jozo Solga.

Solga govori o specifičnostima mađarskog izbornog modela i zašto Hrvati, već drugi put, imaju glasnogovornika, ali ne i zastupnika s pravom glasa: - Manjinski zastupnici imaju hendikep u tom smislu da tko glasuje za manjinsku listu ne može glasati i za stranačku listu. U svom okrugu svaki birač ima dva glasa i može birati i pojedinca i stranku, ali ako se registrira kao manjinski hrvatski birač može glasati za manjinskog zastupnika/glasnogovornika, ali ne i za neku od političkih stranaka. Mi licitiramo da nas ima oko 80.000, ali mislim da u ovo doba, kada je dosta neizvjesno koja će strana pobijediti, ljudi se orijentiraju prema političkim strankama jer misle da je ovaj glas, za manjinskog zastupnika izgubljen.

Ipak, kaže Solga, izbori 2018. godine su pokazali da i manjinski zastupnik može direktno ući u mađarski parlament s pravom glasa ako je manjina dobro organizirana i veći broj birača se registrira. Naime, na prošlim izborima je kandidat njemačke manjine osvojio dovoljno glasova i postao zastupnik s pravom glasa: - Nijemci od 2018. imaju svog zastupnika koji ima pravo glasa i on se izjasnio da će podržavati ovu Vladu što se tiče manjinskih prava, a njegov glas daje i dvotrećinsku većinu vladajućoj stranci. Na prošlim izborima bilo je potrebno 22.000 glasova, ali taj broj ovisi od izlaznosti na izborima. Prije izbora manjinski glasači se trebaju registrirati i po tome se već zna hoće li lista uspjeti ili ne, a Nijemaca se na prošlim izborima upisalo oko 30.000. Znamo da je brojnost i u romskoj zajednici dovoljna, ali se vodila kampanja da se ne registriraju jer imaju svojeg zastupnika na listi vladajuće stranke. Sve je to stvar politike«, kaže Solga, te dodaje kako iako većina manjinskih zastupnika ima status glasnogovornika, imaju sve ovlasti kao i ostali parlamentarni zastupnici, osim prava glasa, što znači da ne mogu glasati o izmjenama ili novim zakonima ili formiranju vlade.

Imaju i svoj Odbor pri parlamentu te mogu inicirati bilo koju zakonsku promjenu ili zakon.

Foto: Wikimedia/Commons

Jedno od važnih pitanja, kada je riječ o održavanju manjinskih institucija, kulture, obrazovanja i informiranja je i pitanje financiranja. Jozo Solga kaže kako je mađarska država posljednjih deset godina, osim u političkom predstavljanju, napravila veliki iskorak i u financiranju manjinskih institucija i programa: - Mislim da se ni naše lokalne, ni županijske, ni na državnom nivou samouprave ne smiju tužiti na financiranje. Sustav je takav da se sredstva dobijaju iz dva izvora. Jedan je za djelovanje po broju birača, a drugi je po učinku – na temelju izvješća i zapisnika iz prethodne godine što su to lokalne samouprave napravile na širenju kulturne autonomije na osnovu čega se utvrđuje maksimalni broj bodova te ministarstva određuju koliko će se dati novaca. Državna samouprava također ima dvije stavke iz državnog proračuna: jednu za djelovanje samouprave i medije, a drugu za održavanje svojih kulturnih i drugih ustanova. To je stavka u državnom proračuna koja, uz još neke projekte, financira država iz posebnog fonda za trinaest narodnosti. Na primjer, ako se želi obnoviti nešto ili ulagati, onda to ide preko posebnog sustava o čemu odlučuje državni tajnik«, kaže Solga, te ističe kako se Međuvladin mješoviti odbor za praćenje Sporazuma o međusobnoj zaštiti manjina između Mađarske i Hrvatske redovito sastaje te se i ono što se na Odboru odredi, zatim i garantira uredbom mađarske Vlade te se i financira.

Također se i škole financiraju, kako one koje su u nadležnosti države, odnosno okruga, tako i one koje održava Hrvatska državna samouprava (tri školska centra) te jedna škola koju održava mjesna hrvatska samouprava: - To se financira preko glavarine po određenim normativima, a ako nije dosta sklapaju se dodatni ugovori za dodatno financiranje troškova«, objašnjava Solga.

Sveukupno, za samoupravu, kulturu, školstvo, informiranje, ustanove, na godišnjem nivou sredstva iznose negdje oko 10 milijuna eura, što hrvatska zajednica prema kvotama dobiva, kaže Solgo.

Ipak, premda je financiranje dobro riješeno, postoje brojne udruge i ustanove, manjinska samouprava te političko zastupanje u parlamentu, niti Hrvati u Mađarskoj nisu bez problema. Glasnogovornika hrvatske manjine upitali smo koji su najvažniji problemi hrvatske manjine u toj zemlji: - Najvažniji problem je asimilacija, jer se gubi naš školski sustav. Na žalost, mala naselja, gdje smo bili jaki prije 40-50 godina, se gube, ljudi odlaze u veće gradove ili na Zapad, česti su nacionalno mješoviti brakovi i gubi se ona potrebna kritična masa. Prije smo u svim povijesno hrvatskim naseljima imali škole, a toga je sada sve manje. Sve manje Hrvata pohađa i vrtiće, i osnovne i srednje škole, a da ne govorim o sveučilištima gdje u nekim godinama nema studenata.

