Svijet

Izvan Hrvatske živi višemilijunska iseljenička zajednica Hrvata koja je u nekoliko valova napustila svoju domovinu. Većinom ekonomska i politička emigracija danas najvećim brojem živi u SAD-u, Njemačkoj, Argentini, Kanadi i Australiji.

 

 

 

Klikom na pojedinu državu doznajte sve informacije

Hrvati u Sjedinjenim Američkim Državama

Hrvati u SAD-u najbrojnija su hrvatska zajednica u svijetu koja broji više od 1. 200 000 Hrvata i njihovih potomaka. Svoja jedra prema novom svijetu prvi su razvili Dubrovčani. O tomu pronalazimo zapise kod engleskih povjesničara koji su, istražujući područje Sjeverne Karoline, naišli na "djecu bijele puti" među američkim indijanskim plemenom. Legenda o Hrvatima među Indijancima, plemenu "Croatan", nikad se nije znanstveno potvrdila iako brojni američki povjesničari tvrde kako nema sumnje da su to bili nestali dubrovački moreplovci. Iz Hrvatske su iseljavali pretežno Primorci i Dalmatinci koji su krajem 19. stoljeća do početka Prvoga svjetskog rata, naselili deltu Mississipija, sjeverni dio Tihog oceana i New York. Iseljavanje se nastavilo između dva svjetska rata kad je iselilo oko 150.000 Hrvata. Svi oni koji su napustili svoju domovinu zbog ekonomskih i političkih motiva stvorili su dom, među ostalim, uz pomoć hrvatskih zajednica i društava. Tu su bile i danas postoje krovna organizacija američkih Hrvata "Hrvatska bratska zajednica", ogranak Hrvatskog svjetskog kongresa u SAD-u te brojna kulturna i sportska društva.

Hrvatska bratska zajednica najveća je zajednica Hrvata osnovana još 1894. godine koja danas okuplja više od 60.000 članova. Na engleskom i hrvatskom jeziku izdaju list Zajedničar. Od 2005. godine u američkom je kongresu utemeljen Hrvatski kongresni klub u kojemu hrvatske interese promiču zastupnici hrvatskoga porijekla, kao i oni kojima su važni hrvatski državni interesi.

. . .

Antun Lučić

Josip Kundek

Jacob Jake Matijević

Hrvati u Kanadi

Imena mornara Ivana Malogrudića iz Senja i Marina Masalarde iz Dubrovnika zabilježena su na prvim engleskim brodovima koji su kretali prema Novom svijetu oko 1500. godine. Hrvatsku polutisućljetnu prisutnost na sjevernoameričkim prostorima dokazuje i ime stanovitog Hrvata Jakova, ili Jacquesa iz Slavonije, tragača za metala na području Acadije, današnjega New Brunswicka i Nove Scotie. „Zlatna groznica“ uzrokovala je sirovu borbu za zlatom, nakon koje mnoge naše kopače njihove obitelji nikada više nisu vidjele. Tugu su utapali u saloonima koji su se otvarali diljem Kanade. U zapisima se spominje ime Šime Miletića, uspješnog kopača koji je u Victoriji otvorio "Adelphi Saloon and Billiard Parlour". Mnoge je naše, nakon što ih je ocean nanio na pacifičke obale, put odveo prema Kanadi gdje su se uspjeli zaposliti radeći ono što su najbolje znali - gradili su trans – kanadsku prugu, rudarili, trgovali ribom. Ribari Tolić i Karampana prepoznali su unosnu trgovačku nišu otvorenjem prve ribarnice u Victoriji. Početkom 20. stoljeća mahom se grade hrvatska seoska naselja u koja doseljavaju Hrvati iz Like i Gorskoga kotara, tesari i drvosječe koji svoj posao pronalaze u gustim kanadskim šumama. Kanađani nakon Prvoga svjetskog rata nisu blagonaklono gledali na doseljenike iz Austro – Ugarske. Smatrani državnim neprijateljima, Hrvati u Kanadi počeli su se povezivati i družiti u hrvatskim domovima, klubovima, udruge i društva. U Sudburyju je djelovao "Hrvatski diletantski zbor", „Hrvatsko kolo i tamburica“ u Winnipegu, dok su u Hamiltonu tridesetih godina prošloga stoljeća djelovala tri tamburaška sastava "Zagreb", "Plavi Dunav" i "Zlatne žice". Danas u Kanadi djeluje više desetaka folklornih društava koji djeluju unutar Hrvatsko – kanadskog folklornog saveza, jedne od najbrojnijih hrvatskih organizacija u Kanadi. Godišnji festival saveza smatra se najmasovnijim folklornim okupljanjem Hrvata.  

