(Foto: screenshot/Novi list) (Foto: screenshot/Novi list)

Otvorenost, tolerancija i multikulturalnost često se navode kao temeljne odrednice riječkoga identiteta, nešto s čime se građani Rijeke ponose i što oni izvan Rijeke ističu kao prepoznatljivost kvarnerske metropole. Ono što je također dio riječkog identiteta, a na što i nismo baš ponosni, su prazni, odnosno neiskorišteni prostori u samom središtu grada, prostori koji su zbog svoje nekadašnje industrijske ili lučke namjene otrgnuti od gradskog tkiva i kroz godine ispražnjeni od bilo kakvog javnog sadržaja, javlja Novi list.

Te dvije odrednice mogle bi se savršeno spojiti u Ekumeni – kapelici za sve ljude svijeta, jedinstvenom multikonfesionalnom paviljonu koji je baš za Rijeku osmislio proslavljeni hrvatski arhitekt Nikola Bašić i to kao dio fascinantnih idejnih rješenja nastalih u sklopu programskog pravca "Slatko i slano" projekta Rijeka 2020 Europske prijestolnice kulture.

(Foto: screenshot/Novi list)

Arhitekt Idis Turato kao voditelj toga pravca okupio je u svojevrsnom arhitektonskom laboratoriju neka od vodećih imena hrvatske arhitekture te nekoliko gostiju iz inozemstva i pozvao ih da promisle i osmisle neku drugu Rijeku i to kroz seriju privremenih instalacija. Cilj je da se intervencijama u javnom prostoru na potezu uz Rječinu, Mrtvi kanal, Deltu i Molo longo, taj isti prostor oživi i vrati građanima na korištenje.

Turato i ekipa su pozvali hrvatsku arhitektonsku elitu i dali im smjernice i slobodu, ali su im uzeli ono zbog čega idejni projekti vrlo često ostanu samo idejni – novac. Poanta, dakle, nije bila u velebnim projektima koji zahtijevaju šeikove čekove za realizaciju, već u promjeni mentalnog koda kroz koji razmišljamo o gradu, u osmišljavanju intervencija i instalacija koje su u isto vrijeme izrazito atraktivne, primamljive i upotrebljive za građane i posjetitelje, ali ne zahtijevaju velika financijska sredstva ili kompliciranu izgradnju.

Upravo takav je i projekt Bašićeva multikonfesionalnoga paviljona: u vanjskome se dijelu taj paviljon jasno referira na kozmičku spiralu i veliki prasak nastanka svemira, dok su bjelina i jednostavnost njegove unutrašnjosti namijenjeni komunikaciji s unutarnjim i duhovnim.

Arhitekt Nikola Bašić (Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL)

– Gradeći Ekumenu, kontemplativni prostor za sve ljude svijeta, grad Rijeka pod tron europske kulture prostire multikulturni i multikonfesionalni sag. To je zalog ostvarene individualne i društvene slobode kojom je snažno određen sveukupni kulturni i urbani identitet grada. Duhovnost suvremenog društva iskazuje se u različitim oblicima socijalnih rituala. Potraga za spiritualnim iskustvima ne privlači samo vjernike. Ateistička duhovnost recentni je filozofski i kulturološki izazov. Opstanak u današnjem akceleriranom svijetu često zavisi o našoj sposobnosti povremenog isključenja iz toga sumanutog ringišpila. Zato u svjetskim urbanim ambijentima sve češće nalazimo izdvojena mjesta u kojima se čovjek može na trenutak zaustaviti, isključiti se, sabrati se, resetirati se ili se prepustiti kontemplativnim stanjima. U Rijeci to će biti paviljon Ekumena, izveden iz praiskonskih oblika galaktičke spirale u čijem je ishodištu, poput najsvetije relikvije, ostala sačuvana svjetlost velikog praska. To je prostor koji će nas dovesti do prozora na rubu svijeta s kojeg ćemo moći svoj pogled i svoje misli usmjeriti prema prizoru beskraja. Beskonačnu svjetlost sada ćemo doživjeti kao osjetilno iskustvo vječnosti - opisuje svoj projekt Bašić.