Foto: screenshot/Facebook Dužijanca Foto: screenshot/Facebook Dužijanca

Inicijativa za upis Dužijance u nacionalni registar nematerijalne kulturne baštine Srbije pokrenuta je još prije sedam godina, govori Marinko Piuković, direktor Udruge bunjevačkih Hrvata.  

- Važno je napomenuti da su 2013. godine pet etnologa iz Etnografskog muzeja iz Beograda bili na Dužijanci i pomno bilježili sve podatke, što je Dužijanca i što ona za nas predstavlja. Voditelj te skupine bio je muzejski savjetnik Etnografskog muzeja u Beogradu Saša Srećković, koji je sudjelovao na sastanku u Hrvatskom nacionalnom vijeću na kojem su bili nazočni Tomislav Žigmanov, Darko Sarić Lukendić, mons. dr. Andrija Anišić i moja malenkost. Već tada nam je skrenuo pozornost da postoje naznake da će inicijativu oko upisa pokrenuti i bunjevačka zajednica, ali tada s njihovim Nacionalnim praznikom Danom Dužijance. Tada je, nakon 2014., uslijedila velika pauza. U međuvremenu, ljudi koji su bili smijenjeni u Centru za nematerijalnu baštinu su vraćeni, te je ponovno oživjela priča o Dužijanci i njenom upisu. Komunikaciju smo najviše radili sa spomenutim Srećkovićem, koji je izuzetno spreman pomoći da se dođe do upisa Dužijance u ovaj registar. U tom vakuum prostoru i bunjevačka zajednica je podnijela svoju aplikaciju i u međuvremenu je stručni tim iz Etnografskog muzeja objedinio oba zahtjeva i napravio svoj prijedlog. Ta objedinjena verzija nije bila nikako prihvatljiva, jer je bilo puno apsurdnih stvari. Praksa koju mi prakticiramo bila je izmiješana s praksom koju prakticira bunjevačka zajednica, te na tako nešto nismo pristali. Ne želimo takvu Dužijancu zaštititi. Nakon toga je uslijedilo više razgovora, da bi 2017. godine bio usvojen prijedlog da se Dužijanca pokuša zajedno upisati u registar u kom bi svaka od zajednica štitila svoju praksu. Na neki način ideja je prihvaćena kao mogućnost i izradili smo jednu takvu verziju, koju su koncem 2017. godine Centar za nematerijalnu kulturnu baštinu i njihova komisija načelno prihvatili. Za ovu verziju Hrvatsko nacionalno vijeće nije dalo suglasnost. Dolaskom novog rukovodstva HNV-a dolazi i do promjena po ovome pitanju. U međuvremenu bunjevačka zajednica je imala nekoliko razgovora s ministrom kulture, na što je hrvatska zajednica reagirala i zatražila također razgovor s ministrom kulture Vukosavljevićem – govori Piuković.

Sastanak su dobili, no konkrentnih zaključaka tad nije bilo. Na novom sastanku, koji se očekuje početkom rujna, očekuje otvaranje novog poglavlja razgovora. Piuković objašnjava nekoliko prijepornih točaka.

- Prvo s čim se nikako nismo mogli složiti je, kako je bunjevačka zajednica prikazala, da je Dužijanca prastari poganski običaj. Ne slažemo se s time, jer mi štitimo Dužijancu koja je uvedena u Crkvu 1911. godine kao zahvala Bogu za žetvu. U povijesti Dužijance, kada znamo da je ona prije svega bila obiteljska zahvala, to nikako ne možemo nazvati poganskim. Jednostavno, to je bilo neprihvatljivo. Drugo što nam je također smetalo jest da se praksa bunjevačke zajednice izmiješala s našom, te je tako stavljeno da svečana povorka Dužijance kreće od Bunjevačke matice do subotičke katedrale, što se nikada nije dogodilo i nije točno. S tim podatkom se nije složila ni bunjevačka zajednica, a ni mi. Bilo je više takvih primjera koji su neprihvatljivi. Ono što je nama bitno jest zaštititi Dužijancu koju živimo više od stoljeća, a bunjevačka zajednica želi zaštititi svoj nacionalni praznik, Dan Dužijance. Struka će morati dati sud, može li se tako nešto štititi ili ne. Činjenica je da je bunjevačka zajednica u svoje Dane Dužijance počela uvoditi neke sadržaje koje mi prakticiramo već 50 ili više godina, poput Takmičenja risara i drugih – govori Piuković.

Cjelovit razgovor pročitajte na portalu Hrvatska riječ.