...

George Chuvalo

Hrvati u Argentini

Iako se domaće stanovništvo početkom 19. stoljeća uspjelo osloboditi španjolske vlasti, nisu uspjeli sačuvati vlastitu državu od brojnih useljenika po kojima je Argentina danas prepoznatljiva. Po veličini deveta država na svijetu primila je i Hrvate kojih, prema zadnjim procjenama, ima oko 250.000.
Najveća hrvatska zajednica živi u Buenos Airesu, Cordobi i Rosariju u kojima djeluje najveći broj hrvatskih društava, udruga i klubova. Hrvati se okupljaju u više od pedeset društava. U Hrvatskim domovima u Buenos Airesu, Cordobi, Rosariju, San Justu, Parani, Comodoru Rivadaviai, Ushuaii, Mar del Plati, hrvatskim centrima u "Mendozi", "La Plati". Argentinski i hrvatski gospodarstvenici povezuju se preko "Argentinsko – hrvatske gospodarske komore", ženska pjevačka skupina "Valovi" iz Buenos Airesa posvećena je njegovanju hrvatske glazbene baštine, kao i društvo Jorgovan, zaljubljenici u hrvatsku kuhinju na" Cocina Croata" mogu pročitati i pripremiti poznate hrvatske recepte, na portalu "Cultura Croata" mogu se pronaći informacije o svim društvima. Sportaši hrvatskoga porijekla treniraju u Hrvatskom športskom društvu "Deportivo Croata" u Buenos Airesu. U Argentini djeluje ogranak Hrvatskog svjetskog kongresa.

U desetak argentinskih gradova postoje ulice "Croacia", u Buenos Airesu "Hrvatski trg", Argentinom teku rijeke Korana, Kupa, Cetina, Mura, Sava, Drava i mnoge druge koje je imenovao Ivica Frković, poznati inženjer hrvatskoga porijekla. U Buenos Airesu podignuta su hrvatska vjerska središta "Sv. Nikola Tavelić" i "Sv. Leopold Mandić" u kojima se okupljaju vjernici i svi oni koji na neki način čuvaju hrvatsko ime u glavnom gradu. "Hrvatski Caritas Kardinal Stepinac"“ bio je tu za sve iseljenike kojima je trebala pomoć, a pomažu im i hrvatske redovnice "Kćeri milosrđa" čija je utemeteljica reda blažena Marija Petković iz Blata na Korčuli.

...

