Obitelj Lindlmayer u hrvatskim dresovima (Foto: TZ Mali lošinj) Obitelj Lindlmayer u hrvatskim dresovima (Foto: TZ Mali lošinj)

Davne 1963. godine brodom su krenuli iz Rijeke prema Lošinju. Na Veloj rivi u Malome Lošinju dočekala ih je iznajmljivačica, pokojna Marija Krpešić. Od tada, pa i za vrijeme rata, obitelj Lindlmayer nije propustila nijednu godinu na Lošinju.

Dugogodišnje prijateljstvo s domaćinima

Unuka pokojne iznajmljivačice Krpešić, Mariza Mustač sa suprugom Šimom Mustačem, nastavila je komunikaciju koja je prerasla u više od prijateljstva s obitelji Lindlmayer. 

- Tu nas veže puno lijepih uspomena. Ipak su nam tu djeca naučila plivati! Oduševljeni smo trenutačnim izgledom uvale Čikat i bistrinom lošinjskog mora. Posjećujemo i manje otoke; Susak i Ilovik, a često obilazimo i manje lošinjske uvale. Jako nam je interesantna i priča o rtu Annunziati, nazvanom po zavjetnoj crkvi koja se tamo nalazi. Na tom su rtu lošinjske žene i majke ispraćale i dočekivale brodove. Svaki lošinjski brod, kad bi isplovio iz luke u daleko putovanje, pristao bi u Čikatu kod Annunziate, posada bi se iskrcala pa bi u crkvi s obiteljima izmolila ruzarij (krunicu). Rastali bi se u zagrljajima, ukrcali na brod i nestali u daljini - govore Lindlmayeri.

Srčani promotori Lošinja

Ljubav prema Lošinju prenijeli su i na svoju djecu, a redovito otok promiču i preporučuju svojim prijateljima i poznanicima. - Nadamo se da ćemo još barem 60 godina dolaziti na ovaj predivni otok - kroz smijeh prepričavaju Lindlmayeri, koji hrvatski jezik uče i u Austriji.

Uz prigodni dar, Turistička zajednica Grada Malog Lošinja dugogodišnjim je gostima predala i nogometne dresove s natpisom "Lindlmayer 55" koji označava broj godina provedenih na Lošinju. To je osobito razveselio Helgu, inače vjernu pratiteljicu i navijačicu hrvatske nogometne reprezentacije.