Pitali smo Solgu kako se razvija suradnja s Hrvatima u Srbiji, budući da je prije nekoliko godina sklopljen trokutni sporazum s Hrvatima iz Slovenije i Srbije.

- Trokutnim sporazumom želimo oživjeti prekograničnu suradnju i u tom cilju planiramo i otvoriti logističku bazu u Pečuhu s jednim uposlenikom koji bi trebao oživjeti ove veze kako bismo razvili suradnju i zajedničke projekte. Ove godine se planira i jedna zajednička konferencija na temu Trianonskog sporazuma i njegovog utjecaja na Hrvate u srednjoj Europi. Konferencija bi trebala biti održana ove godine i onda korak po korak dalje, koliko možemo -  zaključuje Solga.

Kultura, obrazovanje, informiranje...

U Mađarskoj djeluju brojne hrvatske udruge na području kulture – knjižnice, klubovi, kulturno-umjetnička društva, zborovi, tamburaški sastavi... Postoje i značajne kulturne institucije, među kojima Hrvatski klub August Šenoa i Hrvatsko kazalište u Pečuhu kao jedino profesionalno manjinsko hrvatsko kazalište izvan Hrvatske, a u mjestu Prisika (zapadna Mađarska) se nalazi Muzej sakralne umjetnosti Hrvata u Mađarskoj.

Obrazovanje na hrvatskom jeziku postoji na svim razinama: od predškolskog do sveučilišnog. Postoje četiri hrvatska vrtića (Budimpešta, Pečuh, Santovo i Sambotel) i tridesetak hrvatskih skupina u mađarskim vrtićima u sedam županija; četiri hrvatske osnovne škole (Budimpešta, Pečuh, Santovo i Sambotel od 2017. godine), četiri dvojezične osnovne škole (Martinci, Petrovo Selo, Bizonja i Koljnof), dvije hrvatske gimnazije (Budimpešta i Pečuh), a u 40-tak škola hrvatski se jezik predaje kao predmet.

Hrvatski jezik može se učiti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Janus Panonius u Pečuhu, na Sveučilištu u Sambotelu, Sveučilištu Eötvős Loránd (ELTE) u Budimpešti, te u Baji na Institutu za narodnosne i strane jezike Visoke škole Eötvős József.

Što se tiče informiranja prvi i jedini tjednik Hrvata u Mađarskoj – Hrvatski glasnik ove godine obilježava trideset godina postojanja tijekom kojih je pisao »o Hrvatima u Mađarskoj i njihovoj svakodnevici, društvenoj, političkoj, školskoj, kulturnoj, folklornoj, znanstvenoj, vjerskoj, izdavačkoj, čuvajući i njegujući pri tome hrvatsku samobitnost«.

Hrvatska državna samouprava i Savez Hrvata u Mađarskoj osnovali su 1999. godine Croaticu, neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost sa sjedištem u Budimpešti, u okviru kojeg je od tada Hrvatski glasnik. Croatica je 2005. godine utemeljila internetski Radio Croaticu, razvija se i internet televizija, a Hrvatski glasnik dnevno objavljuje priloge na svojoj Facebook stranici. Danas ovi mediji djeluju u okviru Medijskog centra Croatica.

U Pečuhu djeluju hrvatska redakcija Mađarskog radija koja je 2018. obilježila 65. obljetnicu te hrvatska redakcija Mađarske televizije koja je iste godine proslavila svoju 40. obljetnicu.

Croatica izdaje godišnjak Hrvata u Mađarskoj Hrvatski kalendar, a Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Hrvatsko kazalište i druge hrvatske institucije te mjesne manjinske samouprave također se povremeno bave izdavaštvom.

Sve manje govornika

Službena uporaba hrvatskog jezika na području lokalnih i općinskih samouprava zajamčena je Ustavom i Zakonom. Ipak, čini se dobri zakoni, financiranje i brojne institucije i udruge nisu dovoljan jamac opstanka manjinskog jezika i kulture. Tako profesorica Sanja Vulić ističe u časopisu Vijenac kako su u Mađarskoj osnovane brojne institucije u koje je uključen veći broj pripadnika hrvatske zajednice, po čemu se ona smatra jednom od najbolje organiziranih manjinskih zajednica Hrvata izvan Hrvatske. Međutim, usprkos dobrim zakonskim rješenjima, financiranju ustanova, programa i projekata profesorica Vulić je ukazala, na temelju brojnih terenskih istraživanja koje je provela u Mađarskoj, kako je sve manje govornika hrvatskog jezika čime se zapravo gubi »baza«.

»Unutar obitelji sve se manje govori hrvatskim, a briga o jeziku prebačena je na obrazovni sustav. Postoje još mjesta u kojima žive govornici rođeni 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, no njihov broj nažalost opada«, istaknula je profesorica Vulić za Vijenac.

(Jasminka Dulić/Hrvatska riječ)