Ivan Juan Benigar

Hrvati u Australiji

U Australiji živi jedna od najvećih hrvatskih iseljeničkih zajednica na svijetu koja prema posljednjim podacima broji oko 250 000 ljudi hrvatskog podrijetla. Tradicionalna iseljenička zemlja Hrvatska naselila se u tradicionalno useljeničkoj zemlji Australiji još krajem 19. stoljeća. „ Terra Australis“ bila je odredište svih naših ljudi koji su zbog ekonomskih i političkih prilika odlazili iz Hrvatske. 20 000 kilometara udaljenosti nije bilo predaleko za Dalmatince i Istrijane koji su naselili područje Zapadne Australije, Sjevernog Queenslanda i Novog Južnog Walesa. Nakon Drugoga svjetskoga rata Australiju je zapljusnuo novi val hrvatskih emigranata koji su se u novom kraju bavili ribarstvom, pomorstvom, rudarenjem i poljoprivredom.
Posebnu ulogu u procesu njihovoga prilagođavanja novim prilikama i demokratskom društvu imala je Crkva i katoličke misije. Hrvatska je zajednica u okviru katoličkih misija čuvala svoje kulturno i jezično naslijeđe, pri tome ne odbacujući svesrdnu pomoć nove države koja im je dala utočište i siguran život. Treba spomenuti kako su uz katoličke misije djelovale i hrvatske knjižnice koje su nudile knjižnu produkciju hrvatskoga predznaka. One su bile jako potrebne jer se hrvatski jezik čuvao otkad je 70-ih godina u Australiju došao najveći broj hrvatskih iseljenika. Nastava hrvatskoga jezika održavala se većinom u katoličkim misijama. Hrvatski iseljenici posebno su ponosni na subotnju školu jezika, „The Suturday School of Community Languages“, koju je 1978. godine osnovala australska Vlada, s potporom hrvatskog Ministarstva obrazovanja i sporta. Danas je ona integrirana u redovni školski sustav pri čemu im hrvatska država osigurava udžbenike i potrebna nastavna sredstva.

...

Hrvati u Austriji

U Austriji živi oko 90.000 Hrvata, od kojih najveći dio u Beču, a najmanja, autohtona skupina, gradišćanskih Hrvata broji oko 1.000 stanovnika. Unatoč stoljetnoj povijesnoj povezanosti, Hrvati se u Austriji smatraju novijom iseljeničkom skupinom. "Gastarbajterska generacija" odlazila je sredinom 60-ih godina, no najveći je dio doselio početkom Domovinskoga rata.
Kulturni i društveni život Hrvata u Austriji diše punim plućima. Posebice su aktivni oni najugroženiji, gradišćanski Hrvati – okupljaju se u "Gradišćansko – hrvatskom centru", "Znanstvenom institutu gradišćanskih Hrvata", "Hrvatskom akademskom klubu", "Austrijsko – hrvatskoj zajednici za kulturu i šport", udruzi "ANNO 93'", udruzi "Salzburg", kao i u "Hrvatskom kulturnom društvu Napredak". U Beču djeluje ogranak Hrvatskog svjetskog kongresa.
Čitaju tjednik "Hrvatske novine" i informativni portal "Kroativ", svake godine zaplešu valcer na Hrvatskom balu u Beču, kao i slavonsko kolo uz Šokadiju Beč, mladi slave svoj dan, igraju i nogometnu ligu u kojoj se okupljaju svi hrvatski klubovi iz Beča. Hrvatska redakcija ORF-a priprema radijske i televizijske emisije za Hrvate u Austriji.
Hrvatske katoličke misije djeluju u Beču, St. Pöltenu, Linzu, Salzburgu, Innsbrucku, Feldkirchu, Grazu i Klagenfurtu. Nastava hrvatskoga jezika pod kontrolom je austrijskih vlasti, iako hrvatsko Ministarstvo obrazovanja financira rad dvaju učitelja u Linzu i u Hrvatskoj dječjoj školi u Beču.
Augustin Blažović smatra se najpoznatijim suvremenim gradišćanskim književnikom, akademik Nikola Benčić, jezikoslovac i povjesničar, član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, reprezentativac bacač kladiva Andreas Haklits rodom je gradišćanski Hrvat.

Milan Neralić

Hrvati u Crnoj Gori

Bogato povijesno i kulturno naslijeđe Hrvata u Crnoj Gori svjedoči o stoljetnom bivanju naše nacionalne manjine na obali crnogorskoga primorja. Povijesnim prilikama izdvojeni od matične domovine čuvaju hrvatsko nacionalno kulturno i jezično blago. Oko 6.000 Hrvata i njihovih potomaka žive u Kotoru, Tivtu, Herceg Novom, Perastu, Dobroti, Budvi i Baru. Osamostaljivanjem hrvatske države mijenja se nezahvalni položaj Hrvata u Crnoj Gori, no svoj pravi uzlet očekuju nakon potpisa na Sporazumu o zaštiti prava tamošnje hrvatske manjine 2011. godine. Hrvatsku manjinu u crnogorskom parlamentu predstavlja Hrvatska građanska inicijativa, s jednim ministarskim mjestom bez portfelja. Zaštita prava hrvatske nacionalne manjine u centru je pažnje i Hrvatskog nacionalnog vijeća.
Neprocjenjivu povijesnu baštinu čuvaju kulturne udruge i društva predvođeni Hrvatskim građanskim društvom Crne Gore i hrvatskom krovnom udrugom "Dux Croatorum". Redovno se tiska "Hrvatski glasnik", list Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, a u crnogorskom zaljevu emitiraju se i novosti na jedinom manjinskom radiju u Crnoj Gori "Radiju Dux". Nastava hrvatskoga jezika izvodi se u dopunskim školama u Kotoru i Tivtu koje broje vrlo malo učenika.

Kotorskim zaljevom stoljećima su se valjali jedrenjaci kojima su upravljali slavni bokeljski moreplovci. Admiral baltičke mornarice Matija Zmajević uspješno se borio protiv Šveđana, član malteških vitezova kapetan Petar Želalić pokorio je Turke, dok je kapetan Ivan Visin krenuo na put oko svijeta. Među slavna imena bokeljske prošlosti ubrajamo i inženjera Antuna Lukovića, jednog od glavnih arhitekata Sueskog kanala, zlatara cara Ivana Groznog u Moskvi Tripuna Kotoranina, Krstu Čorka, španjolskog markiza i guvernera Baleara. Bokeljski zaljev danas je poznat i kao "Zaljev hrvatskih svetaca" po blaženoj Ozani Kotorskoj, svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću i blaženoj Graciji iz Mula.

Antun Luković

Hrvati u Čileu

U Čileu živi jedna od najvećih zajednica Hrvata izvan domovine koju se prepoznaje na svakom koraku te zemlje. Procjenjuje se kako u Čileu živi oko 200.000 potomaka Hrvata koji su na njezine obale došli sredinom 19. stoljeća privučeni "zlatnom groznicom". Početkom 20. stoljeća s dalmatinskog ih je kamena otjerala filoksera na nasadima vinove loze koja je hranila njihove obitelji. Sreću su potražili u regiji Magallanes, u gradovima Punta Arenasu i Porveniru, gdje su se posvetili stočarstvu i rudarenju. Tijekom godina, usporedno s razvojem industrije, preselili su u glavni grad Santiago gdje danas živi najveći broj Hrvata, no naselili su i druge gradove Antofagastu, Iquique, Punta Arenas, Puerto Natale, Valparaiso i Concepcion.
Diljem Čilea nailazimo na brojna hrvatska društva. U Santiagu se okuplja društvo Estadio Croata, u Punta Arenasu Club Croata, u Antofagasti Sociedad Croata, u Iquiqueu se druže u Hrvatskom domu. Baštinu djedova čuva folklorno-pjevačko društvo "Naša zemlja" u Santiagu, pjevačko društvo "Jadran", osnovano davne 1932. godine, djeluje i Udruga sveučilištaraca hrvatskoga podrijetla. Ne nedostaje sportskih društava poput Hrvatskog sokola u Punta Arenasu i istoimenog u Antofagasti. Iz Dalmacije je otišao najveći broj hrvatskih iseljenika, pa ne čudi da je Zadar postao grad prijatelj s Iquiqueom, a Split s Antofagastom i Punta Arenasom.

...

Lenka Zlatar Franulić

Hrvati u Italiji

Hrvatsko–talijanske veze prožimaju se još od 15. stoljeća, poglavito na prostoru talijanske regije Molise gdje živi malobrojna hrvatska zajednica. Najmanja jezična zajednica u Italiji broji oko 2000 stanovnika na području moliške provincije Campobasso u tri grada Kruču (Acquaviva Collecroce), Mundimitru (Montemitro) i u Filiču (San Felice). Prema ugovoru koji su 1996. potpisale vlade obiju zemalja, hrvatska zajednica u pokrajini Molise priznata je kao jezična manjina sa svim pripadajućim pravima – zaštitom i promicanjem jezičnog i kulturnog identiteta, uporabom hrvatskoga jezika u privatnom i javnom životu te pravom osnivanja kulturnih udruga. U sjevero–istočnom dijelu Italije, pokrajini Furlanija - Julijska Venecija (Friuli-Venezia Giulia) živi veća, no nepriznata skupina hrvatskih doseljenika.
Prema službenim procjenama, u Italiji danas živi oko 60.000 Hrvata i njihovih potomaka. Pod krovnom udrugom, Savezom hrvatskih zajednica u Italiji, djeluju Hrvatsko - talijanska udruga u Rimu, Hrvatska zajednica u Milanu, Hrvatska zajednica u Trstu, Hrvatska zajednica u Venetu i Hrvatsko -talijanska udruga u Udinama. Okupljaju se i u sportskoj udruzi Isola Croata - Hrvatski otok u Moliseu.
Moliški Hrvati, kao autohtoni hrvatski narod, čuvaju hrvatsku riječ od zaborava aktivnim radom u Savezu kulturnih udruga moliških Hrvata, u kojem djeluju Hrvatska zajednica u Moliseu "Luigi Zara", udruga "Naš život" i "Naš grad" te Zaklada „Agostina Piccoli koja izdaje dvojezični časopis "Riča živa-Parola viva". Krovna udruga Hrvata dala je i svoj doprinos kroz dvojezični časopis "Insieme" (Zajedno). Neobično, no u Italiji se ne emitiraju radijski niti televizijski program na hrvatskom jeziku. Hrvatski se jezik uči i podučava u sklopu redovitih tečajeva, u osnovnim, srednjim i dopunskim školama te na sveučilišnoj razini. Ministarstvo obrazovanja i sporta nastavnim materijalima i alatima podupire održavanje nastave hrvatskoga jezika u Rimu, Trstu i pokrajini Molise.

...

Nikola Petrov Ivanušić

Hrvati u Njemačkoj

U Saveznoj Republici Njemačkoj živi oko 230.000 Hrvata, a prema podacima veleposlanstva RH u Berlinu i hrvatskih katoličkih misija taj broj prelazi 350.000 iseljenika. Hrvatsko iseljeništvo u Njemačkoj možemo podijeliti na političku emigraciju, koja je poslije Drugog svjetskog rata pred represijom tadašnjega političkog sustava te "gastarbajtersku" skupinu koja je slijedom ugovora o slanju radne snage tadašnje SFRJ i Savezne Republike Njemačke poslije 1968. godine masovno odlazila u Njemačku. Hrvatski radnici na privremenom radu u Njemačkoj novac su uglavnom zarađivali fizičkim poslovima, kao građevinski radnici ili metaloprerađivači. Tim, pokazalo se, stalnim, a ne privremenim poslovima, financirali su svoje obitelji u Jugoslaviji, koje su nerijetko za njima odlazile u Njemačku. Odlaskom iz domovine, donijeli su običaje i tradiciju. Hrvatska riječ već se od 1973. godine glasno čula na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu, na štandu Croatia, na kojemu su iseljeničku riječ promovirali velikani hrvatske iseljeničke književnosti kao što su Vinko Nikolić, Božo Dugeč, Malkica Dugeč, fra Lucijan Kordić i mnogi drugi.
Početkom 1984. osnovano je Udruženje hrvatskih roditelja, iz koga je poniknula prva hrvatska kulturna zajednica u Stuttgartu. Paralelno su se osnivala brojna društva i udruge diljem Njemačke, poput Hrvatskog kulturnog društva Vladimir Fran Mažuranić, Hrvatske kulturne i sportske zajednice u Berlinu, a u njemačkoj je prijestolnici osnovano i Kazalište mladih "Marin Držić". Glas iseljene Hrvatske snažno se čuo u Njemačkoj, posebice u časopisima "Hrvatska domovina" i "Kroatische Berichte" koji su značajno pridonijeli promicanju hrvatskih interesa u toj zemlji.

...

Dragutin Trumbetaš

Hrvati u Peruu

Dolazak Hrvata u Peru spominje se već u 16. stoljeću, kad je dubrovački vlastelin Basilije Basiljević u potrazi za bogatstvom Inka i El Doradom, kročio u tu južnoameričku državu. O Basiljevićevoj prisutnosti u Cuscu, prijestolnici Inka, svjedoči monumentalna crkva svetoga Vlaha koju je dubrovački gospar izgradio sa svojim mornarima.

Iako je tu bilo Dalmatinaca i Primoraca, Dubrovčani su najviše doseljavali u Peru. Krajem 19. stoljeća u andskom naselju Cerro de Pasco hrvatska je kolonija predstavljala najveću i najznačajniju emigrantsku skupinu jer su htjeli istražiti bogata rudna ležišta. Tako na nekoliko tisuća metara nadmorske visine nalazimo rudnike "Zagreb", "Velebit", "Dalmacija", "Zrinski", "Neretva", "Zadar" i druge. Nije bila slučajnost što su "Austriacosi", kako su domoroci zvali Hrvate, u većem valu došli u Peru. Austro-Ugarska Monarhija takozvanom "vinskom klauzulom", potaknula je odlazak dalmatinskih vinara jer nisu mogli prodati svoje vino.

Hrvati su u peruanskoj javnosti prepoznati kao vrsni pomorci. Primjerice, kapetan prvoga parobroda u peruanskoj luci bio izvjesni Mitrović, najvjerojatnije iz dubrovačkoga kraja.

...

Kristian Kreković

Hrvati u Švicarskoj

Hrvatsko–švicarske veze neprekinute su još od 15. stoljeća. Dvojica vatikanskih diplomata Ivan Stojković i Andrija Jamometić prvi su značajniji predstavnici Hrvata u Švicarskoj, koji su nam u naslijeđe ostavili neprocjenjive povijesne artefakte. Ema pl. Pavleković bila je, najvjerojatnije, prva Hrvatica koja je u inozemstvu, Bernu i Lausanni, završila studij medicine. Povijesnom i crkvenom tematikom bavio se franjevac Dominik Mandić, koji je studirao i doktorirao na Sveučilištu u Fribourgu. U novijoj su povijesti zabilježeni hrvatski nobelovci Lavoslav Ružička i njegov učenik Vladimir Prelog.
Tragovi života hrvatskoga iseljeništva u Švicarskoj pojavljuju se gotovo paralelno sa začetkom katoličkih misija. Fra Lucijan Kordić, od svojega dolaska u Švicarsku 1951. godine, okupljao je Hrvate diljem Švicarske, zbog čega ga je Kongregacija u Rimu imenovala ravnateljem inozemne pastve za Hrvate u Švicarskoj. Prva katolička misija osnovana je 1967. godine posredstvom fra Ljube Krasića, a trenutačno u Švicarskoj ima 14 katoličkih misija. One redovito od 1961. izdaju časopis "MOVIS".
Prva hrvatska udruga izvan djelokruga misija bila je "Hrvatsko društvo" koje je 1960. utemeljio Jure Petričević. U njemu su se petnaestak godina okupljali hrvatski intelektualci i drugi ugledni ljudi u Švicarskoj. Slavni hrvatski karikaturist Branimir Petrović godinama je zabavljao čitatelje najpoznatijih ženevskih novina i slovio kao jedan od najvažnijih švicarskih karikaturista. Liječnika Marina Turinu svojedobno su nazivali "najslavnijim švicarskim kardiokirurgom" prema švicarskom dnevniku "Neue Zurcher Zeitung". Fizičar Davor Pavuna renomirani je stručnjak kojega je kao savjetnika na području energetike angažirao američki predsjednik Barack Obama.

...

Žarko Dolinar